Piše: Semir Imamović
Za svoju tvrdnju on navodi dva argumenta, prvi je da ”svi kur'anski tekstovi koji se odnose na zemju Izraela i na to kome ona pripada, ukazuju na jevrejski narod”, a drugi je navodno uzet iz petog poglavlja Kur'ana u kojem stoji ”da je Muhamed na samrti rekao da je povratak u zemlju Izraela nemoguć sam po sebi, jer je Bog metnuo u Mojsijeva usta objavu da zemlja Izraela pripada jevrejskom narodu.” Drugi argument je nepotrebno komentarisati, obzirom da predstavlja nepoznavanje elementarnih činjenica o Kur'anu i Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Profesore Nisim, za vašu informaciju niti je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao da je povratak u zemlju Izraela nemoguć, niti se takav citat nalazi u Kur'anu, niti Kur'an uopće opisuje poslanikove posljednje trenutke na ovom svijetu. Kako će biti nemoguć povratak muslimana u zemlju Izraela, kada je samo 6. godina nakon Poslanikove smrti, pod vođstvom drugog pravovjernog halife Omera ibn Hattaba, muslimanska vojska, upravo inspirisana Poslanikovim uputama i preporukama, zauzela Jerusalem i u njemu uspostavila islamsku vlast koja se, uz manje prekide (period vladavine križara), zadržala sve do cionističke okupacije, polovinom prošlog vijeka? Kako će povratak muslimana u zemlju Izraela biti nemoguć kada se u Kudsu (Jerusalemu), prema učenju islama, nalazi treća po vrjednosti džamija, El-Mesdžidu-l-aksa, iz koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzdignut na nebo, nakon što je prije toga obavio zajednički namaz sa svojom braćom poslanicima, i u kojoj jedan namaz, shodno poslanikovom naukovanju, vrjedi kao petsto namaza u drugoj džamiji? Što se tiče spominjanja Israelćana u Kur'anu i njihovog dovođenja u vezu sa zemljom Izraela (Israil je nadimak za Ja'kuba, alejhi selam, i znači Allahov rob), profesor ovdje previđa dvije važne činjenice kada je u pitanju Kur'an: prva je da nas upravo Kur'an uči da je vjera svih poslanika i njihovih sljedbenika, pa tako i Musaa, alejhi selam, bila islam, i ako su njegovi sljedbenici nekada polagali pravo na Bejtul-makdis, to je zbog toga što su bili muslimani, a ne Israelćani, i u tom smislu nema razlike između muslimana Israelćana i bilo kojih drugih muslimana; a druga je da Kur'an uglavnom govori negativno o Benu Israilu, i portretira ga kao narod: koji je ubijao i u laž utjerivao poslanike i vjerovjesnike (El-Maide, 70.); i koji je u odsustvu Musaa, ‘alejhi selam, na nagovor Samirije, napravio i obožavao zlatno tele (Ta-ha, 86 – 88.); i koji je ubio nevinog čovjeka pa se oko njega prepirao i svađao (El-Bekare, 72.); i koji je svjesno Allahov govor izvrtao, mijenjao i iskrivljivao, neke riječi je dodavao, a neke, koje mu nisu odgovarale, brisao (En-Nisa, 46; El-Maide, 41); i koji kada susretne vjernike govori ”vjerujemo”, a kada ostanu sami jedni druge kore zbog toga (El-Bekare, 76.); i koji Knjigu mijenja, propise skriva, neke dodaje a neke oduzima (El-Maide, 41.); i koji sve svoje znanje, koje se tiče vjere, temelji na pretpostavkama (zannu), pukim željama i nagađanjima (emanijju) i krivotvorenjima (iftirau) (El-Bekare, 78.); i koji se između sebe ubija, proganja i za svoje zarobljene uzima otkupninu (El-Bekare, 85.); i koji prelazi sve granice dopuštenog i nepokoran je Allahu (El-Maide, 62.); i koji poriče Kur'an i ne slijedi Muhameda, iz zavisti i mržnje (El-Bekare, 109.); i koji lažno i samouvjereno tvrdi da su Božija djeca i miljenici, te da je samo njemu Džennet namijenjen (El-Maide, 18.); i koji je pohlepniji i željniji dunjaluka od idolopoklonika (El-Bekare, 96.); i koji želi da živi hiljadu godina (El-Bekare, 96.); i koji Džibril-emina (Gabriela) potvara da mu je neprijatelj (El-Bekare, 97.); i koji zakida ljude na litru, metru i kantaru, uzima kamatu i odvraća od Allahovog puta (En-Nisa, 159 – 160.); i koji za sebe tvrdi da je bogat a da je Allah siromašan (Alu-‘Imran, 181.), i koji je činio mnoga druga zla. Kao što vidimo, najveći broj grijeha Benu Israila spomenut je upravo u petom poglavlju Kur'ana, na kojeg se, profesor poziva u dokazivanju svoje tvrdnje. Dakle, neko ko posjeduje gornje osobine, ne samo da ne zaslužuje Bejtu-l-makdis (Svetu zemlju), nego naprotiv zaslužuje svaki prezir i osudu. Prije nego se upustio u vratolomno i proizvoljno tumačenje Kur'ana, makar mu u tome pomagao i cijeli arapski svijet, a ne neki anonimni arapski studenti, profesor se trebao bolje upoznati sa stavom svoje vjere prema predmetnom pitanju, jer bi naučio da se on u potpunosti kosi sa njegovim tvrdnjama. Naime, prema Tori i Talmudu, Jevreji nemaju pravo osnovati državu Izrael! Nju su osnovali bezbožnici cionisti, suprotno jevrejskim svetim knjigama! Jevreji trebaju živjeti pod vlašcu drugih naroda, kao što je to bilo dva milenija. Najbolje uslove imali su u okviru arapsko-muslimanskih država. Državu Izrael treba ukinuti a vlast nad cijelom Palestinom vratiti njenim legitimnim vlasnicima, tj. Palestincima. Ovo su teze ortodoksnih jevreja, okupljenih u organizaciji Neturei Karta, koja je osnovana davne 1938. godine, kao odgovor na cionizam, a s ciljem vraćanja Jevreja izvornim učenjima judaizma. Odmah uz ime organizacije, pojašnjavajući njenu suštinu, oni stavljaju odrednicu: INTERNATIONAL JEWS UNITED AGAINST ZIONISM (Internacionalni Jevreji ujedinjeni protiv cionizma). U početku su najviše djelovali u Jerusalimu i Palestini, ali su, nakon uspostave Izraela, mnogi morali otići u izgnanstvo, iako su im preci nekoliko stoljeća živjeli u Palestini. Ime Neturei Karta na aramejskom jeziku znači: čuvari grada. Ime svojoj organizaciji dali su inspirisani 127. dijelom Psalma Davidovih iz Biblije. (http://en.wikipedia.org/wiki/Neturei_Karta). Pripadnici organizacije za sebe kažu da su ortodoksni jevreji vjernici, te da nastoje sav svoj život podrediti pravilima jevrejskih svetih knjiga, prije svega Tore i Talmuda. Zato su na čelu te organizacije rabini, koji tvrde da ispravno tumače jevrejske svete knjige, a da cionisti rade potpuno suprotno principima iznesenim u tim knjigama. Tako se npr. oni se pozivaju na citate iz Tore i Talmuda, prema kojima je Bog jevrejima dao državu ali pod uslovom da se pridržavaju principa jevrejske vjere. Kada su to oni iznevjerili, Bog im je u Tori strogo zabranio ‘uspostavu jevrejske države na teritoriji Svete zemlje, ili na bilo kojem drugom teritoriju, te da je Jevrejima obaveza da budu lojalni državama u kojima žive.’ (Ovo se poklapa sa kur'anskim ajetom: ”Četrdeset godina oni će zemljom lutati” – reče On – “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!” (El-Maide, 26.) i ”Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mijesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti.”). Budući da je država Izrael uspostavljena u potpunoj suprotnosti sa principima Tore, oni smatraju da je to ‘država protiv Boga’. Na osnovu Tore i Talmuda, oni tvrde da jevreji ne smiju raditi na uspostavljanju države sve dok se ne pojavi Mesija, iz Davidove loze, koji će biti općeprihvacen i koji će ujediniti sve narode u jednoj državi i vjeri u Boga.” (http://www.iltizam.org/tekstovi/read/2441). Prema tome, profesore Dejna ako neko prkosi svojim svetim knjigama u svojatanju zemlje Izraela, onda ste to vi a ne islamski učenjaci.
