Piše: Fatmir Alispahić / Saff.ba
Pred nama je repriza 1992. godine, kada su teroristi SDS-a postavljali barikade u Sarajevu i kada je MUP BiH bio podijeljen na velikosrpski i bosanski dio, s tim što ovaj bosanski dio još uvijek nije bio svjestan isplaniranosti i brutalnosti agresije koja će uslijediti. Tako ni 7. februara 2014. godine niko nije mogao slutiti da je mjesecima prije pripreman terorizam u velikosrpskoj obavještajnoj kuhinji, a da su državne sigurnosne strukture, počev od SIPE, uključene u realizaciju državnog udara na teritoriji sa bošnjačkom većinom. Neko je mjesecima prije pronalazio, obučavao, plaćao teroriste koji će koordinirano, istovremeno, na isti način, paliti Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Bihać… Činjenica da godinu dana poslije sigurnosne i pravosudne instance nisu zaštitile ustavni poredak, kroz hapšenje i procesuiranje kreatora februarskog terorizma, upućuje samo na jedno: dejtonska država stoji iza državnog udara u gradovima sa bošnjačkom većinom, i ta dejtonska država zainteresirana je za ponavljanje zla. Sintagma „dejtonska država“ odnosi se na zbratimljenost srpsko-hrvatskog separatizma, u odnosu na namjeru da se pod krinkom dejtonskog poretka (samo)unište bosanski atributi, osnuje hrvatski entitet, učvrsti Republika Srpska, a Bošnjaci getoiziraju u „pojas Gaze“ od Ilijaša do Tešnja. Državni udar, nasilna promjena vlasti pod opravdanjem „narodnog nezadovoljstva“, trebali su instalirati marionetsku vlast koja će prihvatiti tzv. federalizaciju Federacije, tj. entitet za Hrvate i geto za Bošnjake.
Koliko košta terorista?
Nakon februara 2014. ubrzo je postalo jasno da sigurnosne, ali i pravosudne instance rade po modelu s početka 1992. godine, podijeljene na bosanske patriote i velikosrpske/velikohrvatske separatiste. Danas već znamo da se februar 2014. ne može u onoj dimenziji ponoviti u februaru 2015., ali to ne znači da ne može biti označen terorizmom, paljevinama, proljevanjem krvi, pa možda i pogibijama. Jer, teroristi su roba na tržištu, pa za milion maraka možeš kupiti i obučiti toliko i toliko terorista, a milion maraka nije velika para ni za bošnjačke velikosrbe, a kamo li za Srbiju. Napose, lažne revolucije u Libiji i Egiptu izvođene su upravo kroz kupovinu lažnih revolucionara, a zapravo ljudskog ološa. Zato je realno 7. Februara, ili u proljeće, očekivati pojavu terorista na našim ulicama, na isti način na koji su se 1992. na ulicama Sarajeva pojavljivali tzv. čarapaši u organizaciji terorističkog SDS-a. I to je bila narkomanska, alkoholičarska, robijaška i delikventska bagra koju su za puštanje iz zatvora ili za male pare angažirali agenti posrbljenog SDB-a (današnje Sipe). Tako su prošlog februara u masu obespravljenih radnika ubačeni lokalni gelipteri, očito plaćeni da majstorski pale i ruše narodnu imovinu. Metode terorističkog SDS-a iz 1992. godine i metode koje podržava Radončićev SBB (u narodu nazvan Savez za velikosrpsku budućnost) podudaraju se po mnogo čemu, jedino što dejtonska država nema kapaciteta da SBB proglasi terorističkom organizacijom, iako postoje ozbiljni elementi koji ukazuju na nečasne radnje ove opasne velikosrpske ekspoziture u Sarajevu.
Svjedoci smo da glasilo SBB-a i Fahrudina Radončića „Dnevni avaz“, evo, već godinu dana pumpa proteste, hajca građane na ulicu i uličarenje, a bez ikakvog kritičkog suda prema nasilju i paljevinama iz februara 2014. godine. Skandalozno je da je da je visoki predstavnik Valentin Inzko nakon izbora poručio kako će – ulica smjenjivati novu vlast ako ne bude radila kako treba. Može li u Austriji, Valentine, ulica išta smijeniti mimo demokratskih procedura!? Ovo samo ukazuje da međunarodni faktor i dalje podržava nasilne i terorističke modele promjene vlasti u krajevima sa bošnjačkom većinom.
S jedne strane možemo biti zadovoljni što su građani odmah prepoznali da su protesti od 7. februara bili velikosrpska podvala, zloupotreba radničkog nezadovoljstva u svrhu alibija za terorizam, tako da se prvotna masovnost za nekoliko dana svela na šačicu plaćenih lažnih protestanata. A plan je bio posve drukčiji. Zato su pred rudu poletjele zapadne ambasade, da podrže režirane poteste, zato je visoki predstavnik Valentin Inzko pozivao vojne trupe EU u pomoć, bezbeli da oiviče geto za Bošnjake, jer je sve bilo spremno za proglašenje tzv. hrvatskog entiteta, i učvršćivanje Republike Srpske. Ali, dogodilo se nešto posve neplanirano: ogorčeni radnici su ubrzo razumjeli da su izmanipulirani, da su alibi za teror, za nešto nečasno, što nema više nikakve veze sa opravdanim motivima za proteste. Jedino je još Fahrudin Radončić pričao jalovu priču, na osnovu koje je bilo posve jasno da je on dio paklenog plana. U ilegalu su se povukli zapadni mentori i sponzori, koji su začas razumjeli da mogu biti kompromitirani ako daju podršku projektu koji je izblamiran. To nije značilo da će se od projekta odustati, već da će se sačekati pogodan trenutak da se ponovo destabiliziraju krajevi sa bošnjačkom većinom, da se pod ucjenom sprovede „federalizacija Federacije“ i oformi tzv. hrvatski entitet, kao što je pod ucjenom i prisilom 1995. u Dejtonu prihvaćeno postojanje Republike Srpske.
Koliko imponuje saznanje o zrelosti građana i obespravljenih radnika koji su se prije godinu dana povukli iz ove velikosrpske igranke, kad su shvatili da sve smrdi na podvalu, toliko je zabrinjavajuće da još uvijek veliki broj građana ne razumije šta se dogodilo i ko je izvođač radova na stvaranju geta za Bošnjake. Poglavito je riječ o biračima SBB-a Fahrudina Radoničića, a njih je bezmalo 200.000. Samo skučen ili posrbljen um mogao je dati legitimitet nekome ko je otvoreno podržavao februarski terorizam nad Bošnjacima, a za račun velikosrba i velikohrvata. Zapanjujuća je podrška Bošnjaka SBB-u i Fahrudinu Radončiću, koji bi u normalnim okolnostima morali snositi odgovornost ili za terorizam ili za podršku terorizmu. U normalnim okolnostima SBB bi mogao biti zabranjen, onako kako je 1992. tretiran teroristički SDS. Ali SBB i Fahrudin Radončić proizilaze iz političke prirode dejtonskog režima, koji je sav usmjeren na jačanje Republike Srpske, ostvarivanje istovjetnog, etnički čistog prostora samo za Hrvate, i na minorizaciju i dugoročno uništenje Bošnjaka.
Okršaj kod uvrnutog tornja
Ispade normalno da „Dnevni avaz“, kao glasilo ekstremističkog i velikosrpskog SBB-a, poziva na rušenje ustavnih kategorija, kakva je izborna volja građana, rečena u oktobru 2014. godine. Protiv koga to glasilo SBB-a zaziva i saziva proteste 7. februara, ako ne protiv ustavnog prava građana da biraju koga hoće?!! Izborna volja mora biti sveto slovo demokratije, ustava, legalističkog poretka, a sve što je protiv tog svetog slova je terorizam i krivično djelo. Baška je nonsens da se sazivaju protesti protiv vlasti kojoj je istekao mandat, a nova još nije formirana! Ako su ovo novi protesti protiv stare vlasti, onda su oni besmisleni jer stara vlast više nema ni odgovornosti ni mogućnosti da nešto mijenja. Ako su ovo novi protesti protiv nove vlasti, te nove vlasti još nema, da bi joj se ispostavljali računi za nešto što nije njena odgovornost. Ako se misli da su SDA i SDP bili u vlasti u prošlom, a biće i u novom mandatu, e to je već udar na ustani poredak i na većinsko pravo u demokratiji. Na to niko nema pravo, doduše, osim Fahrudina Radončića, njegove partije i novina, koji objavljuju: „Vlast nije naučila lekciju, 7. februar će se ponoviti“. Baš tako je haos u Sarajevu uvodio Radovan Karadžić, koji je manipulirao svim i svačim, predstavljajući sebe kao srpskog zaštitnika. Tako i Radončić manipulira radnicima i njihovom mukom, a zapravo ih koristi kao pokriće za posve druge ciljeve.
Historija je puna državnih udara u kojima teroristi svrgavaju demokratsku volju većine, kao što je bilo u Španiji, u jesen 1936., kada je Francisko (Faxro-Faxro) Franko poveo puč protiv republikanske vlade, s ciljem da sruši demokratsku volju Španaca, a nakon čega je izbio dugogodišnji Španski građanski rat. Slično je na vlast došao i Pinoče u Čileu, koji je 1973. svrgnuo legalnog predsjednika Salvadora Aljendea, te odmah pobio 73 njegova najbliža saradnika. Pinočeov puč je sa 10,9 miliona dolara finansirala Amerika, a budući da znamo da je Američka ambasada u Sarajevu javno podržavla terorizam i paljevine u februaru 2014., za pretpostaviti da bošnjačkog Pinočea, ovog časa, dok najavljuje novi teror u Sarajevu, finansijski i obavještajno združeno podržavaju sve zainteresirane strane, pobratimi iz Karađorđeva, kao i američki „dobrotvori“. Svaki iole vješt menadžer terorizma za milion-dva dolara može napraviti čudo, posebno u zemlji koja je puna ojađenih i raspamećenih pojedinaca, koji će za 100 dolara zapaliti ne jedan, već 18 automobila u Sarajevu. …I štošta još.
Terorizam se već godinama u svijetu kupuje kao roba, te stavlja u političku i medijsku mašinu, a što je pokazao i slučaj krvave pozorišne predstave u Parizu. Napadi na „bizance“ 11. septembra 2001. odveć su opće mjesto terorističkog teatra. To znači da je posve realno očekivati da se 7. februara pojave plaćeni teroristi koji će, ponovo, opravdane proteste i zahtjeve radnika, iskoristiti da u krajevima sa bošnjačkom većinom izazovu haos. Ovaj put kao metu najavljuju privatnu imovinu političara, i ko zna koga još. Biva, spalili smo institucije vlasti, sad idemo paliti i otimati imovinu političara, i ko zna čiju još. Baš kao što su radili teroristi SDS-a 1992. kada su upadali i pljačkali bošnjačke kuće. Naravno, i ovo je napad na ustavni poredak! Organi bezbjednosti dužni su odbraniti silom sve ono što je zaštićeno zakonom!
U ovom času mi objektivno ne znamo kako će reagirati organi bezbjednosti ako dođe do eskalacije nasilja i terorizma 7. Feburara, ili u proljeće. Možda je sve, kao i 1992. godine, spremno da se organi bezbjednosti stave na stranu velikosrpskog terora po Sarajevu, Tuzli, Zenici… Vidjeli smo kako je to izgledalo u februaru 2014. kada je policija gurnuta u prekomjernu upotrebu sile, kako bi teroristi imali alibi za napade, a da onda uopće ne bi bilo policije na zadacima odbrane ustavnog poretka. Sličan teatar je možda i sada pripremljen, jer su organi bezbjednosti u najmanju ruku podijeljeni i raslojeni. Ako je to tako – ko nama može oduzeti naše pravo da branimo svoju zemlju i svoje gradove?
Ovaj tekst je pisan s namjerom da prenese poruku o logičnosti naše odbrane naših gradova ako na njih krenu plaćeni velikosrpski teroristi, koji su spremni ponovo zloupotrijebiti osiromašene građane i prevarene radnike kao pokriće za zlo koje planiraju učiniti. Logično je da se taj okršaj dogodi kod uvrnutog tornja, kao komande velikosrpskog terora u Sarajevu.
Na terorizam se mora uzvratiti silom: brzo, odlučno, okrutno, bez milosti. Ovo je naša zemlja! Odbrana je naša obaveza.
