Bivši logoraši okupljeni u Udruženje logoraša Mostar obilježili su 28. godišnjicu raspuštanja logora takozvane ”Herceg-Bosne” na lokalitetu Heliodorom.
Bez obzira na želju da danas cvijeće polože pored same zgrade nekadašnjeg logora, to je mostarskim logorašima i ovog puta uskraćeno, i to odlukom rektora Sveučilišta Mostar Zorana Tomića, pa je pošta stradalim odata u blizini zgrade, kod kapije kampusa koji danas pripada Sveučilištu.
“Ovom prilikom zahvaljujem Policijskoj upravi Mostar na dobro obavljenom poslu. Tražili smo pristup nekadašnjem logoru, ne Sveučilištu. To što danas na tom prostoru egzistira Sveučilište je nešto drugo. A zna se i zašto baš tu egzistira to sveučilište. Dobili smo zabranu od rektora Tomića, iako je zgrada kojoj smo željeli pristupiti devastirana i u njoj i oko nje se ništa ne događa. Udruženje logoraša Mostar traži nešto što je civilizacijsko pravo. Samo odajemo poštu ubijenim logorašima i prisjećamo se muka koje smo prolazili. Ne smeta nam da bilo ko dođe na bilo koje mjesto stradanja. Mi nismo političari. Sva mjesta stradanja koja su presuđena moraju biti dostupna svima. Današnje zabrane više podsjećaju na četrdesete godine prošlog vijeka”, rekao je danas predsjednik Udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarović, javlja Anadolu Agency (AA).
Logor Heliodrom, uz Dretelj i Gabelu bio je najzloglasniji tokom i pravomoćno presuđenog hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata na teritoriju Bosne i Hercegovine. I to je jedan od logora kroz koje je prošao i tada 21-godišnji Hajdarović. Ukupno je u logorima takozvane ”Herceg-Bosne” proveo 309 dana.
“Ovaj logor je simbol stradanja na ovim prostorima i jedan od glavnih uzroka i razloga izricanja presude takozvanoj šestorci u Haagu za udruženi zločinački poduhvat. Kroz Heliodrom je prošlo preko 10.000 građana Mostara, od kojih su danas mnogi rasuti po svijetu. Neki su ubijeni i na vojnim linijama. Ubijani su i zato što se drugima nisu sviđala njihova imena, a neki su i samo zato što su voljeli Bosnu i Hercegovinu. Nisu samo Bošnjaci bili u ovom logoru”, rekao je Hajdarović.
Za posmrtnim ostacima nekih od stradalih traga se i danas, 27 godina nakon završetka rata. Nažalost, institucije prema njegovim riječima ne rade svoj posao, što danas čine udruženja poput onog na čijem je čelu.
“Čitav sistem sveo se da traganja i evidencije rade udruženja, a ne institucije. Prema dosadašnjim podacima, ovdje su 54 čovjeka ubijena, preko 170 ljudi je ranjeno, a više od 50 ih se i danas smatra nestalim. Institucije nisu radile svoj posao, bez obzira što je proteklo toliko godina. Sve što se radi, rade udruženja”, poručio je Hajdarović.
Prema optužnici Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), pripadnici HVO-a počeli su držati muškarce bošnjačke i srpske nacionalnosti u logoru od 1993. do aprila 1994. godine, a prethodno su uhapsili stotine civila koji su živjeli u zapadnom dijelu Mostara. Pripadnici HVO-a nisu razlikovali civilne od vojnih zatvorenika, kako bi se civili oslobodili. Stanje u logoru bilo je katastrofalno. Zatvorenici su svakodnevno psihički i fizički maltretirani, stražari su ih tukli, a zabilježeni su i slučajevi kada su psi čuvari puštani na neke od njih.
