Piše: Halid Rušeh
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Slika mladića koji je došao u posjetu svome ocu u starački dom nikako da izblijedi iz mog sjećanja. Naime, mediji su nedavno prikazali jednog mladića koji je došao u starački dom da posjeti svoga oca. Vidjelo se da je u žurbi i da ga stanje njegovog oca puno ne zanima i ne brine. Dok je pokušavao da sazna kako mu je otac, razgovarao je s nekim na mobitel, onda je odgovarao na pristiglu poruku, a zatim je pozvao medicinsku sestru i rekao joj da je on u žurbi i da danas nema vremena da uđe u očevu sobu i razgovara sa njim. Bilo mu je važno da se uvjeri da je otac dobro i zdravo.
Međutim, taj prizor se završio tragično. Doktor u staračkom domu je iznenadio i zbunio mladića kada mu je prišao i rekao da se bolest njegovog oca toliko pogoršala da on ne prepoznaje ljude oko sebe. Potpuno izvan sebe, sin je ušao u sobu i vidio je svoga oca u vrlo teškom i bijednom stanju. Uzalud je pokušavao razgovarati sa njim, otac ga nije prepoznao.
Bio je to težak udarac za sina koji je zaboravio na svoga oca u staračkom domu i koji se, za sve vrijeme očevog boravka u domu, zadovoljio da sa njim komunicira telefonom i da plati troškove doma.
Druga scena je ona sa starcem koji je bolovao Alzheimerovu bolest i koji nije mogao kontrolisati fiziološku potrebu. Posjetio ga je njegov sin sa svojim prijateljima, međutim otac ga je jedva prepoznao i dok je sin sjedio pored njega, otac je, jer nije mogao kontrolirati mokraću, urinirao po posteljini, pa je nekoliko kapi mokraće palo i na odijelo njegovog sina. I umjesto razumijevanja i sažaljenja, sin se naljutio i sav crven u licu dozivao je sestricu da interveniše, a zatim je bijesan i ljut napustio bolnicu.
Naravno, postoje i pozitivne scene i primjeri oko nas koje ne možemo ignorisati, iako su ti primjeri uglavnom ograničeni na iskrene i pobožne ljude, plemenitih srca i uzvišenih načela, koji se brinu za svoje roditelje u starosti, što nam daje nadu u opstanak i trajanje ove vrste dobročinstva.
Nema sumnje da svi želimo biti dobročinitelji i nadamo se da to i jesmo, i kao muslimani, svi tvrdimo da vjerujemo u Allahove ajete koji podstiču i naređuju to dobročinstvo na različite načine.
No, mi često podcjenjujemo i olahko shvatamo značenje praktičnog i stvarnog dobročinstva prema roditeljima. Mi smatramo da je dobročinstvo nešto jednostavno i lahko, poput osmijeha ili lijepe riječi prilikom susreta i rastanka sa roditeljima, ili pokazivanje naših osjećanja kroz koja će oni prepoznati našu ljubav i dobročinstvo. Međutim, istinsko dobročinstvo prema roditeljima nije nešto jednostavno, već je to vrlo važan i ozbiljan zadatak, to je plemeniti ibadet i ogromna odgovornost, pogotovo ako se radi o dobročinstvu u njihovoj starosti.
Naime, ti se, dragi vjerniče, vrlo lahko možeš suočiti sa nečim na što uopće nisi računao, možeš se suočiti sa bolesnim ocem čije tijelo je otežalo i čija se osjetljivost i razdražljivost, a samim tim i zahtijevi, povečali; ili sa majkom koja je teško oboljela, koja nema snage da hoda, koja je postala senilna i neartikulisano priča, ljuti se bez posebnog razloga i ima loše mišljenje o većini onih koji su oko nje, i sl.
Od tebe se u tim situacijama traži istinsko i potpuno dobročinstvo prema roditeljima, a ne dobročinstvo iz perioda dok su oni bili mladi i zdravi i sposobni da se brinu o sebi.
Kako ti postupaš prema svojim roditeljima, tako će i tvoja djeca prema tebi
Nikada ne zaboravi da su majka i otac bili ti koji su te nosili dok si bio mali, brinuli se i strahovali za tebe ako se razboliš, besane noći provodili dok si bio odsutan od kuće. I što si više odrastao njihova briga i žrtva za tebe se povećavala. Silno su se radovali kada si naučio prva slova, a bili su presretni i ponosni kada si završio školu i diplomirao na fakultetu. Svaki tvoj uspjeh bio je i njihov uspjeh, a svaki neuspjeh i tuga i njihov neuspjeh i tuga.
Znaj da su njihovi starački dani, dani u kojim očekuju da im na roditeljsko dobročinstvo uzvratiš na najljepši način, i da, ako je to uopće moguće, učiniš više za njih nego oni za tebe. Oni tada očekuju da na dobročinstvo uzvratiš dobročinstvom, velikodušnošću i zahvalnošu.
To je, uistinu, vrlo težak ispit na kojem su mnogi pali. Mnogima se danas stijesni u grudima zbog mnogobrojnih zahtjeva njihovih roditelja, ili zbog potrebe da im se pomogne u bolesti, pa se ponekad oneraspolože, ponekad udalje od njih, a ponekad požele da ta dva plemenita stvorenja, koja su ih odgajala i tako mnogo dala za njih, odu sa dunjaluka kako bi se odmorili od služenja i dobročinstva prema njima.
Ovaj plemeniti zadatak i obaveza zahtijeva od nas da naučimo i zapamtimo nekoliko stvari kako bi smo uspjeli i kako bismo za njegovo izvršenje dobili veliku nagradu. Prva stvar koja je potrebna za ovu zadaču je ispravno razumijevanje dobročinstva, jer ono nije samo lijepa riječ ili pojedinačno dobro djelo, već je to vrijednost i načelo koji moraju biti usađeni u srca i umove sinova i kćeri, tako da ono neprekidno traje i da se povećava srazmjerno povećanju potreba njihovih majki i očeva.
Također, dobročinstvo mora biti sveobuhvatno i mora se protezati na sve pore života i na svaki posao. Na prvom mjestu je dobročinstvo srca koje se manifestira kroz iskrenu i istinsku ljubav prema njima, i iskrene želje za njih iz dubine naših duša. Poslije toga dolazi materijalno dobročinstvo koliko god smo u mogućnosti, jer oni su preći od bilo koga drugoga i takve vrste dobročinstva i pomoći.
Zatim, dobročinstvo koje podrazumijeva trud, bdijenje i strpljivost u pomaganju roditeljima, bez obzira koliko oni u starosti bili razdržaljivi, skloni ljutnji, i sl. Tvoje je da se trudiš da im ublažiš bol koliko god možeš i da im uvijek budeš pri ruci.
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni dobročinstvo lijepe riječi koja, bez obzira koliko nam se činila neznatnom, ostavlja vrlo pozitivan trag na roditelje, jer su lijepa riječ, osmijeh i iskreno obećanje sadaka prema našim roditeljima.
Stoga, dragi vjerniče, ti koji žudiš za Allahovom bliskošću, znaj da si u velikoj potrebi za dovom i nadom da ti Allah olakša hizmet i dobročinstvo roditeljima i da ti pomogne da ustraješ u tom velikom dobrom djelu i ibadetu, a Allah dž.š. je obećao pomoći i olakšati onima koji dobra djela čine.
I znaj da je to dug koji će ti se uskoro vratiti, pa ga nemoj omalovažavati i podcjenjivati. Jer, ako ti danas ispuniš svoju obavezu prema majci i ocu, onda te sutra čeka isti takav odnos tvoje djece prema tebi. Ali ako zapostaviš tu obavezu i dadneš prednost nečemu drugom nad njom, ako te dunjaluk odvrati od brige za tvoje roditelje, pa ih zapostaviš, loše je i kobno onda ono što te sutra, u starosti čeka. A čeka te, bez imalo sumnje, mnogo kajanja bez obzira koliko u svojim rukama posjedovao imetka i vlasti, samo što ti tada kajanje ništa neće pomoći.
I još nešto. Primijetit ćeš, dragi čitatelju, da kur'anski ajeti u kojima se naređuje dobročinstvo prema roditeljima i to kao naredba koja dolazi odmah nakon naredbe tevhida i vjerovanja u Allaha, upravo naglasak stavljaju na dobročinstvo prema roditeljima u starosti. Zašto? Zato što se tada otkriva i potvrđuje suština dobročinstva. To je stvarni, praktični test u kojem dolaze do izražaja naša strpljivost i spremnost na žrtvu i odricanje radi naših roditelja.
Allah dž.š. je objavio: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obračaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” (El-Isra, 23-24.)
