Piše: dr. Muhamed es-Sagir / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Vjernik je siguran u svojoj vjeri sve dok ne prolije nedužnu ljudsku krv.” (Buharija) Prenosilac ovoga hadisa, Abdullah ibn Omer, r.a., rekao je: ”Jedna od provalija iz koje nema izlaza je prolijevanje nedužne ljudske krvi, odnosno ubistvo nevinog čovjeka.”
Vidjeli smo kako se egipatski predsjednik Sisi želio oprostiti od 2017. godine pogubljenjem petnaest mladića i dočekati 2018. godinu novim pogubljenjima Egipćana koristeći pri tome neograničenu moć i zloupotrebljavajući zakon kad god mu je to zatrebalo.
Nakon toga dolazi uloga egipatskog muftije koji je potvrđivao odluke o pogubljenju kao ispravne, a koje su, u više navrata, odbijale potvrditi grupe državnih sudija kod kojih je bilo i malo savjesti, što samo po sebi dokazuje da je muftija sa ahmedijom na glavi, bez razmišljanja, slijedio hir tiranina Sisija i učestvovao u ubijanju nevinih ljudi. A on dobro zna da će nevino ubijeni čovjek doći na Sudnji dan obješen o svoga ubicu, a iz vrata će mu teći krv, pa će se obratiti Allahu, dž.š., riječima: ”Gospodaru moj, pitaj ovoga zašto me je ubio?” Pa, da li je egipatski muftija Shawki Allam pripremio odgovor na ovo pitanje?
Pogubljenje kolega
Muftija Shawki Allam ranije je čak odobrio pogubljenje dvojice svojih kolega pod izgovorom da je njihov status kao status drumskih razbojnika. To su: dr. Abdurahman el-Barr, dekan Fakulteta za islamsku teologiju i dr. Abdullah Barakat, dekan Fakulteta za islamsku da'vu i misionarstvo, kojem je pogubljenje preinačeno u kaznu doživotnog zatvora, a zatim u kućni pritvor.
Izricanje presude o pogubljenju od strane vojnih i civilnih sudova u Egiptu, vrši se isključivo na temelju izvještaja obavještajnih službi, iako se radi o zločinu namjernog ubistva zbog kojeg će, na Sudnjem danu, posljedice snositi onaj ko je naredio takvo ubistvo, onaj ko je pomagao u tom ubistvu, onaj ko ga provodi i onaj ko je zadovoljan sa takvim ubistvom, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Ako bi se stanovnici nebesa i Zemlje udružili u ubijanju vjernika, Allah će ih naglavačke baciti u vatru.” (Tirmizi, Taberani i Bejheki)
Allahovo prokletstvo
Prokletstvo nevine ljudske krvi brzo dolazi na naplatu i Božija osveta i kazna se u tom slučaju ne odgađaju, jer je ubistvo vjernika veće i teže kod Allaha od propasti cijelog dunjaluka, kako dolazi u hadisu koji je zabilježio imam En-Nesai.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.” (El-Ma'ida, 32.)
Onaj ko je preuzeo na sebe pogubljenja nevinih ljudi, misleći da će tako sačuvati i učvrstiti vlast, ako je čitao historiju, trebao bi znati da su takva ubistva zapravo ekseri u njegovom tabutu (lijesu) i potpala za vatru koja će progutati zemlju ispod njegovih nogu. Allah ne voli zulumćare i zločince i On im je pripremio pet vrsta kazni koje nije pripremio ni za koga drugoga, a jedna od tih kazni je Allahovo prokletstvo i udaljenost od Njegove milosti, na šta aludira ajet: ”Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.” (En-Nisa’, 93.)
