Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Bojim se da će doći vrijeme kada će se narodi sa svih strana okupiti protiv vas kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre.” Neko od prisutnih je upitao: ”Allahov Poslaniče, hoće li se to desiti zbog toga što će muslimani tada biti malobrojni?” Odgovorio je: ”Naprotiv, tada će muslimani biti mnogobrojni, ali će ličiti na pjenu ili mulj koji bujica nosi. Allah će iz srca njihovih neprijatelja odstraniti strah, a u srca muslimana će ubaciti ‘vehn’.” Na pitanje šta je to ”vehn”, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti.” (Ebu Davud)
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada budete trgovali ‘înom ( to je prodaja robe na odgodu po određenoj cijeni, a zatim kupovina iste za gotov novac po manjoj cijeni), kada se uhvatite za repove krava (zaposlite se poljoprivredom) i zadovoljite se žetvom, a ostavite borbu na Allahovom putu, Allah će vam dati poniženje iz kojeg se nećete izvući sve dok se ne vratite vjeri.” (Ahmed i Ebu Davud)
Historija nije zabilježila milostivijeg čovjeka prema cijelom čovječanstvu od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. On je, Allahovom voljom i odredbom, izveo ljude iz tame na svjetlo, trudio se danonoćno da ih spasi od patnje na Sudnjem danu, i težio je njihovoj sreći na dunjaluku i na ahiretu. U neizmjernoj samilosti prema svome ummetu nije zaboravio ni vrijeme u kojem mi živimo – obavijestio nas je o njemu.
Naime, citirani hadisi su zapravo mu'džiza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokaz istinitosti njegovog poslanstva, ali i najbolja analiza trenutnog stanja islamskog ummeta.
Danas, nažalost, mi živimo upravo u stanju koje je opisao Allahovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Mi jesmo mnogobrojni, ali uprkos brojnosti, naši neprijatelji, čak i oni koji su mali po brojnosti, ali veliki po zlobi i trenutnoj materijalnoj snazi, poput cionista, gaze nas, ponižavaju, ubijaju našu djecu i nemilosrdno uništavaju naše svetinje.
Nas ima blizu dvije milijarde. Međutim, mi smo samo broj bez snage. Imamo teritorije, ali nemamo slobodu. Imamo naftu, ali nemamo ponos. Danas, pred očima cijelog svijeta, djeca, žene i starci Gaze bivaju ubijani, a njihovi domovi sravnjeni sa zemljom. A gdje smo mi? Gdje su vjernička srca koja se slamaju od bola i koja saosjećaju sa svojom braćom muslimanima? Gdje su muslimanski učenjaci koji staju uz istinu i dižu glas protiv cionističkog zločina? Gdje su muslimanski vladari i vođe koji mobiliziraju vojske, onako kako ih je mobilizirao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i druge muslimanske vođe nakon njega, kako bi odbranili svoju braću i sestre i izbavili ih iz neprijateljskih ruku, i kako bi zaštitili muslimanske države?
Da, ima nas mnogo, ali smo kao pjena ili mulj na površini vode. To je pjena koju rijeka izbaci na površinu, a koja je bez težine, bez snage, bez vrijednosti, koju nosi siloviti tok događaja, bez vlastite volje.
To je društveni opis raspada ummeta: mnoštvo bez identiteta, bez cilja, bez usmjerenja – samo mase koje nosi bujica. Zašto? Zato što se desilo ono što je najavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah će iščupati strah iz srca vaših neprijatelja prema vama.”
Zar to nije današnja realnost? Ubijaju nas pred kamerama i nikoga nije briga. Ubijaju nas, a onda nam drže predavanja o ljudskim pravima. Bombardiraju nas, a onda nam pričaju o miru. Nema više poštovanja ni straha od muslimana. Ne ubrajaju nas uopće u ozbiljne narode. Na začelju smo karavane čovječanstva u svakom pogledu.
Naravno, zbog svoje prirode i misije, islamski ummet je oduvijek meta, jer je sukob između Istine i zablude trajan. Čak i kad je snažan i moćan, islamski ummet će imati stalne izazove i bit će meta neprijateljskih napada. A šta tek kada postane slab i pretvoren u pjenu ili mulj koji bujica nosi kao što je to danas?
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo bolesti koje će zadesiti ummet, a koje su uzrok pada i poniženja. To su: ljubav prema dunjaluku, preziranje smrti i ostavljanje džihada, bez kojeg se ne može uspostaviti i upotpuniti častan život. Jer, dok god na dunjaluku postoji Istina i njeni sljedbenici na jednoj, i zabluda i njeni sljedbenici, na drugoj strani, sljedbenici Istine ne smiju spustiti zastavu džihada i vratiti sablje u korice.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavljao džihad na Allahovom putu do zadnjeg trenutka. Naime, u trenutku njegovog preseljenja na ahiret, muslimanska vojska pod komandom Usame ibn Zejda, radijallahu anhuma, čekala je njegovu naredbu da krene u borbu protiv bizantijske vojske. I među posljednjim riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bile su riječi: ”Opremite i pošaljite Usaminu vojsku!”
Jednom riječju, uzrok našeg pada i poniženja je to što smo sami sebi slomili duhovnu kičmu. Zašto? Zato što je naša srca obuzeo ”vehn”, a to znači da nas je zarobila ljubav prema dunjaluku i strah od smrti. To je srž problema. Zavoljeli smo dunjaluk, udobnost, provod, zabavu, luksuz. Zaboravili smo na smrt i susret sa Allahom na Sudnjem danu, i sve smo podredili uživanju ovdje i sada. A ljubav prema dunjaluku rađa pohlepu, zavist, sebičnost, kukavičluk, gubitak časti, a mržnja prema smrti rađa robovanje strastima, izbjegavanje istine, šutnju pred nepravdom, prodaju vjere za sitni dunjalučki šićar.
Vehn je, dakle, slabost srca, to je osjećaj bespomoćnosti, straha, gubitka volje, ravnodušnosti prema ummetu, prihvatanje poniženja i gubitka časti bez borbe. To nije manjak materijalne moći, nego gubitak volje za pobjedom i spremnosti na žrtvu.
Vehn i ljubav prema dunjaluku znači opsesiju prema užicima i pohlepu za vlašću i imetkom, pa makar se pogazili svi principi i pravila.
U tom smislu je i hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva, već se bojim da vam se ne otvori dunjaluk kao što se otvorio onima prije vas, pa da se zbog njega ne budete natjecali kao što su se natjecali oni prije vas, i da vas onda ne upropasti kao što je upropastio one prije vas.” (Buharija)
Gdje je izlaz?
Ovi hadisi, iako opisuju bolest, u sebi kriju i lijek, tj., prelazak iz ”stanja pjene” u ”stanje vođstva.” A to znači zaustaviti se, ne ići nizvodno. Iblisov trik je da ubijedi ummet kako nema izbora osim da pliva s bujicom, da je to nužnost, sudbina, Allahova odredba. Da će se svako ko pokuša suprotno, utopiti i nestati.
Ali, borba protiv toka bujice počinje od pojedinca. Onoga koji nakon svakog pada ustane i otkriva u sebi novu snagu koja ga nosi naprijed. On tada postaje inspiracija i drugim muslimanima, pa se počnu buditi, kao da se bude iz dubokog pijanstva, otkrivaju istinu, kao da se nanovo rađaju.
Najbolji primjer svima nama su upravo muslimani i mudžahidi Gaze, koji, iako malobrojni, iako opkoljeni sa svih strana, bez krova nad glavom i bez hrane i pitke vode, napadnuti od cionističkih zločinaca i njihovih saveznika iz svih vrsta oružja i oruđa, i ostavljeni na cjedilu od ostatka ummeta, ustrajavaju na istini i neustrašivo se bore za svoju slobodu, za svoju vjeru i svoju zemlju.
Mudžahidi Gaze su dokaz da rješenje nije pokoravanje, već otpor. Otpor bujici. Otpor kolonijalizmu. Otpor okupaciji. Otpor duhovnoj dekadenciji. Otpor unutrašnjoj predaji.
Spomenuti hadisi ukazuju na to da je izlaz iz stanja u kojem se nalazimo u vraćanju Kur'anu i Sunnetu kao izvorima snage i ponosa, u duhovnoj hidžri i vraćanju uzrocima uspjeha i spasa na dunjaluku i ahiretu, kako bismo ponovo postali poput naših slavnih predaka, koji su voljeli smrt na Allahovom putu kao što njihovi neprijatelji vole život.
Hidžra (duhovni povratak) Allahu jeste spas od slabosti i poniženja, a snaga imana u srcima je najbolja pomoć za postojanost na istini, dok, uz Allahovu pomoć, ummet ne vrati svoju moć i slavu, i dok ponovo ne preuzme svoju prirodnu ulogu predvodnika čovječanstva.
