Međunarodni festival književnosti Bookstan, četvrti po redu, bit će održan od 3. do 7. jula u Sarajevu, u organizaciji Izdavačke kuće “Buybook”.
Glasnogovornica Kristina Ljevak je navela da će večerašnje otvaranje festivala u Kinu Meeting Pont proteći u novom festivalskom formatu “Razgovor u Sarajevu” s književnikom Kaderom Abdolahom kao gostom.
Kader Abdolah dugo godina sarađuje sa “Buybookom”. Riječ je o poznatom islamofobu iz Irana koji danas živi u Holandiji. On je objavio strašnu knjigu uvreda na račun poslanika Muhameda alejhiselam. Saff je prije više godina detaljno opisao nedjelo ovog iranskog islamofoba kojeg godinama ugošćavaju u Sarajevu.
U nastavku pročitajte Saffov tekst o Kaderu Abdolahu i njegovoj crnoj knjizi islamofobizma „ Poslanik“.
Knjiga Kadera Abdolaha je prepuna smišljenih i veoma podlih uvreda na poslanika Muhameda a.s. i islam. Ova knjiga je klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom evropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga „ Poslanik“. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele ista nevjernička uvjerenja.
Crna knjiga islamofobizma
Zašto je Kader Abdolah napisao ovu knjigu? Ko god pročita knjigu vidjet će da je ona kao književno djelo apsolutno bezvrijedna. Čak i djeca u osnovnim školama pišu bolje književne tekstove nego što je knjiga „ Poslanik“. Naravno, Kader Abdolah se nije ni trudio da ova knjiga ima prvenstvenu književnu vrijednost. Pisati o poslaniku Muhamedu i islamu je danas na Zapadu veoma isplativ posao. Naročito, kada se o spomenutim temama piše na uvredljiv način. A zašto je Kader Abdolah napisao knjigu „ Poslanik“ govori prevodilac ovog djela Goran Sarić, suvlasnik izdavačke kuće Buybook. „U namjeri da u ovoj ludoj atmosferi podvajanja i netrpeljivosti, sve sličnijoj “sudaru svjetova”, Zapadu približi islam i njegovu kulturu, ovaj ugledni holandski pisac iranskog porijekla je na književni način obradio život poslanika Muhameda“.
Sada kada smo saznali motiv pisanja knjige „ Poslanik“ da vidimo zašto je ova knjiga prepuna uvreda na račun poslanika Muhameda, Allaha dž. š., Kur'an, i druge vrijednosti islama? Odgovor se nalazi u ličnim osjećanjima autora prema poslaniku Muhamedu. Kader Abdolah ne krije da ima veoma negativan lični stav prema Muhamedu a.s. i islamu. U intervjuu za portal Žurnal, Kader Abdolah ovako govori o poslaniku Muhamedu. „ Za vrijeme čitanja Kur'ana prepoznao sam ga kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavnika, kao oca, kao ženskaroša, ljubitelja mladih žena ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio“. Na istom mjestu Kader Abdolah govori o islamu i svojim vjerovanjima. „Islam je jedan dio mog identiteta. Moj otac je bio vjernik, kao i moja majka. Odrastao sam u kući imama. Džamija je bila dio naše kuće. Od moje 14 godine nisam više imao dodira sa Islamom, okrenuo sam se ljevičarskoj ideji. Volio sam Tita, bio je moj simbol i još uvijek je“.
Kaderova verzija islama
S jasnim motivima da baš on Zapadu približi islam i njegovu kulturu, s titoističkim pogledima na islam i muslimane, te uz pomoć isključivo šiitskih izvora Kader Abdolah je natrpao svoju knjigu „ Poslanik“ velikim i sramnim uvredama na poslanika Muhameda a.s., Allaha dž. š., Kur'an, itd.
Izdavač knjige „ Poslanik“ ističe da je ova knjiga samo obično književno štivo. Međutim, to uopće nije tako. Evo jasnog dokaza da je knjiga „ Poslanik“ najveća moguća smišljena uvreda na Muhameda a.s. i islam. To je autor uradio očigledno, besramno je Zapadu ponudio svoju verziju islama i islamske kulture i na taj način dao osnovu brojnim naivnim čitaocima ove knjige da povjeruju da je Muhamed a.s. bio jedan obični ženskaroš, ljubavnik i ljubitelj mladih žena u šta i sam Kader Abdolah vjeruje, kao što je rekao u intervjuu za portal Žurnal prošle godine. „ Za vrijeme čitanja Kur'ana prepoznao sam ga kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavnika, kao oca, kao ženskaroša, ljubitelja mladih žena ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio“).
I sam prevodilac knjige „ Poslanik“ , Goran Sarić je nakon čitanja i prevođenja ove knjige povjerovao Kaderu Abdolahu da je Muhameda a.s. imao navedene nemoralne osobine. „Meni se roman dopao prije svega zato što sam u njemu poslanika Muhameda prepoznao kao živog čovjeka, osobu od krvi i mesa. Čovjeka sa svim svojim dilemama, vrlinama i manama. Tu je Poslanik, kako, uostalom, tvrde i mnogi istorijski izvori – i ratnik, i ljubavnik“, kaže za portal Depo prevodilac Goran Sarić. Dakle, vrhunac iznošenja uvreda na Muhameda a.s., Kader iznosi na 227.stranici gdje piše priču Zejda ibn Salisa (Zejda ibn Salisa ili Zejd ibn Harise je u Kaderovoj knjizi lik od autoriteta, lik kojem čitalac treba vjerovati. Obzirom da je bio posinak i stalni pratilac poslanika Muhameda, njegova desna ruka i da je bio upućen u skoro sve tajne njeogovog života, Kader Abdolah se koristi ovim likom da kod čitaoca pojača osjećaj vjerodostojnosti i njegovu svoju verziju priče o islamu, poslaniku Muhameda, Kuranu i Allahu dž.š.), o životu Muhameda a.s. u Medini. „ U Medini je Muhamed počeo novi život. Umrla Hatidža, Mekka daleko, a u ovom gradu ne samo da je prihvaćen kao pravi Poslanik, nego i kao vođa arapskih plemena. Pred Muhamedom su se otvarala sve nova i nova vrata zemaljskog dženeta. Ebu Bekrova devetogodišnja kći mu nije bila potrebna kao žena, jer su mu se mlade, nježne žene Medine same nudile. „ Poslaniče! Uzmi me! Blagoslovi me! I Muhamed bi ih blagoslovio. Uvijek je ostao vjeran Hatidži, ali je sad bio sasvim očaran mladim ženama. Toliko je u tome išao daleko da ga je sam Allah šćepao za kragnu i povikao „ Muhamede! Dosta je“.
Na stranici 229 Zejd govori o svojoj ženi Suadi. „ Suada više nije mislila na mene, nego na Muhameda. Željela da je obožava Poslanik, a ne njegov sluga. Jednog je dana gola stajala u velikom bakrenom teknetu i kupala se nasred avlije pred kućom. U tom je trenutku neočekivano ušao Muhamed. Pogled mu pade na Suadu u njenoj punoj ljepoti. Stajao sam za pendžerom i vidio Muhameda. Zatvorio je oči i rekao… „ Neka je slava Allahu zbog tolike ljepote koju je stvorio“. Suada je to čula i od tog trenutka više nije spavala kraj mene. Znala je da je Muhamed želi“.
Knjiga puna sumnji
Osim ovih očiglednih i skandaloznih uvreda Kader Abdolah kroz lik i pripovjedanje Zejda ibn Salisa stalno muti vodu i na najgori mogući način vrijeđa Muhameda a.s., te kod čitaoca izaziva sumnju da je Kur'an, ustvari, Muhamedova knjiga proznih tekstova a ne Allahova objava. U nastavku slijede citati koje prenosimo sa velikim gađenjem i strahom. „ A ja Zejd, bijah njegova jedina veza sa spoljnim svijetom. U međuvremenu je Muhamed omršavio. Slabo je jeo i opadala mu je kosa. Svuda na podu njegove vlasi. Bio je ljut na Allaha. Bio u svađi sa Allahom“.
„ Za mojeg hrvanja s tekstovima iz Kur'ana otkrio sam nešto neobično. Muhamed je umio da smisli moćne rečenice i čovjeka bi prošla jeza od njegovih riječi. Ali, njegov način razmišljanja je bio haotičan. Nije umio da unese strukturu u kazivanja. U Kur'anu sam to ja uradio. Muhamed nije znao hronološki misliti. Stalno je skakao s teme na temu. To mi je olakšalo posao. Niko nije imao pojma o mom načinu rada“. Samo na jednom mjestu Kader Abdolah piše da Zejd kaže da je Kur'an od Allaha, ali odmah u sljedećoj rečenici navodi da i nije baš sve od Allaha, da u Kur'anu ima dosta Zejdovog autorskog djela, kao što na 17.stranici piše. „ Kur'an je od Allaha. Poredak, naslovi i tačke su moji, Zejda hroničara. S novim Kur'anom u ruci i sav lagan od sreće, Osman utrnu lampu i reče. „ Zejde! Ovo je dovoljno! Ostatak uništi“… Osman izvuče mač iz korice i položi ga na knjigu. „ Ovo je Kur'an!“ Niko se nije usudio ni da zucne“.
Knjiga, odnosno priče u knjizi „ Poslanik“ koncipirane su na način da više priča obrađuju temu u kojoj Zejdovi sagovornici na najgori način govore o poslaniku Muhamedu, a onda slijedi Zejdova ispovijest koja se naslanja na prethodne priče i na određeni način potvrđuje osnov za sumnju da je Muhamed a.s. govorio istinu. Primjer za to je kada Zejd pripovjeda razgovor sa pjesnikom Ašom koji govori da je Muhamed a.s. „ lagao, puno je lagao i vjerovao sopstvenim lažima… Da li je doista vjerovao da je Poslanik? Da su mu svi ti tekstovi zaista dolazili odozgo? Ovdje je teško odgovoriti na to pitanje. To ostaje tajna i čini ga zagonetnim“. Nakon navedenih sumnjih pjesnika Aše, nekoliko stranica dalje, Kader Abdolah kroz lik, tj. priznanje Zejda ibn Salisa odgovara na Ašove sumnje i svojim čitaocima nudi odgovor. Stranica 147. „ Ja, Zejd, sakupih Muhamedove misli i tako sastavih čudesnu knjigu Kur'an. A Osman je primorao čitav svijet da dobro prouči“. Na ovaj način, kroz cijelu knjigu, Kader Abdolah, kroz brojne likove iz šiitske historije o islamu, iznosi sumnje o islamu a onda na citirani način i na mnogo mjesta, kroz priznanja Poslanikovog posinka i desne ruke Zejda ibn Salisa daje odgovore, tj. potvrđuje sumnje na islam. Evo još jednog takvog, Zejdovog potvrđivanja sumnji da je Kur'an Muhamedova knjiga tekstova i citata. „ On je bio jedan od prvih sljedbenika koji je veoma duboko tumačio Muhamedove tekstove. Muhamed lično nije znao svoje citate valjano izgovoriti, nije imao povjerenja u vlastito pamćenje, brzao je iz rečenice u rečenicu“.
Knjiga „ Poslanik“ je prepuna smišljenih i veoma podlih uvreda na poslanika Muhameda a.s. i islam. Ova knjiga je klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom evropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga „ Poslanik“. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele titoistička ideološka uvjerenja.
Šiitska verzija „ Poslanika“
Osim uvredljivog sadržaja u knjizi se jasno može razaznati šiitska pristrasnost prema slavnoj historiji islama. Znamo da sljedbenici šiizma imaju najgore mišljenje o prvoj trojici halifa, Ebu Bekru, Omeru i Osmanu. Za njih je Alija r.a. jedino svjetlo. Na 122.stranici Kader Abdolah ovako piše o halifama Omeru, Osmanu i Aliji r.a. „ Alija je bio drugačiji od Omera i Osmana. Oni su bili vođe, sa svim lukavstvima i prljavim rabotama koje idu uz to. Živjeli su kao kraljevi dok su stajali na čelu novog Islamskog carstva. A Alija je uvijek živio jednostavno. Ostao da živi u svojoj kući. Bio pošten i čist…“.
Na drugom mjestu Kader kroz lik Zejda ovako piše o Ebu Bekru, Omeru i Osmanu. „ Oni su učinili Muhameda nedodirljivim. Pripisali su mu osobine koje nije imao“.
