Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pripovijeda se da je neki čovjek prvi put u životu kupio magarca i od silne radosti odveo ga je na krov svoje kuće. Zatim je počeo vodati magarca i pokazivati mu stanove i kuće svojih rođaka i saplemenika, kako bi mogao prepoznati staze i puteve i kako se ne bi izgubio kad se sam bude vraćao kući.
Sa zalaskom sunca, čovjek je želio da magarac siđe s krova kuće i da ga odvede u štalu, ali se magarcu svidjelo na krovu i želio je ostati na njemu. Čovjek ga je mnogo puta molio da siđe, ali je magarac odbio, zatim ga je silom pokušao odvući s krova, ali bez uspjeha.
Kad je magarac vidio da čovjek neće odustati dok ga ne odvede s krova u štalu, počeo se ritati i udarati nogama u krov, te njakati čovjeku u lice. Cijela se kuća tresla, a dotrajali drveni krov stare kuće nije mogao izdržati magarčevo ritanje i udarce.
Čovjek je brzo sišao da izvede ženu i djecu iz kuće, i za nekoliko minuta krov kuće se srušio, a magarac je mrtav pao na zemlju.
Čovjek je prišao mrtvom magarcu, koji je bio obliven krvlju, i rekao mu: ”Tako mi Boga, nije tvoja greška, već moja. Ja sam napravio katastrofalnu grešku onoga trenutka kad sam te doveo na krov.”
Naravoučenje: Teško je natjerati magarca da napusti mjesto koje mu ne pripada, nakon što mu omogućiš da dođe na to mjesto. I za to ne treba krivite magarce, već one koji su ih doveli na to mjesto. Jer kad se magarac popne na krov, on neće sići prije nego što sruši kuću. (Priča iz arapske književnosti)
