I dok nekakvi nevladini sektori (čuj “nevladin”, a živi od vladinog novca?!) i medijske kukavice po Sarajevu, Tuzli i ostalim većinski bošnjačkim sredinama hodaju sa mikroskopima u nadi da će u Bošnjaka naći embrione fašizma, u isto vrijeme ni prostim okom ne vide masive tog zla u privremeno okupiranom dijelu RBiH. Kako je istina neumoljiva i lijepa, treba samo znati i htjeti govoriti njenim jezikom. Ne treba biti puno pametan pa odgovoriti i onima što govore da je fašizam u velikosrba dio ratnog ludila. Ta teza je laka za oboriti. Evo, mir je pa se snajperima ubijaju bošnjačka djeca – šesnaestogodišnja Meliha Durić, povratnica u Vlasenicu; evo, nismo u ratu pa se ruše džamije – kidisanje hiljada Srba na Ferhat-pašinu džamiju u Banjoj Luci prilikom polaganja kamena-temeljca za njenu obnovu; potpisali smo davno Dejtonski mirovni sporazum, a bošnjačka naselja se brišu sa mape – stara naselja u Banjoj Luci, u kojima su uglavnom živjeli Bošnjaci, dobila su nove nazive. Tako je naselje Mejdan postalo Obilićevo, Budak je postao Lazarevo, a Gornji Šeher su nazvali Srpske toplice. Fašizmu se ne trebamo čuditi nakon što nam on puhće za vratom oko 25 godina u kontinuitetu. Fašizmu se treba oduprijeti.
