Kada sam 16. augusta 2011. godine pisao pismo Predsjedniku SDA, nisam ni slutio da bi nas mogli zadesiti ovi događaji koji su se zbili u proteklih 10-tak dana. Tada sam instinktivno reagovao, analizirajući šta se u i oko SDA može popraviti da bismo imali demokratskiji ambijent u BiH.
Napisao sam tada, u 13. tačaka, šta predlažem da se poduzima kako bi ugled SDA porastao u narodu, a time i u državi, ali i u međunarodnoj zajednici. Nažalost, nije bilo razumijevanja niti reakcije. Ne znam razloge, ali znam da se, potom, nakon historijske Konvencije od prije godinu dana nisam našao u rukovodstvu SDA.
Nemam namjeru čitati sada to pismo, već želim da konstatujem da se ipak dogodila posljedica neprincipijelne politike SDA BiH, te se, gospodo, kao rezultanta svih negativnosti, upravo desio djelomični državni udar u svim elementima tog čina.
Opravdani i očekivani protesti građana BiH započeli su zbog nepodnošljivog ekonomsko-socijalnog stanja velikog broja ljudi, da bi se, onda, obrnuli u ideološko-političke manifestacije sile i nerede neviđenih razmjera – koji su poprimili formu žestokog rušilaštva pred svime što im se našlo na putu. Kada duh izađe iz boce, onda ga je teško smiriti…
Neću elaborirati događaje, već, naprotiv, želim da ukažem na propuste koje smo kao stranka napravili u proteklom periodu, bez namjere da umanjim zasluge i vrijednost SDA u nastanku i očuvanju BiH u današnjem obliku i sadržaju.
Transformacija SDA iz pokreta u modernu evropsku narodnu stranku političkog centra nije praćena unutarnjom organizacijskom transformacijom i potrebama društva, pa se upravljanje Strankom i društvenim procesima odvijalo stihijski, bez unaprijed utvrđenih principa, sa nejasnom kadrovskom politikom, bez povratne sprege u sistemu odgovornosti naših kadrova prema Stranci. I stoga danas imamo to što imamo. I nije veliki problem ako se pogriješi i prizna greška. Međutim, veliki problemi nastaju kada se ne uviđaju ili ignorišu vlastite greške, pa se istrajava na takvome putu.
Kao ozbiljna politička stranka, mi se borimo za izgradnju demokratskog društva, što podrazumijeva izgradnju i razvoj tri osnovna stuba bez kojih nema demokratije u društvu BiH, a to su:
1. obrazovanje – ono je potpuno obezvrijeđeno i razoren je sistem obrazovnih vrijednosti;
2. sloboda – koja postaje sve upitnija, pa čak i u SDA! Zbog slobode mišljenja naši kadrovi se veoma često, žargonski rečeno, “puste niz vodu”: otišla je čitava plejada dobrih kadrova iz SDA… Zašto?;
3. pravda – ovo je, nažalost, u BiH i pojmovno toliko potrošena riječ da malo ko vjeruje da se može popraviti, da se toj riječi može vratiti njezin iskonski smisao.
Postavlja se opravdano pitanje: gdje smo danas kao SDA?
Stranka – organizacijski: da li smo uopće stranka, ili nešto što nije nimalo lahko definirati?
Demokratske – jesmo li demokratska?
Akcije – gdje je akcija? (Osim usamljenih pojedinaca.)
Zar treba da se desi narodni bunt, pa da mi vidimo gdje smo i koliko vrijedimo? Zar treba da se zapali požar u državi za koju se, navodno, svi zdušno zalažemo? Koji su nam motivi? – to je ključno pitanje, iz kojeg se može naslutiti i odgovor na mnoga druga pitanja. Nema napretka bez jasne motivacije. Ne smije to biti samo lični interes, a on je, nažalost, prevladavajući motiv kod mnogih.
Mogli smo:
– ukinuti brojne privilegije;
– voditi principijelnu kadrovsku politiku;
– voditi pravedniju privatizaciju;
– uspostavljati ravnomjeran razvoj svih krajeva u Bosni i Hercegovini;
– ostati bliži onima zbog kojih postojimo;
– obezbjeđivati veći stepen pravednosti u svim segmentima društva; manje veza i rješavanja životnih pitanja građana preko reda,
– imati brži razvoj tamo gdje smo u mogućnosti da sami donosimo odluke;
– ujednačiti prava onih koji se vraćaju u RS, čak ih i stimulirati, i to njih prvenstveno;
– voditi više računa o dijaspori;
– “kapitalizirati” Srebrenicu kao paradigmu stradanja Bošnjaka.
A nismo uradili gotovo ništa od toga!
A mogli smo izvršiti još i:
1. redefinisanje političke pozicije SDA (priprema dokumenata za više organe Stranke);
2. prihvaćati nužne kompromise u pitanju države BiH, ali nikada i nikako po svaku cijenu;
3. redefinisati odnos BiH i međunarodne zajednice;
4. uspostavljati kriterije za pravednu vlast;
5. insistirati na povratku u RS i stimulirati ga na različite, ali sasvim konkretne načine;
6. vršiti zakonsku i svaku drugu supstituciju uvoza domaćom proizvodnjom (što bi rješavalo vanjskotrgovački debalans, ali i pospješivalo upošljavanje);
7. stvarati pogodnosti investitorima (jedinstveno: FBiH, kantoni, općine);
8. jačati efikasnost administracije do nivoa kanton-općine; elektronska uprava..
9. osnaživati inspekcije i utvrđivati mehanizme za dosljednu zakonitost njihovog djelovanja;
10. stvarati sistemske pretpostavke za jačanje lokalne samouprave;
11. unutarstranačke odnose definisati jasno i na osnovu mjerljivih veličina, tj. rezultata.
A nismo! Zašto nismo?
Zato što bi se, da jesmo, jasno razlikovao rad od nerada, istina od neistine, principijelnost od improvizacije i preferiranja ličnog interesa kao vrhunaravnog motiva, dobri i loši kadrovi. I dr.
A to, dakako, odgovara samo onima koji u neuređenom sistemu vide svoju šansu!
I zato smo danas tu gdje jesmo: pred ključnim pitanjima smisla našega političkog djelovanja. Uz sve druge probleme, koje proizvode neprijatelji BiH, naša situacija i zbog ovog je tako teška.
Stoga predlažem da uradimo slijedeće:
1. proglasiti stalnim zasjedanja svih nivoa Stranke, praćenje situacije, informisanje i brzo djelovanje;
2. paralelno započeti ozbiljnu reformu Stranke s ciljem jačanja kapaciteta i povrata povjerenja članova i simpatizera – i sve to transparentno javno komunicirati;
3. omogućiti biranje novih, mlađih i sposobnih kadrova SDA na svim nivoima;
4. redefinisati izborni štab Stranke;
5. ograničiti istupe u javnosti na predsjednike svih nivoa ili PR;
6. rukovoditi komunikacijom SDA sa javnošću sa jednog mjesta – sa profesionalno utvrđenom strategijom komuniciranja;
7. provesti lustraciju u SDA, te isključiti sve one koji su na bilo koji način ugrozili ugled Stranke;
8. donijeti Zakon o političkom organiziranju, koji treba da uredi i stranke i njihovo ponašanje,
9. započeti ozbiljan dijalog sa narodom, težeći da mu se iznova u potpunosti približimo.
Ukoliko se ozbiljno i hitno ne prestrojimo, prijeti nam opasnost ne samo od gubitka izbora već i od potpunog nestanka, jer je isuviše vremena proteklo dok smo dobivali kakvo-takvo povjerenje birača i u strukturama države egzistirali na tuđim greškama. Što je najvažnije: pogoršavat će se stanje u našoj državi, a mi kao da smo počeli zaboravljati da otpočetka postojimo zbog BiH kao uslova za opstanak našeg naroda, i svih drugih koji žele ovu zemlju. Budimo odgovorni spram povijesne uloge koja nam je namijenjena i koju smo još 1990-te godine prihvatili.
Dragi prijatelji, okrenimo se budućnosti, i djelujmo po osnovu realizacije zacrtanih politika i identifikacije sa istinom i pravdom – kako bismo bili dostojni misije zbog koje je SDA osnovana.
Hadžije iz Krajine stigle u Mekku
7 Juna, 2024
