“Energetska infrastruktura je kična svake zemlje i svaka zemlja koja, ne samo da drži do sebe, nego želi da sačuva bilo kakav, ne samo dignitet, nego suverenitet, pa na kraju krajeva teritorijalni integritet vodi računa o tome da energetiku ne prepušta svakome u ruke”, istakao je u ovosedmičnog izdanju Dnevnika D Željko Komšić, član Predsjendištva BiH.
“Današnji svijet tako funkcioniše – bez energije ste ništa, ne možete funkcionisati ni kao društvo ni kao država. I naravno da nije sporno da se realizuju novi projekti, a pogotovo nije sporno da BiH bude snabdijevana prirodnim plinom sa više strana, da ne bi bili ovisni samo o jednoj strani kao što je to dosad slučaj. Govorim o snabdijevanju koje dolazi iz Rusije plinom preko postojećeg plinovoda, odnosno preko Turskog toka, ali sve ono što mi vučemo od plina, većinom u Federaciji, manjim dijelom trenutno u RS-u, zapravo dolazi iz istog izvora. E sad, ne bi bilo sporno da se prave i nove konekcije, da se razvija ta plinska mreža po cijeloj BiH da nema pokušaja podrivanja, odnosno rušenja te energetske infrastrukture, energetske kičme BiH kao države. Stvar sa novom Istočnom interkonekcijom je u tome što Dodik i politika u Republici Srpskoj zapravo na taj način želi da se odvoji sa ovog kraka kojim plin dolazi u BiH. Na zahtjev Republike Srpske urađena je već jedna konekcija Zvornik-Bijeljina. Otud bi se moglo razvijate dalje sve ovo o čemu pričamo kada je u pitanju snabdijevanje plinom Republike Srpske. Ali Dodik neće to. On hoće zapravo preko te nove Istočne interkonekcije, a predviđeno je i pravljenje dvije gasne elektrane u okviru tog projekta. On hoće da odvoji zapravo tu svoju energetsku infrastrukturu od svega onoga što je Bosna i Hercegovina, odnosno svega onoga što ide ka Sarajevu na način da integriše energetsku infrastrukturu RS-a sa Srbijom. To je zapravo suština problema.”
Pojašnjava da Dodik to može uraditi tako što će napraviti nezavisan plinovod koji nema veze sa svim onim što bi trbealo da regulišu državni organi.
“Jednostavno nakači se na plinsku infrastrukturu koja već postoji. Ne radi se o više tokova, nije to sporno. Sporno je što on izdvaja energetsku infrastrukturu iz dijela zemlje i veže za susjednu zemlju isključivo. Zato govorim o državnom zakonu koji treba da reguliše cijelu tu priču o gasu ili plinu. Dakle, dajte da se dogovorimo – ko, šta i kada radi. Na kraju krajeva, uobičajeno je zakonodavstvo u zemljama Evrope da se sa jednog mjesta upravlja energetikom, bilo da je riječ o struji koja dolazi iz nuklearnih elektrana, obnovljivih izvora energije itd. Isto tako kada govorimo o gasu. Problem Južne interkonekcije – taj projekat je svakako tekao svojim tokom. BH Gas je vodio tu priču, kao što i jeste po zakonu i u jednom trneutku HDZ je povukao ručnu na cijeli taj projekat, formirao firmu u Grudama koja zapravo želi da preuzme taj transport gasa, a da se BH Gas izbaci. Na taj način bi, ne HDZ nego Zagreb, držao tu Južnu interkonekciju u svojim rukama. ko pušta energetiku u tuđe ruke?”
Zašto Schmidt kuka kad ništa nije poduzeo?
Komšić navodi da to treba da se reguliše zakonom na nivou države.
“Dodik to izbjegava zato što hoće da integriše energetsku infrastrukturu RS-a u srbijanski sistem, da ga odvoji od svega što ima bh. predznak. Priča o tom zakonu je dugo prisutna, ali je sad eskalirala kad se pojavila potreba da se regulišu ova sporna pitanja. Koristi se prilika za priču o diverzifikaciji snabdijevanja plinom BiH da se naprave na jednoj strani integrisan sistem sa drugom državom, a na drugoj strani da se susjednoj strani da u ruke element za ucjenjivanje glavnih potrošača u BiH, a to su Sarajevo, cijeli ovaj reon tamo ZDK, odnosno Visoko, Zenica. Ako ste spremni vi da prepustite da vam drugi drže ventil zbog regulisanih odnosa i da se nadate da to neće zloupotrijebiti, u redu, ponesite tu odgovornost. Ja neću dati zeleno svjetlo za to. Bez državnog zakona o gasu i plinu nema ništa od toga.”
Kaže da je i Denis Bećirović na istom tragu.
Govoreći o izvještaju visokog predstavnika o stanju u našoj zemlji Komšić kaže: “Njegova ocjena stanja u našoj zemlji je zapravo samo retorika koju je on iznio u UN-u. Na terenu nema ništa od toga. Čovjek koji se nalazi na gotovo svemogućoj poziciji u BiH ništa nije poduzeo po tom pitanju. Dakle on ima sve moguće instrumente da nešto uradi po tom pitanju, za razliku od nas kojima su ruke vezane Ustavom i zakonima i ogranizacijom države kakva jeste. To Schmidta ne opterećuje, što je i pokazao namećući ove odluke. Dakle, zašto kuka? Zašto nešto nije uradio po tom pitanju? Zašto ne djeluje ako to već klasifikuje tako važnom temom, tako bitnom, tako opasno? Zato što neće. Neće jer zna kada bi krenuo u to, on prije svega nema podrške ni u PIC-u ni u međunarodnoj zajednici da bilo šta uradi Dodiku jer se svi boje da diraju Dodika i jer bi onda morali da reaguju Vučić i Srbija. A cijela ta međunarodna zajednica i Zapad imaju drugu vrstu do Vučića. Personalno su poremećeni odnosi između Dodika i Vučića, ali ovdje je riječ o političkim stvarima i političkim interesima.”
Smatra da se dešavaju svojevrsne trzavice između Vučića i Dodika, ali da je ovdje riječ o politici, velikim ciljevima.
“Pričama o svim Srbima u jednoj državi, srpskom svetu, Open Balkanu, a to je zapravo jedno te isto. I naravno, oni znaju da bi tad mogli da počnu da gube Vučića i vlast u Srbiji i zato neće da diraju Dodika. Znaju da bi Srbija reagovala na to.”
U institucijama BiH sjedite sa ljudima koji otvoreno zagovaraju njenu propast
O izjavi Denisa Bećirovića da obraćanje Željke Cvijanović nije poruka koju šalje BiH kaže: “Naravno da nije. U Vijeću sigurnosti znaju sve, ne sjede tamo baš toliki naivci. Ne očekujem ništa.”
Komšić ističe da međunarodna zajednica definiše odnos koji ima sa Bosnom i Hercegovinom.
“Na djelu je ko je jači on vodi igru. Definitivno se nalazimo u jednoj vrsti vanjskopolitičkog procjepa. S jedne strane potreba BiH da prije svega ima dobre odnose i sa NATO-om i sa EU i da bez potrebe ne pravi sebi neprijatelje među drugim velikim zemljama u svijetu. Mi smo mali, moramo biti svjesni ko smo, šta smo, na kakvom smo mjestu i koliko smo važni. Važni smo na nivou simbolike, na nivou principa, ali kad gledate interese velikih svjetskih igrača, regionalih ili evropskih igrača, mi smo ipak mali i moramo se voditi time. Zato bi naša politika trebala da bude da gajimo što bolje odnose, međutim nisu stvari u našim rukama, ne diktiramo mi to.”
Navodi da je BiH organizovana tako da u njenin institucijama sjedite sa ljudima čija politika nije dobronamjerna prema BiH.
“To nam je Ustav dao, to je naš dejtonski Ustav. U institucijama sjedite sa ljudima koji otvoreno zagovaraju propast BiH. I vi ne možete ništa da uradite nego da se držite Ustava.”
DF se ne može pomiriti sa izjavama Sanje Vlaisavljević
O zahtjevu za smjenu ministrice Sanje Vlaisavljević kaže: “Taj zahtjev, prije svega, upućujemo nadležnom za to, a to je u ovom slučaju federalni premijer. Ako nije sporno ono što je gospođa Vlaisavljević rekla jučer objašnjavajući da eto bio si malo ratni zločinac, pa nisi više, ako se neko može pomiriti s tim, ok, ima i takvih ljudi. Ali, ljudi u DF-u se ne mogu pomiriti s tim. I naše je da ukažemo pažnju na to i da podnesemo zahtjev za njenu smjenu. Hoće li se to desiti, to je sad u rukama drugih, vidjećemo.”
Kada je riječ o državnoj imovini Komšić ističe da mu se čini da niko ne zna ko su članovi ekspertskog tima.
“Ne znam kako je Schmidt to mislio riješiti. Ja ne znam šta je on po svom osnovnom obrazovanju, ali ja vidim da on ne zna o čemu priča i da ide za nekim rješenjem koje smrdi na truli politički kompromis. Kad kažete državna svojina to je statusna kategorija koja govori o tome ko je vlasnik te imovine. Dakle, kad kažete državna svojina, ne znači da neka centralna državna vlast upravlja svom tom imovinom. Gospodin Schmidt nema blagog pojma o čemu govori kada je riječ o tim pravnim kategorijama.”
Smatra da je dobar dio suvereniteta Dejtonskim sporazumom unaprijed dat posredno Beogradu, prije svega preko politike koja dominira u RS-u.
“I Beograd nam može blokirati stvari, kao što je put BiH u NATO. ”
Schmidt je zadnji visoki predstavnik u BiH
Komšić kaže da je ovo što je Schmidt uradio na nivou Federacije samo dalje zakomplikovalo stvari.
“Ok, on je to uradio. Uzalud im je bilo pričati Schmidtu, amerikancima, strancima da postupajući ovako trapavo, čak i zlonamjerno kada je riječ o BiH, samo dalje komplikuju odnose i dovode ih do usijanja. Jedna je stvar kad su politički odnosi zategnuti, ali kad se to spusti dublje u društvo, kod nas je problem što su to onda dominantno etničke stvari. Nemoguće je da krupne političke poruke nemaju efekat na cijelo društvo. Objasnite sad Bošnjacima da ovo nije upereno protiv njih kad i zadnja budala vidi da jeste.”
“Ja Schmidta doživljavam kao slona u staklarskoj radnji. Ne da nije pažljiv, nego nije baš puno ni pamet i onda svoje nezadovoljstvo i frustracije kad napravi štetu ispoljava na onakav način kako je to jednom prilikom uradio pred novinarima. Čovjek se ne ponaša racionalno, malo se začudite kad sa njim razgovarate. Ali Schmidt je ovdje samo neko ko izvršava stvari. Nije on taj koji kreira cijelu ovu priču, on je tu samo instrument i njega kad potroše vjerovatno će ga onda poslati negdje. Nemam konkretnih dokaza, ali čini mi se da je on zadnji visoki predstavnik u BiH”, zaključio je Komšić za Dnevnik D.
federalna.ba
