Hatib: Nezim Halilović Muderris
Tema današnje hutbe je Džamija i džemat odgajaju mu'mine. Džamija u etimološkom smislu označava mjesto okupljanja, a u vjerskoj terminologiji ona je Allahova, dželle še'nuhu, kuća i mjesto ibadeta.
Kaže Allah, azze ve dželle, u 18. ajetu Sure Et-Tevbe:
Allahove džamije grade-održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.
U citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te'ala, spominje pet svojstava onih koji grade i održavaju džamije, pa se trudimo da mi budemo od njih!
Džamije pripadaju Allahu, dželle še'nuhu, i one su vakuf svih muslimana, kao što stoji u 18. ajetu Sure El-Džin:
Džamije su radi Allaha i ne molite se, pored Allaha, nikome!
Braćo i sestre, prema citiranom ajetu džamije pripadaju samo Allahu, azze ve dželle, i Njegovi iskreni robovi se u njima samo Njemu obraćaju i samo od Njega pomoć traže.
Koliko su džamije značajne govori i činjenica da su to Allahu, subhanehu ve te’ala, najdrža mjesta kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu najdraža mjesta su džamije, a najmrža mjesta Allahu su pijace-čaršije.” (Muslim)
Da li su i nama džamije najdraža mjesta i da li volimo da se u njima zadržavamo i ibadetimo, ičekujući naredni namaz? I da li su nam pijace, kafane i javna mjesta na kojima ljudi gube vrijeme i griješe najmrža mjesta? Šta kazati za grad Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine i grad heroj, u kojem kao i u mnogim drugim gradovima imamo nekoliko puta više noćnih klubova, birtija i sportskih kladionica, nego što imamo džamija! Šta kazati za one koji se na javnim mjestima razgolićavaju i javno griješe? Šta kazati za one koji promoviraju grijehe i razvrat, a čednost žele prikazati kao zaostalost?! I na žalost mjesta razvrata, koja su Allahu, dželle še’nuhu, namjrža mjesta mnogo su bolje posjećena od džamija.
Onaj ko sagradi džamiju imaće posebnu nagradu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
Prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko sagradi džamiju želeći Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.» (Buharija)
Namaz obavljen u džematu višestruko je vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u džematu je vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza dvadeset i sedam puta!” (Buharija)
Jedan slijepi ashab dolazi kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga pita, može li izostajati iz džemata, jer ga nema ko dovoditi u džamiju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu dozvoljava odsustvo iz džemata, a kada se ovaj ashab sav radostan okrenu da ide kući, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: „Čuješ li ezan?“ Ashab odgovori potvrdno, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Ne nalazim ti opravdan razlog za olakšicu.”
Brate, gdje je opravdanje za moj i tvoj nedolazak u džemat ili smo mi toliko hrabri, pa smo spremni prkositi našem Gospodaru, te se umjesto na ezan odazivati na pozive u grijeh?
Džamija je braćo i sestre najvažanija institucija u mjestu našeg stanovanja. Ona je mjesto ibadeta, mjesto u kojem našu djecu i sebe podučavamo islamskim vrijednostima, mjesto međusobnog savjetovanja, mjesto gdje mirimo zavađene muslimane i mjesto gdje rješavamo socijalne i druge društvene probleme. Ona je naš orjentir u vremenu i prostoru. Ona je naš korektor i ona nam daje snagu da kroz džemat u punom njegovom smislu budemo još bolji muslimani i korisni članovi uže i šire zajednice, te samim time korisni građani naše države Bosne i Hercegovine.
Naše džamije u koje se ulažu velika materijalno-finansijska sredstva i koje uljepšavamo najkvalitetnijim građevinskim materijalima i inventarom, su uglavnom uskraćene od najvažnijeg ukrasa, a to su njene džematlije. Sve je više mektebskih učionica, opremljenih sa modernim pomagalima, zagrijanih najmodernijim grijanjima, ali sve je manje polaznika mektebske pouke, pa i pravih muallima, koji će na najbolji način privući, stimulisati i podučiti islamskim vrijednostima našu djecu, ta bezgriješna bića, za koja ćemo biti pitani na Sudnjem danu. Zabrinjavajuće je kako je u našim džamijama malo redovnih džematlija, koji prolaze pored svojih džamija i u društvu sa prokletim šejtanom odlaze na mjesta razvrata.
Naš dobri selef (preci) je imao sasvim drugačiji odnos prema džematu i džamiji. Džamija je bila mjestom vrlo važnih odluka i dogovora, iz džamija su muslimani išli u bitke i u njima su ostajali duže nego mi danas ostajemo u kafanama i na pijacama. Kada bi nekog od muslimana tražili kod njegove kuće, familija bi odgovorila, ako je bio u džamiji: „Otišao je u džamiju i Allah zna kada će se vratiti.” Kada bi onaj za koga se pitalo bio na pijaci, bilo bi rečeno: “Otišao je na pijacu i inša-Allah doći će brzo.“ Brate i sestro, moj i tvoj povratak iz džamije je programiran i znano je koliko je minuta koji namaz, dok kada odemo na pijacu, čaršiju ili sijelo, neizvjesno je kada ćemo se vratiti, jer su to mjesta našeg “pravog posla i zauzetosti”, a ne bi smjelo biti tako…
Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, je uvakufio jednu njivu na kojoj se zadržao i propustio namaz u džematu, kako bi se na taj način sam kaznio. Kada bi Bošnjaci na ovaj način kažnjavali sebe, vjerovatno bi Bosna i Hercegovina bila veliki vakuf, a većina nas bi potpuno ostalo bez privatne pokretne i nepokretne imovine!
Braćo i sestre, hvala Allahu, dželle še'nuhu, Koji je dao da se u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu naša mladost suprostavi zločincima, agresorima i njihovim pomagačima, jer da nakon Allahove, azze ve dželle, pomoći nije bilo nas istinskih patriota, danas u Bosni i Hercegovini ne bi bilo džamija, a samim time ni ezana i džemata, pa ni nas Bošnjaka. Da nakon Allahove, azze ve dželle, svemoći nije bilo nas Bošnjaka takvih kakvi smo, a islam nas je učinio autentičnim i tolerantnim, na prostoru koji smo mi branili i oslobađali ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Mi se bez obzira na zločine koji su počinjeni nad nama nismo svetili i nismo ubijali nenaoružane civile, nismo silovali njihove žene i djevojčice i nismo uništavali njihova materijalna dobra. Neka je za to hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, Čijih smo se zabrana pridržavali i zbog čega danas uzdignutih glava možemo mi i naši potomci da hodamo po Zemlji!
Na drugoj strani zločinci ne samo da imaju traume, već još na ovom svijetu doživljavaju porodične tragedije i poniženja, a to je samo početak Allahove, dželle še'nuhu, kazne, koja je na budućem svijetu vječna i nesnosna…
Zbog svega rečenog, ali zbog ograničenosti prostora mnogo više nerečenog, očekujem od ovlaštenog advokatskog tima Bosne i Hercegovine u zakonskom roku pokretanje procedure za reviziju presude pred Međunarodnim sudom u Hagu, a to je naše pravo i obaveza!
Braćo i sestre, gradimo i održavajmo naše džamije i neka nam one budu draže i preče od vlastitih kuća, odazivajmo se na pozive mujezina, snažimo naše džemate, šaljimo našu djecu u mektebe i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro obadva svijeta!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama! Da bude na pomoći svim ugroženim muslimanima ma gdje bili, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi i Libiji i podari im skoru i konačnu pobjedu! Da nas učini od onih koji grade i održavaju naše džamije i džemat! Da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima koji su na nas prenijeli svjetlo vjere! Da uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
