Piše: Sejo Omeragić/ MAGAZIN STAV
Napustio nas je tužilac Mark Harmon, poznato svjetsko ime u pravosuđu. Jedan je od najboljih profesionalaca u pravosuđu SAD.
Mark Harmon je 17 godina radio kao viši tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Radio je u devet predmeta koji su rezultirali osuđujućim presudama ili priznanjem krivice, od prvog historijskog predmeta „Tužitelj protiv Radislava Krstića, u kome je bio vođa tužilačkog tima i koji je rezultirao prvom presudom za Genocid u Srebrenici izrečenom 2004. godine, do presude Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku, Tihomiru Blaškiću, Miroslavu Brali, Ranku Ćesiću, Miroslavu Deronjiću i Draženu Erdemoviću. Napravio je draft prve optužnice za genocid protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
Jedan je od ključnih ljudi u dokazivanju UZP-ova i agresije na BiH od Hrvatske i Srbije.
Predavao je na Interregionalnom institutu za kriminal i pravdu Ujedinjenih naroda i na Pravnom fakultetu Univerziteta u Stanfordu. Autor ne nekoliko publikacija o Haškom tribunalu i međunarodnom krivičnom pravu.
Takav iskusan tužilac je dominirao nad balkanskim jeftinim i primitivnim lažovima, koje je raskrinkavao sa nevjerovatnom jednostavnošću.
Njegova braniteljska moć dolazila je iz ogromnog znanja ali i najdubljeg osjećaja pravde.
Godinama je slušao ispovijesti svjedoka najstrašnijih zločina. To je odavno počelo ostavljati traga. Sjećamo se svih njegovih upornih borbi za žrtve. Sjećamo se njegovih suza u jednom razgovoru sa Majkama Srebrenice. Sjećamo se njegovih posjeta Bosni i Hercegovini, koju je želio upoznati. One ruže u njegovim rukama na Starom mostu.
U intervjuu koji je dao novinarki Ajši Hadžimešić, koja je to objavila u izvrsnoj knjizi intervjua „Na strani čovječnosti“, Mark Harmon je rekao: „Negiranje ili iskrivljavanje povijesnih istina nije neuobičajeno u historiji čovječanstva. Ali, ono što me posebno uznemirava jeste manipuliranje povijesnim činjenicama zbog kratkoročnih političkih poena. To je opasna igra i ima potencijal da budućim generacijama uskrati stabilnost, mir i prosperitet na koje imaju pravo.“
Ajša Hadžimešić ga je upitala: „Kako su na vas utjecali stalni kontakti sa preživjelim žrtvama?“:
„Mogu slobodno reći da je slušanje priča i izjava o nezamislivo bolnim iskustvima žrtava – koje su bile brojne i to tokom svih godina rada Tribunala bilo veoma stresno. Za vrijeme dok sam radio kao tužitelj shvatio sam da je potreba za pravdom nerazdvojivi dio ljudske priprde i bio sam potpuno posvećen ostvarenju pravde za žrtve. Imajući to u vidu, bio sam u stanju da upravljam i djelimično potisnem stres koji je bio sastavni dio mog posla…“
Bio je redovan gost na obilježavanju tragedija u Ahmićima i u Srebrenici. Ali, ubrzo su se pojavili prvi znaci jedne bolesti koja dolazi isključivo od stresa. Za tu bolest, nažalost nije bilo lijeka.
Tuga je obuzela mnoge ljude koji su poznavali Marka Harmona. Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu pri Tribunalu u Hagu je dobio poruku od Petera MCCloskeyja, tužitelja Tribunala koji je procesuirao sve zločince za Srebrenicu, u kojoj ga obavještava o smrti Marka Harmona: „Mark je bio ljudska gromada, nekad davno tužilac godine u USA.“ Ahmić piše: „Sa Markom je Peter izvojevao prvu presudu za Genocid u Srebrenici u slučaju ‘Krstić’, na osnovu koje smo i dobili presudu Suda pravde protiv Srbije. Neznani heroji tiho umiru dok nam serviraju Karadžića i Mladića kao heroje u školama. Da nas Bog zaštiti i opameti!“
