Piše: Sead Zubanović
Da ne bismo više lagali sami sebe, treba pogledati istini u oči i glasno reći: „Nama Bošnjacima je takozvana međunarodna zajednica namijenila sudbinu nestanka poput one muslimana srednjovjekovne Španije i sve čini javno, a pogotovo tajno, da do toga dođe.Da li postoji neko ko je preživio period od 1992—95 godine u BiH, a da nije zapamtio floskule koji su svakodnevno u bezbroj navrata koristili takozvani međunarodni političari izluđujući nas, kao što su: ” Tri zaraćene strane”, „svi pucaju”, „vjerski rat”, „građanski rat”, „embargo na oružje je (zna se kome) opravdan”, „muslimanske snage” i tako dalje i tako redom. O bratskoj „saradnji” oba agresora i kršćanskih najvećih oficira UN-a nema potrebe govoriti. Zajedno su jeli, pili i silovali Bošnjanke. Nekoliko mjeseci po padu Srebrenice su koljačima „vraćali” preživjele ljude koji su polumrtvi od gladi i pješačenja od njih tražili pomoć.
Mudro i krajnje pokvareno politika sa istim ciljem je nastavljena u ovom post-dejtonskom frankeštajn „uređenju” naše države. Ali da ne bi njihov dušmanluk bio baš očigledan, pristupilo se drugom scenariju planiranog postepenog urušavanja države, a samim tim i iskorjenjivanja Bošnjaka jer bez Bosne ni njih neće biti. Izvršena je navodna reforma sudstva uz obrazloženje da se ono mora odvojiti od politike. Utrošene su, normalno, ogromne pare poreskih obveznika evropskih zemalja da bi se montirale „tempirane bombe nadolazećeg projektovanog i što je najteže, opravdanog nezadovoljstva ljudi koj će izvršiti kasnije destrukciju društvenog uređenja”, a projektante haosa dovesti do planiranog cilja. Paraliza rada novonastalog sudstva izvršena je totalnom blokadom tužilaštava na svim njegovim nivoima. Javni tužioci u državi BiH ne smiju, ne mogu, a mnogi potkupljeni i neće da pokreću sudske postupke, naročito protiv privrednog kriminala. Pred očima doslovno gladnog naroda odigravale su se tako javne milionske pljačke, za koje niko nije odgovoran. Zbog ne procesuiranja lopovluka svih vrsta rasplamsala se korupcija koja je tako očigledno prisutna u svakom segmentu društva. Logično, stvorilo se na taj način ogromno nezadovoljstvo u najširim masama koje su svjedoci ne sankcionisanja tako ozakonjene privatizacijske pljačke i krajnje nehumanog raslojavanja društva na dva staleža, podjele na izuzetno bogate i izuzetno siromašne. Ovih dana smo svjedoci kako je uspješno, po idejne tvorce, dugim vremenskim periodom akumulirana negativna energija pokrenula mase u destrukciju onoga što je uslov opstanka jednog naroda, vlastite institucije. I to je učinjeno planski perfidno, vatrom. Kako vam zvuči informacija da je sa međunarodne strane aktuelizirano ukidanje odjela tužilaštva za privredni kriminal Kantonalnog suda u Sarajevu uz obrazloženje da taj odjel nije ni potreban jer do sada nije pokrenuo niti jedan postupak. A, na TV ekranima i štampi se govorilo i govori o desetinama kilograma papira koji dokumentuju kriminalne radnje, samo za pojedina Javna gradska preduzeća. Vezivanjem ruku tužilaštvu omogućeno je, namjerno, bezvlašće. Zahvaljujući toj činjenici na samom vrhu države su ljudi protiv kojih nisu pokrenuti sudski procesi o kojima se mnogo toga u javnosti odavno zna. Oni, kao pojedinci, su iz tog razloga u stanju mjesečno kupiti dva do tri stana i to na biranim lokacijama. To im se sa razlogom omogućava. A, sjetimo se da i kada je kojim slučajem bivala podignuta neka optužnica protiv ovih velikih „riba”, presuda je na kraju obavezno bivala oslobađajuća. Vjerovatno se te sudske farse održale samo sa ciljem „discipliniranja” pomenutih, normalno u stranom interesu.
Bojim se da i organizatori plenuma građana koji su takođe rezultat, napominjem, opravdanog nezadovoljstva i protesta, nisu pod uticajem ili čak na finansijskim „jaslama” dušmana ove države. Da stvarno žele pomoći promjeni sadašnjeg stanja na bolje, svakodnevne proteste bi već davno premjestili pred zgradu do koje vodi most poprskan krvlju Suade Dilberović i Olge Sučić! Tamo se nalazi ustanova iz koje se samo mogu deblokirati tužilaštva i omogućiti normalan rad pravosuđa što bi situaciju u kojoj se nalazi država i njeni stanovnici, za kratko vrijeme promijenilo iz temelja. Uslov svih uslova je da konačno, ali zaista, u BiH profukcioniše vladavina prava. Na kraju, tu sjedi Dejtonska vlast i u njoj je stvarna moć. Interasntno, kažu da je na tom istom mjestu Aleksandar Savojski, Austrougarski vojskovođa po čijoj je naredbi Sarajevo spaljeno doslovno do temelja, svojevremeno razapeo svoj šator. Ko ono reče da se istorija stalno ponavlja, pogotovo ako joj se to dozvoli?
