Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Musa ibn Nusajr! Bez njega nema priče o Endelusu. Njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa.
Rođen je u Šamu, 19. godine po Hidžri. Otac mu je bio zapovjednik vojske. Tako je Musa odrastao sa halifinim sinovima. Rano je naučio jahati konje i obučio se ratnim vještinama. Odrastao je odgajan u džihadu.
Muavija ibn Ebi Sufjan ga određuje da komanduje na moru. Kao komandant islamske flote, sudjeluje u osvajanju Kipra. Kasnije, kad je došlo do sukoba između Emevija i Abdullaha ibn Zubejra i kad se Abdullah ibn Zubejr proglasio halifom, a svi muslimani ga prihvatili, čak i oni u Šamu – uvidjevši da se Abdullah ibn Zubejr ustabilio na vlasti – i Musa mu daje bej'at (prisegu na vjernost).
U to vrijeme je Ibn Zubejrov namjesnik u Damasku bio Dahhak ibn Kajs. Zajedno sa njim, Musa ibn Nusajr je sudjelovao u ratu protiv Emevija. Ali, Dahhak je poražen. Njegove pristalice su se razbježali. Među njima i Musa ibn Nusajr. On je bio među onima koji su pobjegli u Egipat. Tada je u Egiptu upravitelj i namjesnik bio Abdu-l-Aziz ibn Mervan. I on je bio Emevija, ali je oprostio Musau ibn Nusajru. Bilo mu je jasno da je, priznajući Ibn Zubejra kao halifu, pitanje hilafeta pokušao riješiti idžtihadom. Zato mu je oprostio, a Musa mu se zahvalio i poslije mu vjerno služio.
Musa ibn Nusajr je bio bogobojazan, skroman, inteligentan i sposoban ratnik, pa je brzo napredovao. Abdu-l-Aziz ibn Mervan ga je unaprijedio u ličnog ministra, vezira. Potom ga je imenovao za namjesnika u sjevernoj Africi. Ti predjeli sadašnje Libije, Tunisa, Alžira i Maroka bili su vrlo nemirno područje.
Musa ibn-Nusajr je uvidio dva osnovna razloga nestabilnosti Magriba.
Nekoliko godina prije toga je Ukbe ibn Nafi’ veoma brzo osvojio sjevernu Afriku, ali je broj muslimana u Magribu ostao neznatan. Ukbe je pogriješio u tome što na osvojenim teritorijama nije ostavljao islamsku vojsku koja bi osiguravala ta mjesta. Tako se i dogodilo da nije bilo nikoga da mu štiti zaleđe kad je stigao do Atlanskog okeana. Zato su ga, kad se vraćao u Kajrevan, glavni grad sjeverne Afrike, napali Berberi i ubili.
Kad je Musau ibn Nusajru ispripovijedano o tome, rekao je: ”Allah mu se smilovao! Kako je mogao napredovati, a ne osiguravati se iza leđa? Zar uzase nije imao mudrog čovjeka, koji će ga nasavjetovati? Nimalo nije bilo mudro napredovati bez sigurnosti u pozadini.”
Odatle je Musa izvukao pouku i primijenio novu strategiju. Ogledala se u tome da, kada osvoji neko područje, ne napreduje dalje dok ne bude siguran za ono što je osvojio.
Izvukao je pouku i iz druge od kobnih grešaka koje su Ukbea ibn Nafija stajale glave – to što se islam u sjevernoj Africi nije učvrstio u srcima novih muslimana Berbera. Zato je on sa sobom vodio učenjake. Zadatak alima i daija bio je da šire islam u ljudskim dušama tak da se on učvrsti u srcima, pa je i njih, nove muslimane, ukazujući im povjerenje, priključivao islamskoj vojsci.
Ovu mudru politiku i strategiju povratka izgubljene teritorije i uspostavljanja islamske vlasti, Musa ibn Nusajr je počeo primjenjivati 680. godine po Isau, alejhi-s-selam.
Pouzdano se širila teritorija islama.
Muslimani su se lijepo ophodili prema drugima. Pokazivali su da nisu došli radi ratnog pljačkanja i pukog osvajanja, već da dostave Objavu islama i prošire lijepi odgoj velike vjere.
Ljudi su u velikim skupinama ulazili u Allahovu vjeru. Hiljade Berbera je prihvatilo islam. Tako se i cijela sjeverna Afrika našla pod okriljem islama.
Samo nisu Tandža i Septa. To su gradovi na području sadašnjeg Maroka koji su bili tačno naspram Endelusa. Njih je od Endelusa razdvajo samo uski prolaz – Gibraltarski moreuz.
Ni Gibraltar, ni moreuz tada nisu tako nazivani. Arapi su morski prolaz zvali Darbu-z-zikak.
Vlast u Tandži Septi su držali Vandalužani.
Među Berberima koji su prihvatili islam bio je i berberski vojskovođa Tarik ibn Zijad.
Musa ibn Nusajr je poslao 19 hiljada vojnika, većinom Berbera, na čelu sa Tarikom ibn Zijadom. Oni su uspjeli osvojiti Tandžu.
Septa se i dalje odupirala napadima.
Tarik ibn Zijad je postavljen za namjesnika na tom području. Sa njim je Musa ibn Nusajr ostavio skupinu tabiina koji su muslimane podučavali Kur'anu.
Sada siguran i na pustinjskom pijesku, Musa, naučen na more i prekaljen na njemu, često je bio zagledan preko Darbu-z-zikaka.
Razmišljao je o prelasku morskog tjesnaca i osvajanju Endelusa.
Shvatio je da Endelus stabilnim čini to što je otvoren prema moru. I da, isto tako, sjevernu Afriku čini nestabilnom to što su kršćani svojima dostavljali pomoć morem.
Bilo mu je jasno da ne smije dopustiti iznenađenje da bude napadnut i pražen s mora.
Trebala mu je snažna flota.
Tako se dao na izgradnju brodova. Osnovao je veliko brodogradilište u Tunisu. U kratkom periodu je napravljeno više od 100 brodova.
Musa ibn Nusajr je bio spreman za prve podvige na moru.
