Logori oko Prijedora bili su mjesta ubistava i mučenja, uključujući seksualno nasilje. Više od 32.000 Prijedorčana je bilo nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora ili drugih mjesta zatočenja. Djeca su korištena kao “živi štit”, ubijana su na kućnim pragovima i u logorima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.
Radi se o općini sa najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca u cijelom svijetu. Za zločine u Prijedoru, 65 osoba je do sada pravosnažno osuđeno, a još uvijek se vode procesi, rekao je Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu.
– U Prijedoru je prema dosadašnjim istraživanjima ubijeno 3.176 civila mahom 1992. godine. Kada govorimo o Prijedoru, najpoznatije slike iz 1992. jesu one iz logora Trnopolje i Omarska, kada su strani novinari došli, snimili logore i na taj način spasili značajan broj logoraša od novih zločina i ubistava – pojasnio je Medić u razgovoru za AA uoči kolektivne dženaze koja će sutra biti klanjana u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu i ukopa još sedam žrtava.
Istakao je da prema dosadašnjim istraživanjima, niti u jednom logoru na prostoru bivše Jugoslavije nije ubijeno toliko zatočenika koliko u Omarskoj.
– Drugi logor nakon Omarske po broju ubijenih je logor Keraterm – istakao je, navodeći da su oba logora bila na području prijedorske općine.
Do sada su pronađeni posmrtni ostaci otprilike 2.500 Prijedorčana, a za više od 500 žrtava još se traga, podaci su udruženja.
Nepresuđeni genocid
U nedjelju će biti klanjana dženaza i obavljen ukop sedam žrtava Prijedora. Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su ubijene 1992. godine na području Kozarca, Hambarina, Rizvanovića i u Prijedoru, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. odnosno 2024. godine na lokalitetima Donja Dragotinja, Pašinac, Volarić i Hušići.
– Kada govorimo o nepresuđenom genocidu, mislim da je to zapravo najbolji termin. Nama, Prijedorčanima, je prilikom izricanja drugostepene presude Ratku Mladiću jasno rečeno da nas je premalo ubijeno da bi Ratko Mladić bio osuđen za genocid i u Prijedoru – rekao je Medić, podsjećajući da bez obzira na to što definicija genocida ne podrazumijeva i nije među najznačajnijim stavkama pitanje broja ubijenih.
Ipak, dodao je, sudsko vijeće se vodilo i tim “argumentom”.
– Očito da 3.176 žrtava nije bilo dovoljno da bi za neku općinu zvanično bio presuđen genocid – poručio je Medić.
Prijedor je poznat i po najstrašnijim zločinima nad maloljetnicima.
– Nekoliko osoba je svjedočilo da su djeca korištena kao “živi štit”. Još uvijek traje borba roditelja ubijene djece da se izgradi spomen-obilježje. Djeca su ubijana i pred kućnim pragovima, u logorima, ubijani su i na Korićanskim stijenama i na još nekim mjestima masovnih pogubljenja” – pojasnio je dodavši kako su sve te zločine počinili prijedorski Srbi.
– U Prijedoru su gotovo sve zločine počinili prijedorski Srbi. Ubijali s svoje radne kolege, ubijen je ogroman broj intelektualaca, naročito u logoru Omarska. Samo jedan ljekar je preživio ovaj logor – naglasio je Medić.
Agencija Anadolija
