Zlatko Lagumdžija, bivši šef diplomatije Bosne i Hercegovine, komentirao je na svom Facebook profilu odnos članova Predsjedništva BiH sa novim Visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom.
U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove statusa prof. Lagumdžije.
Nakon “medenog mjeseca” Visokog Predstavnika i dvije trećine šefa države, koji nije trajao ni mjesec dana, jučer su se pojavile prve upozoravajuće verbalne pukotine.
Naime u njemačkom gradu odakle dolazi novi Visoki predstavnik, održan je simpozijum pod nazivom Euroatlantske perspektive BiH. Tamo su se ponovo “sreli” Visoki Predstavnik i predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Šta to važno rekoše Visoki Predstavnik i predsjedavajući Predsjedništva?
Christian Schmidt: “Komšić je hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH, odnosno biran je iz reda Hrvata, ali su ga više birali Bošnjaci, a ne toliko Hrvati… Istinski predstavnik Hrvata Čović je izgubio protiv Komšića… Sada je pitanje kako organizovati Izborni zakon a da se zemlja ne podijeli na TRI entiteta. Ako do toga dođe, a to je ono što me zabrinjava, teritorijalni integritet BiH mogao bi biti doveden u pitanje. Ja međutim moram očuvati teritorijalni integritet BiH sa sredstvima koja su mi na raspolaganju. Taj zadatak mi je dala međunarodna zajednica. Hrvatima zato moramo dati mogućnost da se osjećaju dovoljno zastupljeni i da ne idu u bojkot izbora.
Tako da će puno zavisiti od Izbornog zakona”.
Željko Komšić: “Princip po kojem bi se formirale glasačke kutije za Bošnjake, kutije za Hrvate, kutije za Srbe, pa onda posebno kutije za ostale građane, je anticivilizacijski i ono sto je anticivilizacijsko ne može biti dio rješenja, jer ni u Njemačkoj niti u bilo kojoj civilizovanoj državi ne postoje posebne glasačke kutije za katolike, protestante ili muslimane”.
Šta im treba reći?
Ovde se ne radi o tome ko će ući u Predsjedništvo, već o tome kako ne otvarati nove krize, praviti nove nepravde ispravljajući manje i ostavljati veće. Promjenama Izbornog zakona se ne trebaju ispunjavati parcijalne političke želje malih populista i velikih prevaranata već prije svega treba ispuniti nekoliko kapitalnih ciljeva.
Prvo, Ustav Bosne I Hercegovine kao i Izborni Zakon se treba mijenjati da bi se primijenila presuda Suda u Strazburu koji je utvrdio diskriminaciju građana u ovim dokumentima. Za ovo treba mijenjati Ustav a to je moguće samo u Parlamentu. Visoki predstavnik može vladajuće stranke, samo teorijski, moderirati da dođu do rješenja u Parlamentarnoj proceduri ali to njima svakako ne pada na pamet. S druge strane, Visoki Predstavnik, ni teorijski, nema kapacitet da nametne promjene Ustava. Na žalost, za primjenu Suda u Strazburu će se morati sačekati neki novi saziv Parlamenta i lideri vladajuće koalicije.
Drugo, treba eliminirati nedemokratsku praksu kroz sistemski omogućene blokade u formiranju vlasti, prije svega u Federaciji.
Za ovo nema političke volje bez novih izbora. Ovo se, djelomično, može riješiti bez izmjena Ustava i kroz izmjene samo nekih zakona. To u krajnjoj liniji može biti urađeno nametanjem odluke Visokog Predstavnika. Posebna je tema da li to on hoće da uradi i pod kojim uslovima.
Treće, obezbjediti transparentne izbore, spriječiti izborne krađe i imati tačne i blagovremene rezultate kako bi se vratila vjera u čitav proces i legitimitet vlasti. Pošto za ovo ne trebaju Ustavne već samo zakonske promjene i finansijska sredstva, onda je ovo neophodno obezbjediti kroz međunarodnu zajednicu i odluke Visokog Predstavnika.
Četvrto, Visoki Predstavnik ne bi smio nametati Izborni zakon kojim će ispravljati bilo čije frustracije a istovremeno stvarati nove i još veće. Ipak izgleda da ga ne treba upozoravati da nema pravo na podjelu Federacije na dvije primarno etničke izborne jedinice jer je i sam dobro primijetio da to vodi do podjele na 3 entiteta (što svakako niti ima mandat niti će mu se dozvoliti).
Korektnosti radi ovdje treba reći da je “borba” predsjedavajućeg Predsjedništva, kako Visoki Predstavnik ne smije razmišljati o “etničkim izbornim kutijama”, potpuno nepotrebna populistička glupost. Tim prije što ona dolazi nakon što je Visoki Predstavnik okarakterisan kao inteligentan političar pa kao takav valjda ne bi mogao istovremeno biti i idiot koji je u stanju predložiti uvođenje “etničkih kutija”. Osim toga ta kontraproduktivna borba sa vjetrenjačama skreće pažnju sa zamke u koju je već, na žalost, izgleda upao i Visoki Predstavnik sa pričom o “nedovoljnoj zastupljenosti Hrvata u institucijama BiH”. Naime istina je da je dugogodišnje Čovićevo lobiranje na temu “Hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu” (što Ustav ne poznaje) dovela do toga da danas HDZ, u pravilu, ima znatno veći broj funkcionera u institucijama BiH nego što to Ustav propisuje (Član 9, Tačka 3).
Ovo je činjenica koja se može i mora ispraviti i za to ne treba mijenjati ni Ustav niti bilo koji zakon. Za ovu spoznaju Visoki Predstavnik ne treba ići u Hrvatsku jer mu je egzaktne podatke o tome ostavio njegov prethodnik.
Na kraju treba svakome, i Visokom Predstavniku kao i onima koji nas jadno “brane” ili jalovo napadaju, jasno dati do znanja: Ovdje ima dovoljno građana ove zemlje, i muslimana i onih koji to nisu, kao i prijatelja Bosne i Hercegovine kao države i društva zajedničkih vrijednosti. Oni neće dozvoliti da se ovdje, na mala vrata , Izbornim zakonima, stvara teritorija nastanjena izdanim i s pravom ogorčenim evropljanima koje neki mogu kolokvijalno i pogrešno nazivati “muslimansko ostrvo sa znatnim konfliktnim potencijalom i stalnim izvorom nemira”.
