Piše: Mirnes Kovač/ Al Jazeera Balkans
Možda je “na prvu” vijest koja je ovog ponedjeljka došla iz Egipta šokantna. Međutim, šta je to što može biti šokantno, uopće, nakon svega što smo imali priliku vidjeti i uživo gledati sa ulica Kaira prošlog ljeta?
Šok i iznenađenje, u slučaju Abdul-Fattaha al-Sisija, bilo bi vidjeti normalnu tranziciju. Kada u zemlji sa 85 miliona stanovnika svrgnete demokratski izabranog predsjednika, njegovu stranku ili pokret proglasite terorističkom organizacijom, a hiljade pripadnika Muslimanske braće pohapsite (spominju se cifre da je trenutno zatvoreno više od 16.000 pripadnika i simpatizera tog pokreta), onda je razumljivo da od čovjeka koji je bio spreman sve to učiniti, ne možete očekivati šok u pozitivnom smjeru, već samo onaj koji će njemu omogućiti da se upravo u sjeni tog šoka lagodno popne na prijestolje najmnogoljudnije arapske nacije.
K tome, ako je jedan režim spreman vojskom udariti na demonstrante i pri tome ubiti hiljade svojih građana koji su demonstrirali protiv svrgavanja demokratski izabranog predsjednika, te potom u zvaničnom izvještaju, koji je objavljen ovih dana, navesti kako je ubijeno tek 638 ljudi (Nacionalna koalicija za podršku legitimitetu tvrdi da je samo na trgu Raba'a ubijeno 2.600 osoba) ili da su demonstranti prvi krenuli pucati na vojsku – onda iz Egipta više ništa ne može iznenaditi.
Kreiranje novog vođe
Prema svemu sudeći, u pozadini ove farse u vezi sa jučerašnjim suđenjem (ne umanjujući joj ozbiljnost i mogućnost da ona doista bude presedan ne samo u povijesti Egipta već i u povijesti svjetskog pravnog sistema) nazire se kreiranje novog egipatskog vođe koji će naciju spasiti zauzimanjem predsjedničkog trona, kao što je to svojevremeno učinio Nasser kada je 1952. godine prvo zbacio monarhiju pa potom u etapama došao do predsjedničkog trona i to na javnom referendumu.
Sisi ima nešto drugačije okolnosti. Njega je, kako režimski mediji objašnjavaju, narod pozvao da zbaci predsjednika, a s njim i demokratiju – i to u začetku.
Sud u Gornjem (južnom) Egiptu u gradu Minyi, dakle, osudio je 529 osoba na smrt. Riječ je o pristalicama svrgnutog predsjednika Mursija. Prema navodima, optuženi su za ubistvo policajca Mustafe al-Attara, zamjenika komandanta policijske stanice u distriktu Matay u Minyi u augustu prošle godine. Desilo se to u neredima koji su buknuli širom zemlje nakon rastjerivanja i masakra nad mirnim demonstrantima na trgovima Raba'a i Nahda u Kairu.
Suđenje je, kao i sve u Egiptu od dolaska na vlast vojne hunte koju predvodi general Sisi, krenulo u potpuno suprotnom smjeru: od proceduralnih propusta, kao što je onemogućavanje advokata odbrane da budu saslušani, a kamoli da dokazni materijali budu pregledani, do činjenice da se većina optuženih (čak i onih koji su pritvoreni) nisu pojavili na izricanju presude. Šesnaestoro optuženih je u ponedjeljak oslobođeno. A za utorak je predviđeno da 683 optužena budu izvedena na suđenje, a među ovom grupom je i vrhovni vođa Muslimanske braće Muhamed Badie, te drugi viši zvaničnici pokreta.
Prema proceduri, dokumentacija optuženih proslijeđuje se vrhovnom muftiji Egipta, koji prema Ustavu potvrđuje ili odbija smrtnu presudu. Konačna odluka zakazana je za 28. april, a osim ovog dijela procedure, egipatski zakon omogućava apelaciju. Većina zagovornika ljudskih prava u Egiptu, ali i u regiji i u svijetu, suđenje je okarakterisala skandaloznim i katastrofalnim.
Ured Muslimanske braće u Londonu je izdao saopćenje u kojem se ističe kako je “šokantno osuđivanje 529 podržavatelja Muslimanske braće bez presedana”. Za njih je evidentno nehumano i jasno narušavanje svih normi ljudskosti i pravde.
“Ova presuda je još jedan jasan pokazatelj da se korumpirano sudstvo koristi od vođa vojnog udara za gušenje egipatske revolucije i instaliranje brutalnog režima koji je već nadmašio decenijama dugo ugnjetavanje i tiraniju u ranijoj egipatskoj historiji”, stoji u saopćenju Muslimanske braće koji ponavljaju svoj nastavak mirne borbe.
Apologete vojne hunte
Međutim, osim ove šokantne realnosti, čije slike dopiru iz Egipta, mnoge promatrače interesira šta je ono što leži u pozadini. U periodu nakon političkog haosa, nastalog nakon prošlogodišnjeg vojnog udara, očigledno je da su se snage političkog islama pokazale kao egzistencijalna prijetnja ne samo unutrašnjim netaknutim strukturama moći: vojsci, sudstvu, tajkunima, već i regiji Bliskog istoka, na što upućuje proglašavanje Muslimanske braće terorističkom organizacijom u nekoliko arapskih država.
Stanje u Egiptu je dodatno zabrinjavajuće jer su državni i privatni mediji pod apsolutnom kontrolom vojne hunte.
Prema najavama, 30. marta se treba sastati Izborni komitet za predsjedničke izbore, koji će objaviti rok za registraciju kandidata, a prema pravilima izbornog procesa, svi potencijalni kandidati moraju biti u glasačkoj bazi podataka do tog datuma. To znači da bi general Sisi, ukoliko želi biti kandidat, trebao prije kraja mjeseca podnijeti ostavku na mjesto šefa vojske i ministra odbrane.
Dakle, izvjesno je da će se general Sisi pojaviti kao predsjednički kandidat, a neupitna je i njegova pobjeda. U Egiptu je sada samo stvar da se “isposluje” da na izbore izađu neki kredibilniji politički kandidati kako bi izbori imali kakav-takav legitimitet.
Po svoj prilici, spektakli sa suđenjima i šokantne vijesti iz Egipta trebaju biti svojevrsni paravan za neometano instaliranje novog egipatskog vođe. Interesantno je da je posljednjih dana general Sisi preokupiran sređivanjem situacije u Vrhovnom vijeću vojnih snaga (SCAF), jer prije ostavke mora osigurati da stvari u vojsci i dalje ostanu pod njegovom punom kontrolom. Vjerovatno iz bojazni da mu se ne desi scenario koji je on priredio svom prethodniku Mursiju.
Stav režimskih promatrača o suđenju i smrtnim presudama podržavateljima Muslimanske braće je zastrašujući! Mada su, prema izjavi jednog od vođa Muslimanske braće, u grupi od 529 osuđenih tek 22 članovi Braće. Liberali, ako se tako uopće više mogu nazvati, šokirani su i uglavnom se nadaju da će situacija popustiti.
S druge strane, režimske apologete u ovim potezima vlasti vide nastojanja države da vratiti autoritet. Prema njihovom mišljenju, postoji bojazan da nastane haos kao u Libiji i Siriji. Zbog toga je veoma važno, prema njihovom mišljenju, da vlasti i sudski sistem pošalju snažnu poruku da se moraju zaštiti državne institucije.
Jer svi danas imaju priliku da gledaju scene haosa i sektaškog ubijanja u Iraku, Siriji, slike bezvlašća u Libiji… U takvoj atmosferi sigurnost je ipak opcija koja se preferira, a ko drugi može ponuditi sigurnost, tvrde režimski glasovi, osim onih koji su se tokom decenija nametnuli kao čuvari – tj. vojska.
Apologete vojne hunte će ustvrditi i to da se širom arapskog svijeta dešava slom i pad političkog islama. Među ovim glasovima izrazito je prisutan otklon prema Americi do te mjere da se danas u Egiptu politički islam proglašava kao sredstvo američkog imperijalizma. Za njega se tvrdi, ni manje ni više, da je “sredstvo podjele arapskog svijeta.” U tom tonu se osuđuju i zemlje poput Turske i Katara, koje su osudile vojni udar i svrgavanje Mursija. Sve je prisutniji narativ u Egiptu, ali i u široj regiji Bliskog istoka kako je politički islam ustvari američki “kreirani haos” čije manifestacije svakodnevno gledamo u Libiji, Siriji i drugim arapskim zemljama.
Šok i prepad je, izgleda, najkraći opis onog što se u ponedjeljak odaslalo iz Egipta: masovna i spektakularna hapšenja i suđenja, a onda postepeno popuštanje. Oni koji su opasni bit će zadržani ili smaknuti, a one manje opasne režim će, po svoj prilici, puštati da cijeli život “uživaju milosti nove vlasti”.
Nepredvidiva budućnost
A kada je riječ o glasovima sa međunarodne scene, oni su prilično opskurni i sve češće se ponovo spominje “Hladni rat”. Sjedinjene Američke Države su i dalje “duboko zabrinute”, a možda ih je zabrinutost u vezi sa Ukrajinom i pripajanjem Krima Rusiji dovela do potpune paralize na međunarodnoj sceni.
K tome, dodatna opasnost jeste činjenica da se i na Bliskom Istoku odvija svojevrsni mini “Hladni rat”. Arapski svijet je podijeljen kao nikada ranije. Iako ozbiljni poznavatelji prilika u Egiptu ne vjeruju da će ove presude biti izvršene, ipak postoji opravdana bojazan da stvari mogu imati nesagledive posljedice. To jest da egipatski režim želi Muslimansku braću izvesti na svoj teren – na teren sile i nasilja, iako su oni do sada, unatoč svemu, otpor pružali isključivo mirnim putem.
Sisijevim uspinjanjem na prijestolje Egipta i ovakvim razvojem događaja, ta zemlja ulazi u nepredvidivu budućnost. Prema svim pokazateljima, izgleda, mnogo goru od sve svoje doskorašnje diktatorske prošlosti: i Nasserove i Sadatove i Mubarakove.
