Piše: Fikret Mehović, bh. stručnjak za sigurnost
Od 1945 godine kada je održana prva vojna prada na Crvenom trgu pa sve do zadnje održane 2021 godine do kada se mislilo da je ruska vojska najveća vojna sila na planeti glavni cilj organiziranja parada nikad nikada nije bio proslaviti poraz nacističke Njemačke već poslati poruku zapadnom vojnom savezu kao i svim drugim velikim zemljama da ruska vojska ima nadmoć u ljudstvu i tehnici. Sve je izgledalo tako do 24. februara od kada cijeli svijet svjedoči ozbiljnoj strukturnoj slabosti i ne postojanja učinkovitosti i kapaciteta za izvođenje ozbilnjih vojnih operacija ruskog vojnog vrha. Dok Putinovi oligarsi uživaju u nezamislivom bogatstu, ruski vojnik oskudjeva od osovnih djelova opreme pa do nedovoljne obučenosti i lošeg podoficirskog i oficirskog kadra.
Diktatori mogu voditi ratove ukoliko ih dobivaju jer u suprotnom bit će uklonjeni s vlasti.
Kada u vojnom smislu kažemo da jednu krstaricu je nemoguće potopiti mislimo na njezine višeslojne sisteme odbrane, najmoderniju sisteme odbrane, stalno obavještajno informisanje i najvažniji dio dobro obučene vojnike koji sve to znaju koristiti i njihovo stalno usavršavanje. Upravo u potonuću krstarice Moskva i teškom ostećenju drugog broda Crnomorske flote Admiral Grogovič vide se ogromni nedostatci i neobučenost ruskih vojnika i oficira jednog tako važnog i nevjerovatno skupog ratnog broda. Šta može izazvati neočekivanu reakciju ruskog autoritarnog vladara Putina su supješno izvođenje brzih i velikih pobjeda ukrajinske vojske. Taktika „Prati i čekaj pravi trenutak“ koju koristi ukrajinski vojni vrh dovodi do psihološke nadmoći. U vojnoj strategiji ovako veliki gubici veoma važnih i skupih vojnih sredstava dovode do odmazde koja je uvijek odraz nemoći druge strane.
Najjači udar na ruskog agresora ne dolazi ni od kakvog oružja već od ekonomskih sankcija. Ako EU u potpunosti prestane uvoziti ruski gas i naftu čiji iznos u novcu iznosi 800 miliona eura na dan, to će zadati glavni udarac koji će dovesti kao što je do sada bilo u ruskoj historiji da Rusi sami uklono svog vladara. Na djelu su Putinovi europski suradnici poput Orbana koji vraćaju dug Putinu blokiranjem takvih prijedloga. Glavni kupac ruskih energenata je upravo EU s preko 45% procenata ruskog izvoza u energentima.
Što se tiče proširenja sukoba na druge na zemlje u okruženju do toga ne može doći jer sam razvoj ruskih operacija ne odvija se prema planu. Prisustvo ruske vojske u otcijepljenoj regiji Pridnjestrovlje u Moldaviji ne predstavlja opasnost jer je u potpunosti odsječeno od Rusije. Rusija nema kapacitete da okupira Odesu grad na obali Crnog mora preko kojeg vodi put u Pridnjestrovlje. To je bio prvobitni plan ruske vojske koji je uključivao odsjecanje Ukrajine od izlaza na Crno more i povezivanje s Pridnjestrovljem. Eksplozije koje se dešavaju u ovoj regiji i uništenje veoma bitnog radiopredajnika djelo su ukrajinskih agenata na terenu s ciljem pokazivanja mišića i zadavanja dodatnih problema Moskvi. Pridnjestrovlje je u potpunom okruženje a istovremeno zvanična vlast u Moldaviji počinje primati značajne isporuke naoružanja i druge pomoći od strane NATO zemalja što je za svaku pohvalu. NATO zemlje u Ukrajinskom okruženju preko kojih dolazi pomoć u naoružanju u Ukrajinu neće biti metom napada jer to bi automatski izazvalo odgovor NATO zemalja a u trenutnoj situaciji to je namjanje što Rusija želi. Otvaranje novog sukoba na teritoriji okupiranog djela Moldavije trenutno ne odgovara ni Ukrajini jer bi zavukla svoje snage u formiranju nove crte odbrane i dodatno otežala logističku opskrbu na istočnom bojištu.
Kina je dodatno pogoršala svoje odnose sa SAD potpisivanjem sporazuma s Solomonski otocima koji imaju veoma bitnu geostratešku poziciju u južnom Tihom okeanu. Eventualna izgradnja pomorske baze u tom djelu svijeta dovela bi do ugrožavanja sigurnosti američkih saveznika posebno Australije i Novog Zelanda. SAD to nikada neće dopustiti. Peking analizira dešavanja u Ukrajini zbog problema koje ima s Tajvanom. Gubici ruske vojske i odlučno jedinstvo koje su saveznici pokazali prema Rusiji dovodi do onoga šta bi se dogodilo ako bi Kina probala određene avanture u Pacifiku. Kina ne treba još jednu Sjevernu Koreju na svojim granicama s toga je Kina iskrena kada kaže da želi kraj sukoba u Ukrajini. Slaba Rusija je vijekovna težnja zvaničnog Pekinga ali ne preslaba da ne može brinuti o sebi i svojoj sigurnosti. Rusija je izvoznik sirovima koje trebaju zemljama u razvoju i to je bila zadnjih 100 godina, a zbog agresije na Ukrajinu jedino to će i ostati i sledećih 100 godina. Rusija može preusmjeriti jedan veliki dio gasa i nafte prema Kini i Indiji ali po znatno nižim cijenama ali time neće ostvariti svoje ekonomske i strateške ciljeve.
Malo se pažnje posvjećuje zadnjim dešavanjima u Izraelu i Palestini. Pokušaji izazivanja većeg sukoba među Izraelcima i Arapima koji može dovesti do širenja sukoba na arapske zemlje koje izvoze gas i naftu u zemlje EU i SAD je zaista zbrinjavajući. Palestinska organizacija HAMAS koja obično stoji iza takvih napada ne oglašava se. Iran također nema značajnija saopštenja. Iran vidi dešavanja u Ukrajini kao priliku za nove odnose s zapadnim svijetom. Veoma je bitno očuvati mir na prostoru Bliskog istoka zbog ekonomske sigurnosti cijelog svijeta. Trenutno jedino Rusiji odgovara neki novi sukob na Bliskom istoku. Lideri Bliskog istoka su na potezu da pokažu visoku odgovornost prema zapadnim saveznicima.
Ruska vojna parada povodom 9. maj koji se praznuje kao Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe kojim Rusija također proba ostvariti monopol nad pobjedom protiv nacističke Njemačke, a što je historijska neistina izgubio je svaku smisao poslije zastrašujućih razaranja civilnih ciljeva i ogromnih ratnih zločina tokom agresije na Ukrajinu. Svijetu ta parada sve više liči na vojne manevre kojima je Hitler probao da zada strah zapadnim zemljama pred početak Drugog sivjetskog rata.
