Piše: Mr. Semir Imamović
Očigledna je tendencija bosanskohercegovačkih državnih, policijskih, obavještajnih i sigurnosnih struktura, bar onih kojima, zahvaljajući bošnjačkoj indolentnoj, poltronskoj i kukavičkoj politici, suvereno upravljaju Srbi i Hrvati, među kojima je znatan dio onih koji su obnašali važne političke, civilne i vojne funkcije u paradržavnim tvorevinama „Srpska republika BiH“ i „Herceg-Bosna, da Bosnu i Hercegovinu u očima svjetske javnosti predstave kao utočište/leglo ekstremnih, radiklanih, antidemokratskih i antikršćanskih ideje/ideologija, a Bošnjake muslimane kao potencijalne sljedbenike takvih ideja/ideologija, koji ugrožavaju mir i stabilnost ovog dijela Evrope, kako bi, u „miru“, mogli ostvariti, agresijom na Bosnu i Hercegovinu, započetu otimačinu vjekovne bosanske/bošnjačke zemlje.
Ako državna Agencija za istragu i zaštitu (SIPA), Ministarstvo sigurnosti, policijske i sudske strukture u oba entiteta, nijedan slučaj napada na bošnjačke povratnike, njihove vjerske objekte i imovinu, pa ni one sa smrtnim ishodom, nije okvalificiralo kao terorizam; ako terorističkim djelovanjem nisu proglašeni pozivi raznih radikalnih/četničko-ustaških udruženja, organizacija i pojedinaca na rušenje države i nova klanja Bošnjaka i ako dosad nije uhapšen nijedan pripadnik tih organizacija i udruženja; ako država pravi razliku između srpskih i bošnjačkih dobrovoljaca koji se bore na stranim ratištima; ako se o terorizmu priča isključivo u kontekstu hapšenja Bošnjaka, po različitim osnovama; ako državni mediji govore isključivo o bošnjačkim/muslimanskim teroristima, vrlo teško se, nakon svega toga, oteteti dojmu da spomenute institucije ne rade u interesu države, a posebno njenih građana bošnjačke nacionalnosti i islamskog svjetonazora, da djeluju na diskriminatorskim osnovama, i da su one, bar kada je upravljački kadar u pitanju, nečija produžena ruka, da li američka, ruska, briselska, beogradska ili zagrebačka, svejedeno je!
Samo u posljednjih nekoliko godina desilo se na desetine brutalnih napada na bošnjačke povratnike, sa jasno izraženim nacionalističkim/fašističkim tendencijama i motivima – ne računajući upade srpskih specijalaca u bošnjačka povratnička sela i zastrašivanje žena i staraca – ali nijedan od tih napada, ni iz daleka, nisu okarakterisani kao čin terorizma, nego su nazvani „nemilim događajima“, „incidentima“, „narušavanjem javnog reda i mira“ i sl.
Podsjećamo na neke od njih.
1) 14. januara 2013., miniran je spomenik pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine u Mostaru. Evo kako je hrvatski bjlesak.info prokomentarisao rušenje spomenika: „Nesumnjivo da ćeoštećenje ovog spomenika, u obliku ljiljana, u Mostaru ponovno podići napetosti među političkim strankama koje participaraju u vlasti.” (http://bljesak.info/rubrika/vijesti/clanak/video-eksplozivom-ostecen-spomenik-vojnicima-armije-bih-bosnjak-u-eksploziji-nema-ozlijedenih/23869) Ko se još sjeća ovog terorističkog akta?
2) 8. augusta 2013. godine u Zvorniku, na putu prema džamiji (radi obavljanja Bajram-namaza), teško je pretučen Nezir Dardagan (73). “Kad smo naišli vidjeli smo prepriječen automobil bijele boje marke “Audi” i oni su već presreli i maltretirali čovjeka koga znam po imenu Memija Gobeljić. Potom su nas pitali “ima li ovdje selama?”. Otac je odgovorio da ima i onda je dobio jak udarac u lice. Nastavili su ga tući, a druga dvojica su napala mene – kazao nam je Fehim Dardagan. Starac je završio na zemlji i nakon kraćeg naguravanja sa njegovim sinom, napadači su se udaljili. Prema kazivanjima drugih džematlija, potom su se uputili prema stotinjak metara udaljenoj džamiji i uz povike “ustaše, ustaše” i psovke, nastavili vrijeđati vjernike.” (http://www.bh-index.com/prije-bajram-namaza-pretucen-povratnik-u-zvorniku)
3) 21. aprila 2014. ubijen je Ahmet Hasanović (81) iz Kozluka. Ubio ga je njegov komšija Nikola Josić sjekirom. Popularni sarajevski portal klix.ba, Ahmetovo svirepo ubistvo smjestio je u hroniku „Crne vijesti“, ne usudivši dati mu bilo kakvu kvalifikaciju. „Iz policije i Okružnog tužilaštva u Bijeljini nisu željeli iznositi bilo kakve detalje u vezi sa ubistvom Ahmeta Hasanovića ‘do okončanja istrage’.“(http://www.klix.ba/vijesti/crna-hronika/kozluk-zategnuti-medjunacionalni-odnosi-nakon-ubistva-povratnika-ahmeta-hasanovica/140422072)
4) 6. juna 2014. godine, dva srpska policajca fizički su zlostavljala Mejru Tuhčić (60) iz zvorničkog naselja Divič. „Prvo su pitali za mog supruga, ja sam rekla da nije kući, a zatim su svoj bijes iskalili na meni, pa i fizički me napadajući. Lijepo sam ih zamolila da se udalje od moje kuće i da me ostave na miru, međutim oni su me tada počeli da vuku za kosu i uvrću mi ruku. Onda su me odevli u stanicu, gdje su me zadržalli više od sat vremena. U tom vremenu niko mi se nije obratio niti su me ispitivali, samo sam neke papire potpisivala, a zatim su mi rekli da mogu da idem kući i da nema potrebe za sekiracijom – izjavila je za Agenciju Fena povratnica Mejra Tuhčić.“
5) 8. decembra 2014. četnički huligani oskrnavili su turbe Hasana Kaimije u Kula Gradu u Zvorniku. „Po zidovima turbeta huligani su ispisali riječi „balije“, što je uvredljiv naziv za Bošnjake. Ostavili su i druge poruke kojim Bošnjacima poručuju da ih ne žele u Zvorniku. Dvije sedmice ranije huligani su ispisali uvredljive poruke i na gradskoj džamiji Begsuja u Zvorniku, koje su također uznemirile Bošnjake. Umjesto formiranja tijela koji bi spriječavali ovakve događaje, i neko novo ubistvo, policijska stanica u Zvorniku oformila je odsjek koji treba da prati potencijalne teroriste, ali isključivo islamske vjeroispovijesti, preciznije vehabije.“ (http://www.nap.ba/new/vijest.php?id=6203)
6) 15. jula 2015. brutalno je pretučen Nerko Hanifić, povratnik u mjesto Vrbanjci kod Kotor Varoši. Nerki su, nakon fizičkog zostavljanja, srpski nasilnici urezali četiri S na stomaku. “Bili su maskirani, imali su fantomke i kapuljače. Zustavili su me na cesti u Usjeku kod Kotor Varoši u momentu kada sam krenuo po robu za svoju radnju. Izveli su me iz auta, onesvijestili me, pisali po meni nečim oštrim, udarali me…” (http://www.klix.ba/vijesti/crna-hronika/pretuceni-povratnik-nerko-hanific-onesvijestili-su-me-udarali-i-po-meni-urezivali-cetiri-s/150715010) Zastupnici iz RS-a, u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nisu prihvatili da se u dnevni red, na zasjedanju koje održano 22. jula 2014., uvrsti tačka koja se odnosi na napad na Nermina Hanifića, a bošnjački političari, po svom starom kukavičkom običaju, im to blagodarili.
7) 19. jula 2015., u Vlasenici su napadnuta četiri bošnjačka mladića. „Grupa od tridesetak Srba, predvođena agentom srbijanske BIA-e Slobodanom Vasiljevićem i Stevanom Garićem, sinom ratnog zločinca Rade Garića, koji se sumnjiči da je 1992.godine učestvovao u ubijanju i progonu Bošnjaka u Vlasenici, napala je četiri bošnjačka mladića. Nažalost, najgore je prošao Mehmed Kuljančić koji je zadobio ozbiljne povrede ruke i ramena. Napad se dogodio u centru Vlasenice kada su Slobodan Vasiljević i Stevan Garić počeli gađati praznim bocama bošnjačke mladiće. Nakon toga uslijedio je opći napad na Mehmeda Kuljančića i njegove drugove. Svjedoci napada bile su čak dvije policijske patrole, međutim policija se nije miješala, mirno su posmatrali kako trideset srpskih mladića udara Mehmeda Kuljančića. Tokom napada, Kuljančić je zadobio nekoliko jakih udaraca, ali se nekako uspio izvući i pobjeći pred policijsku stanicu. Napadači su došli za njim pred policijsku stanicu u želji da ga dokrajče, a onda je jedan policajac repetirao automatsku pušku i nekako zaustavio rulju. Kuljančić je sinoć završio u zvorničkoj bolnici, a danas je otputovao u Tuzlu na detaljne preglede. Vlasenička policija nije poduzela ništa da se sankcioniraju napadači, nisu napisali čak ni izvještaj o napadu. Umjesto toga, napisali su prijavu Mehmedu Kuljančiću za drsko ponašanje.“ (http://saff.ba/vlasenicagrupa-od-tridesetak-srba-napala-bosnjacke-mladice-tesko-pretucen-mehmed-kuljancic/)
Svi ovi, i mnogobrojni drugi napadi, koji u sebi sadrže jasne elemente/motive terorizma (terorizam je, prema Wikipediji, smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki), nisu, od naših nadležnih institucija prepoznati kao terorizam, pa ni kao djela širenja nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti, nego im je, vješto, eufemistički, obučena odora „incidenta“ i „nemilog događaja“, a terorizam je, ekskluzivno, najvjerovatnije smišljeno i planski, „prikačen“ Bošnjacima i islamu.
Terorizam je pošast, i protiv njega se treba boriti svim legitimnim/zakonskim sredstvima, a neljudski je, nemoralno, nezakonito i kontraproduktivno vezivati ga za određenu vjersku i etničku skupinu, kao što se to čini u slučaju Bosne i Bošnjaka, istih onih Bošnjaka koji su bili najveće žrtve, sistemskog/organizovanog, terorizma u novijoj svjetskoj povijesti.
