Izvor: Patria
Ljudi iz Ahmića se ne predaju. Teško jeste, ali se borimo, ljudi rade, djeca se obrazuju, svi se borimo za bolje sutra, kaže za bh. novinsku agenciju Patria Mahir ef. Husić, imam u džamiji u Ahmićima.
Danas je u ovom mjestu poseban dan. Obilježava se 21. godišnjica jednog od najvećih zločina na ovim prostorima. Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) 16. aprila 1993. godine ubilo je u ovom selu više od 100 Bošnjaka, među kojima je bila i jedna tromjesečna beba, ali i jedan starac koji je imao više od 80 godina. Ubijeno je i nešto više od 30 žena.
Bošnjaci su ubijani na zvjerski način, a onda njihova tijela spaljivana u kućama ili razbacivana po okolnim jarcima. Neke porodice u potpunosti su nestale. Na njih danas podsjećaju tek temelji njihovih kuća koji su nestali u vatrenom plamenu kao i njihovi domaćini.
Husić je imam u ovom mjestu, koje sada broji oko 150 domaćinstava i oko 500 stanovnika, već nekoliko godina. Dijeli i dobro i zlo sa ovdašnjim ljudima. Teško, kaže, jeste, ali je naučio živjeti sa bolom svojih džematlija. Razumije ih i pokušava pomoći koliko kod može.
Danas se, zajedno sa njima, priprema da dočeka visoku delagaciju političara koji će na spomen obilježju položiti cvijeće, proučiti Fatihu ili se zločina prisjetiti minutom šutnje. Prošle godine dolazio je i bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Ove godine očekuje se dolazak samo njegovog izaslanika. Najavljen je i dolazak Svetozara Pudarića, potpredsjednika Federacije BiH iz reda srpskog naroda.
Ugostit će ih Ahmićani, uljudno saslušati, a onda se okrenuti svako za svojim poslom. Važnije od svega im je sebi osigurati egzistenciju i svjetliju budućnost.
– Za posao je ovdje teško, tek poneko dobije zaposlenje u nekim boljim firmama. Ostalo stanovnišvo se organizovalo pa se bave uzgojem stoke, podigli su plastenike, siju ljekovito bolje, poneko drži pčele… Allahovo davanje je da je selo još i pokraj glavne ceste, pa se to nekako uspije i prodati. Što je najvažnije, ljudi ovdje nisu gladni, obnovili su kuće, imaju gdje boraviti sa svojim porodicima.
Efendija Husić posebno je ponosan na mlade naraštaje iz Ahmića. Malo ko ostaje samo na srednoj školi. Omladina odlazi na studije u Sarajevo, Zenicu, Mostar…
– Ljudi su ovdje postali svjesni da samo obrazovan čovjek može pomoći sebi i društvu, i opstati u uslovima u kakvim sada živimo. To me, kao vjerskog vođu ovih ljudi ovdje, mnogo hrabri – kaže ef. Husić.
Ovdašnja politika, objašnjava, na sve moguće načine pokušava prikriti posljedice genocida iz ‘93. godine. Naizgled je to donekle i uspjela. Ahmićani sa komšijama Hrvatima žive u miru. Ali, genocid ne zaboravljaju.
– Ljudi u Ahmićima su vrijedni, dobroćudni, opraštaju, ali ne zaboravljaju – kaže ef. Husić.
