Pripremio: Ezher Beganović
Nakon što se Bosna i Hercegovina plasira na Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Brazil mnogi građani BiH, u želji da putuju na Svjetsko prvenstvo, počeli su razmišljati o načinu dolaska do potrebnog novca. Jedna od opcija jeste uzimanje kredita kod mikrokreditnih organizacija. Nažalost, većan građana naše zemlje ne zna kakvo zlo su mikrokreditne organizacije. Poznato je da su banke u BiH zavile u crno mnoge građane naše zemlje, međutim taj problem sa bankama je daleko manji u odnosu na probleme koji proizilaze kao posljedica nezakonitog rada mikrokreditnih organizacija.
Mikrokriminalne organizacije
Cilj mikrokreditnih organzacija je bio da se omogući ljudima da bez velike procedure i stalnog zaposlenja pokrenu biznis uz minimalne kamate. Čovjek koji je osmislio mikrokredite organizacije i kredite dobio je Nobelovu nagradu (Krediti za siromašne koji žele da postanu privatnici – to je suština ideje dobitnika Nobelove nagrade za mir Muhameda Junusa, porijeklom iz Bangladeša. Tu ideju je prvo sproveo u djelo u svojoj domovini, riječ je o ideji koja ne nudi maksimalni profit nego maksimalnu korist za čovjeka.). Međutim, mikrokreditne organizacije u BiH daleko su od navedene namjene, one djeluju kao organizacije za nemilosrdno i brzo bogaćenje preko leđa građana BiH. Da apsurd bude veći, mikrokreditne organizacije se bogate na građanima BiH tako što od države, u ovom slučaju od razvojnih banaka, zatim od međunarodnih agencija poput USAID, UNHCR ali i od EU, ali i od banaka u zemlji i inostranstvu uzimaju povoljne kredite za razvoj male privrede, dakle za svojevrsnu pomoć građanima. Kada dobiju kredite sa izuzetno povoljnim kamatama, sa tačno određenom namjenom i uz uvjet da se daju pod izuzetno povoljnom kamatom mikrokreditne organizacije onda taj novac daju građanima po izuzetno visokim kamatama, koje dosežuu stopu čako do 150% (Maksimalna kamatna, zakonska zatezna kamata stopa u FBiH je 0,04 po danu li 12% na godišnjem nivou). Na taj način mikrokreditne organizacije ostvaruju enormni profit a država ih je čak oslobodila svih poreza. Tako je, recimo, mikrokreditna fondacija „ Sunrise” za svojih petnaestak godina rada godina „ zaradila” 130 miliona KM. Njihov finansijski izvještaj pokazuje da je „ Sunrise” po osnovu kamata bankama platila 26 miliona KM, a da je te kredite plasirala i po osnovu kamata zaradila 132 miliona, znači 500% zarada. Također, ova mikrokreditna organizacija izdala je preko 18o hiljada kredita.
Sistem rada mikrokreditnih organizacija je jednostavan. Na sve načine nastoje privući klijente, tj. naivne građane, a da bi to postigli pojednostavili su procedure dobivanja kredita do maksimuma. Jedino im je važno da klijent potpiše i dobije novac. A onda kreće trka za prevarom, odnosno brzim bogaćenjem. Mikrokreditne organizacije imaju uvezan sistem od Agencije za bankarstvo do sudova. Uz ovaj sistem uspješno realiziraju svoje zamisli. Kao pouku svima u nastavku navodimo slučaj A.B. ( identitet poznat redakciji). Kroz ovaj slučaj jasno ćemo vidjeti kakvu nesreću dožive oni koji se odluče uzeti bilo kakav kredit kod mikrokreditnih organizacija.
„ U MKF „ Sunrise” podigao sam kredit krajem 2008.g. u iznosu od 20.000KM (na ruke 19.600) na period od 36 mjeseci sa kamatnom stopom od oko cca 30% na godišnjem nivou i ukupnim zaduženjem 28.000 KM (40%). To mi je već bio 5 kredit i imao sam rejting A1. Isti sam redovno otplaćivao sve do kraja 2009., kada je počela recesija. Tada sam počeo malo da kasnim i od istih sam tražio reprogram kredita , te se pozvao na odluku Agencije za bankarstvo o reprogramu kreditinih obaveza građana koja je bila na snazi tad a i sad je. Očekivano, od lihvara i ucjenjivača kakav je „ Sunrise” reprogram nisam dobio. U martu mjesecu 2010. dobio sam prvu opomenu da izmirim rate kako me ne bi utužili. Izmirujem sve obaveze , tj. plaćam 3 rate u iznosu cca 2.400KM, 24.03.2010. koje su bile u kašnjenju i tražim da mi izdaju potvrdu da mogu podići kredit u banci kako bih njihov zatvorio. U banci bi mi rata bila duplo manja i već sam obezbjedio svu potrebnu dokumentaciju, sa administrativnim zabranama žiranata iz državnih firmi i predao banci. Iako su po Zakonu o bankarstvu morali da mi izdaju potvrdu o visini duga i da nemam dospjelih , a neplaćenih obaveza, te obećali da će učiniti, slagali su da bi me odmah u aprilu utužili, kako mene tako i žirante, s tim da su podnijeli više odvojenih tužbi (3) i sa svakom me opteretili sa po cca 430 KM na ime taksi (1.300 KM). Predmet utuženog duga je cca 12.000 KM”.
Mikrokreditne organizacije, nakon što se počnu pojavljivati pomenuti problemi: nevraćanje kamate, najviše vole što prije predmet predati na sud. Ono što je posebno interesantno jeste da se ovi predmeti na Općinskom sudu u Sarajevu rješavaju ekspresno, a cijela situacija postaje sumnjiva uzme li se u obzir činjenica da neki i mnogo važniji predmeti znaju mjesecima čekati na rješavanje. O tome svjedoči A. B. U nastavku. „ Prvo rješenje o izvršenju po predmetu br. 65 0 I 138004 10 I od 10.05.2010., koji je na Općinski sud predat 07.05.10., petak, a rješenje o izvršenju doneseno u ponedeljak, sudija Mirna Pejčinović. Za jedan radni dan i ekspresno. U tom rješenju sud donosi presudu u izvršnom postupku prekoreda i rješenje se odnosi na pljenidbu moje i pokretne imovine jednog od žiranata. Ulažem žalbu u roku od 48 sati. Dobiću poslije rješenje kojim je uvažena moja žalba i taj predmet je poslije obustavljen. Šta se dalje dešava. Početkom jula 2010. godine na adresu mi stiže Rješenje ZKU odsjeka KPU br.065-Dn-II-10-11131 koje je od strane MKF „Sunrise” predato 06.05.10., a sud donosi rješenje 07.05.10. (vidi se iz rješenja), za jedan radni dan, a poslije se samo protokoliše pod 07.06.10. Gore navedeno rješenje zemljišno-knjižnog referenta je o upisu „ Sunrisea” na moj stan, a na osnovu pravosnažnog rješenja br. 65-0-I-137982-10 od 20.05.10. i rješenja o izvršenju pod istim brojem od 19.05.10. godine. Sudija Vojko Radović. Znači, referent je donio rješenje skoro dvije sedmice prije nego što je doneseno rješenje 1137982-10. Ulažem žalbu 05.07.2010. Kantonalnom sudu u Sarajevu u zakonskom roku. Uskoro se pojavljuje “niotkle” Zaključak o prodaji nekretnine drugog žiranta po cijeni od oko 70.000 čija je tržišna vrijednost preko 200.000KM, procjenom vještaka „Sunrisea” oko 150.000KM za dug od 12.000KM i zbog kašnjenje rate u momentu utuženja od 31 dana, a razlog kašnjenja je čekanje potvrde. Već su spremni “igrači” koji će kupiti stanove, i to ne na prvoj nego na drugoj prodaji kada ih mogu kupiti oba za nekih 15.000 KM, a potom preporodati po tržišnim cijenama. Čitavo ovo vrijeme traje konstantan pritisak sa pozivima, uznemiravanjima, provokacijama prema meni, mojoj supruzi, mom dijetetu od 8 godina. Obraćam se „ Sanriseu” i molim ih da nađemo kompromis. Pa bio sam im dugogodišnji klijent, zaradili su na meni i mojim prijateljima i rodbini koje sam doveo u ovu fondaciju desetine i stotine hiljada lihvarskih para. Vidjevši da se ne predajem nude mi da uplatim 1.100 KM, što i činim, a da ostatak platim po najmanjoj kamati, jer sam već isplatio 80% kamate. Pristajem kako bih zaštitio žirante, ali za 2 dana mi javljaju da oni pristaju da im otplaćujem ali novi kredit na iznos od 20.000 plus kamate, skoro 10.000. Znači digao sam 19.600, platio cca 13.500 i da im budem dužan još 30.000KM. Poslije će se na sudu i pojaviti njihova analitička kartica iz glavne knjige (najvjerodostojniji dokument u finansijama) iz kojeg se vidi da su me ukupno zadužili za iznos 47.000KM. Njega će osporavati na parničnom postupku ali toliko su se osilili da nisu ni znali šta su sve dali na sud kao dokaze. Kao što sam već i naveo, imaju me u šaci i počinju me ucjenjivati da potpišem taj novi Ugovor. Razlog: pa u prvoj polovini kredita koji sam otplatio isplatio sam i 80% kamate. Novim kreditom bih krenuo ispočetka, a samim tim iznos koji bih morao vratiti popeo bi se na preko 40-50.000KM ili 100-150% kamata na period od ukupno 4 godine. Nisam pristao na to. Postupak se i dalje vodi protiv mene i žiranata te je fokus na oba stana (moj i jednog žiranta). Žalio sam se i Agenciji za bankarstvo, Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, lično svim sudijama i tadašnjem predsjedniku OS u Sarajevu, a danas, Glavnom državnom tužiocu Goranu Salihovicu. Ništa. Prebacuju jedni sa drugih. Sve je bilo spremno da se stanovi prodaju u bescjenje, koje bi opet kupili njihovi igrači, pa potom preprodali. Da bih zaštitio, prije svega žiranta, čiji je stan došao u pitanje i skoro prodat, a potom i svoj stan, dajem automobil jednom od žiranata da ga proda. Radi se o Renaultu meganu koji mi je kao invalidu ortopedsko pomagalo. Zbog nemogućnosti da ga proda po tržišnoj cijeni i zbog vremena, kojim smo bili ograničeni,svelo se sve na dan-dva, žirant prodaje automobil za 12.000 tuženog duga. Zaustavljam procese makar protiv žiranata. Protiv mene se proces nastavlja i ukupno me „Sunrise” tereti za 47.000KM i to na iznos od 20.000 te od momenta podizanja kredita do momenta zadnje tužbe 36 mjeseci. Nažalost, sud omogućava „Sunriseu” da obračunavaju samo njima poznate kamate, iako je po zakonu sud obavezan da obračuna kamate. Samo po osnovu sudskih taksi opteretili su me za još 1.290 KM, iako bi taj iznos trebao biti 10 puta manji. Nakon toga nastavio sam sudske procese na parničnom postupku kod istog suda i kod drugog sudije, poštenog, gdje su pokušali da mi uzmu još oko 7-10 hiljada, ali dobio sam presudu u svoju korist, gdje sam kompletan kredit od momenta uzimanja do momenta zadnje uplate od 12.000KM obračunao po najvišim zateznim zakonskim kamatama i gdje sam po obračunu dokazao da sam pretplatio kredit za par hiljada KM (ovlašteni sam certificirani računovođa). Dokazao sam da su njihove kamate (istovremeno obračunajavju tri vrste kamata redovnu, procesnu i zateznu) protuzakonite”.
Međ: Trostruka kamata
U nastavku A. B. na slučaju „ Sunrisea” objašnjava kako mikrokreditne organizacije vrše trostruko naplaćivanje kamata i druge malverzacije. „ Metode kojima su se služili ovi iz „Sunrisea”jeste obračunavanje tri vrste kamata i to: redovnu, zateznu i procesnu kamatu, po samo njima znanim stopama koje prelaze 100% na godišnjem nivou. Sve rade uz prećutno odobrenje, bez pisanog traga, od strane Agencije za bankarstvo FBiH na čelu sa Zlatkom Barašom. U mom slučaju prekršen je zakon o mjenici, mjenica je zloupotrebljena jer je zahvaljujući njoj „ Sunrise” htio prodati dva stana čija je tržišna vrijednost oko 300.000 KM za iznos od nekih 15-20.000. Njihovi igrači su bili spremni da ih kupe. Da ne govorim da je upotreba mjenica prilikom zaključivanja ugovora o nenamjenskim kreditima zabranjena. Meni je do sada direktno i indiretktno pričinjena šteta od nekih 100.000KM, a na tu nije kraj. Nanijeli su duševnu bol meni i mojoj porodici, uništili život, razorili brak. Ovo je samo moj slučaj. Znam još za mnoge druge slučajeve gdje su ljudima oteli i primorali da u bescjenje prodaju poslovne prostore i nekretnine, dovodili ljude do sloma živaca. Slučaj O.M. kojeg je pogodio infarkt jer su mu blokirali višemilionsku imovinu, jer je bio žirant za par kredita a nikad čovjek nije potpisao niti mjenice niti kredita.
E. A. iz Olova sa suprugom, borcem u proteklom ratu, 2007. godine je htjela otvoriti pilanu. Za to im je trebao kredit, ali ono što je uslijedilo, život im je promijenilo iz temelja. Naime, kredit su morali vraćati sa kamatom od 100 posto. Ni sama ne zna koliko su novca do sada vratili. Jednoj njihovoj poznanici su nakon kredita od 1.000 KM uzeli zemlju, kuću, automobil. Ima još dosta sličnih slučajeva”, zaključuje na kraju A.B.
Mikrokreditne organizacije ostvaruju ekstra profite. Državne službe za provođenje zakona ne rade svoj posao kako treba a što ostavlja dovoljno prostora mikrokreditnim organizacijama da organiziraju svoju lihvarsku mrežu pljačkanja građana. Današnji kapital mikrokreditnih organizacija je ogroman, sav taj kapital nalazi se u rukamo male skupine ljudi. Svo svoje bogatstvo oni su stekli kamatarenjem.
