Dok građani većine glavnih gradova svijeta sa optimizmom dočekuju novu 2017. godinu, to se ne može reći za građane Sarajeva. Razloge za optimizam građani brojnih glavnih gradova svijeta temelje na različitim projektima koji će donijeti boljitak i napredak građanima, dok građane Sarajeva praktično iz dana u dan u ovom posljednjem mjesecu stare godine “sustižu” alarmantne vijesti.
Loše vijesti uglavnom stižu iz Istočnog Sarajeva svojevrsnog strateškog projekta entiteta BiH – RS koji je nastao kao srpski pandan glavnom gradu BiH i koji je naslijedio lavovski dio teritorija prijeratnog Sarajeva (53 %), svega sedminu stanovništva, ali zato sve strateške resurse glavnog grada (vodu, prostor, značajne privredne, turističke i prirodne potencijale). Dejtonskim sporazumom je istina izbjegnuta klasična podjela grada koja je trebala ići rijekom Miljackom, ali je Sarajevo ipak ušlo u neslavni red podijeljenih glavnih gradova svijeta koje dijeli sa Jeruzalemom i Nikozijom. Dok su međunarodne trupe IFOR – SFOR-a kontrolirale liniju razgraničenja entiteta i nije bilo većeg, barem vizuelnog, kontakta između Sarajeva i Istočnog Sarajeva, i dok se poštovalo nepisano pravilo da prostor neposredno oko entitetske linije ne smije biti militariziran i politiziran, situacija za građane Sarajeva je bila snošljiva.
U posljednje vrijeme stanje se promijenilo, sigurno ne na bolje. Naime, Općina Istočni Stari Grad koja obuhvaća najveći dio planine Trebević, koja nadvisuje, i vizuelno, a time praktično i vojno kontrolira grad Sarajevo, najavljuje izgradnju policijske stanice na Trebeviću u 2017. godini. Ako znamo da je MUP RS mnogo više od obične policije i da je visoko militariziran , što je više puta pokazano na vježbama i izložbama opreme dotičnog ministarstva, možemo reći da RS neposredno pod vojno-policijsku kontrolu stavlja najvažniju stratešku tačku iznad Sarajeva, koja u slučaju stvarne ili fiktivne sigurnosne opasnosti može postati i klasična vojna baza u najkraćem vremenu.
Vrlo je čudno da rijetko naseljenoj općini Istočni Stari Grad nije trebala policijska stanica preko dvadeset godina, a da baš sada, neposredno prije najavljenog referenduma o tzv. nezavisnosti RS-a u 2018. godini, prijeko treba. Policijska stanica može postati vojna baza, a po potrebi biti i granična postaja na nekoj zamišljenoj granici u budućnosti. Takva granica nije prihvatljiva za građane Sarajeva, a posebno ne za bošnjački narod, jer bi od Sarajeva napravila trajno okupirani grad na puškometu neprijateljski nastrojenog susjeda i onemogućila život u gradu.
Uz ovu policijsku stanicu najavljuje se i gradnja skladišta oružja i municije Oružanih snaga BiH Jahorinski potok na teritoriji Istočnog Sarajeva, blizu Pala i Trebevića na kojoj je insistirala srpska komponenta oružanih snaga, a bošnjačka i hrvatska politika dale svoj blagoslov u tzv. Pregledu odbrane. Postavlja se pitanje za koga predstavnici RS-a gomilaju teško oružje i municiju, ako se zna da je sa tog prostora Sarajeva pretrpjelo najveća stradanja u proteklom ratu. Također je nejasno zašto se Oružane snage BiH koje bi u slučaju opasnosti mogle odbraniti Sarajevo umanjuju baš sada.
Zabrinutost povećava i zasad probni balon najave gradnje tzv. kozačkog sela kao turističke atrakcije na Trebeviću u kojem bi živjeli ruski kozaci, za koje znamo da su poluvojna formacija sami po sebi, koje su se čule iz nekih krugova u Srbiji i RS-u. Historijski gledano, Rusija je kozake koristila kao graničnu krajišku vojsku gdje god je postojala opasnost po granice, pa se postavlja pitanje o kakvoj se to “turističkoj” atrakciji radi.
I konačno kao završna kockica mozaika militarizacije prostora Istočnog Sarajeva dolazi i vijest o završetku gradnje državnog zatvora u mjestu Vojkovići u 2017 godini. To nije običan tradicionalni zatvor kakvog poznajemo iz Sarajeva, Zenice ili recimo Foče, već strateška utvrda najvišeg reda napravljena od najtvrđeg materijala, za koju se postavlja pitanje svrhe i pozicije nasuprot entitetske linije i grada Sarajeva, i kojem se po potrebi namjena može i promijeniti. Ta mamutska građevina čvrsto pod kontrolom drži jugoistočni dio sarajevskog polja i predstavlja centralnu isturenu poziciju nasuprot Igmana i Bjelašnice. Iz iskustva proteklog rata svaki građanin zna značaj takvih lokacija, kao i kontrole nad visovima nad gradom.
Da se tzv. međunarodna zajednica ne zanima za ove alarmantne činjenice, ne čudi ni najmanje, jer BiH i Sarajevo nisu njihovi zemlja i grad, i za njih će svaki razvoj situacije biti prihvatljiv. Sramotna je ipak šutnja političkih stranaka, dijela medija i akademske zajednice u Sarajevu.
Takva situacija nas još više obavezuje da javno i otvoreno od predstavnika vlasti, tzv. međunarodne zajednice i stručne javnosti tražimo odgovore na ovakav razvoj situacije. STOP militarizaciji Trebevića i Istočnog Sarajeva
Autor: Sead Turulja, prof.
