Piše: Bilal Ramiz Bakri / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedva da je prošla sedmica dana od katastrofe u Bejrutu, a Arape je pogodila nova nesreća i katastrofa, ali ovaj put je to politička, intelektualna i civilizacijska katastrofa. Naime, Bijela kuća objavila je da je postignut mirovni sporazum između cionističkog entiteta Izraela i članice Arapske lige i Zaljevskog vijeća za saradnju, Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ova izjava iznenadila je cijeli svijet, jer prije toga nije objavljena nikakva vijest da su UAE i Izrael vodili mirovne pregovore.
Na taj način su Ujedinjeni Arapski Emirati zabili nož u leđa Arapima općenito, a Arapima muslimanima posebno, a vladari UAE su iznijeli jasne dokaze o njihovom zapostavljanju i ignoriranju pitanja arabizma i islama, te njihovoj ovisnosti o politici koju diktiraju cionisti i Amerika, a koja je u suprotnosti sa arapskim i islamskim interesima.
Ovaj sporazum, osim što je otvorena izdaja Palestine i palestinskog pitanja, predstavlja moralni skandal koji znači poigravanje sa dostojanstvom stotina miliona Arapa i muslimana širom svijeta, te ismijavanje sa islamskim osjećanjima i svetinjama.
Što se tiče opravdanja koja su iznijeta u javnost kako bi se uljepšala slika ovog sporazuma širom svijeta i kao takva plasirala među Arape i muslimane, ona su toliko jadna i plitka da ih nije vrijedno spomenuti.
I makoliko truda uložili intelektualci, novinari, pisci i političari koji podržavaju ovaj sporazum, oni nisu u stanju uvjeriti muslimane u ispravnost ovog sporazuma. Izdaja će ostati izdaja, čak i ako izdajnici pokušaju izmisliti izgovore i opravdanja. Ovo je dokaz da cionistički entitet više ne treba voditi ratove i bitke za postizanje svojih ciljeva. Politika i diplomatija postigli su ono što arsenali oružja i brigade vojske nisu mogli.
Čini se da su vladari Ujedinjenih Arapskih Emirata odlučili potpuno zaboraviti masakre i zločine koje je, u kontinuitetu, počinio cionistički entitet, još od vremena ”palestinske Nakbe” (1948.) i prije nje. Oni su također oprostili sve zločine koje cionistički entitet svakodnevno čini prema Palestincima. I što je opasnije od svega toga, vladari Emirata zaboravljaju da je suština arapsko-izraelskog sukoba u tome da je to borba za postojanje, a ne borba za granice.
Tako se cionistička dominacija nad Arapima iz dana u dan učvršćuje, a Arapi se, izgleda, vraćaju u predislamsko doba (doba džahilijjeta), postajući suparnička i sukobljena plemena koja se bore među sobom i nude svoju odanost i pokornost nekim novim ”perzijancima” i ”biznatincima”.
I nijedan Arap općenito, a Arap musliman posebno, koji je iskren u svojoj vjeri, ne može se ni na koji način složiti i zadovoljiti normalizacijom odnosa sa otvorenim neprijateljem, koji se svim sredstvima bori protiv Arapa i protiv islama, bez obzira koliko Emiračani pokušavali ukrasiti njihov sramotni potez. Sramota i poniženje će ih i dalje progoniti, a taj sporazum će ostati sramotan i uvredljiv za sve Arape i muslimane.
Ovo pitanje nije samo pitanje uzurpirane zemlje, i nije samo pitanje izgubljenih ljudskih života i uništene imovine, već je to, prije svega, duhovno, intelektualno i ideološko pitanje. Neselektivni rat koji su pokrenuli neprijatelji iznutra i izvana, jeste rat protiv Arapa, a ponajprije rat protiv islama i muslimana, s ciljem da se oni u potpunosti iskorijene i unište. Stoga nema mjesta popustljivosti i bezbrižnosti. Moramo se boriti za naša prava i naše svetinje, jer ako se ne budemo borili i ako ne budemo odbacili zabludu, spletke i laži, onda kada je to neophodno uraditi, tada ćemo sami sebi presuditi i postat ćemo lahak plijen za naše neprijatelje.
