Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju izrečena je konačna presuda šestorici nekadašnjih čelnika takozvane Hrvatske republike Herceg-Bosne, optuženima za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini početkom ‘90-ih godina.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je prvostepenskom presudom pravilno utvrđeno postojanje međunarodnog oružanog sukoba, te da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg-Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije. Žalbeno vijeće odbacilo je i žalbene osnove u kojima se tvrdilo da nije postojao udruženi zločinački poduhvat.
Žalbeno vijeće odbija žalbu Jadranka Prlića u cjelosti. Potvrđena presuda Pretresnog vijeća kojom je Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, s time da se mora izračunati vrijeme za period već proveden u zatvoru.
Žalbeno vijeće poništilo presudu Bruni Stojiću za zločine progona i ubistava po određenim tačkama prvostepene presude. Odbijena je Stojićeva žalba u svim drugim aspektima. Žalbeno vijeće je potvrdilo kaznu od 20 godina zatvora.
Žalbeno vijeće je usvojilo Praljkovu žalbenu osnovu po određenim tačkama prvostepene presude. Žalbeno vijeće Slobodana Praljka osuđuje na 20 godina zatvora, čime je potvrđena prvostepena presuda. Praljak je na presudu kazao da ju odbacuje te da smatra da on nije ratni zločinac. Praljak je u sudnici kazao da je popio otrov te je izricanje presude prekinuto.
