Piše: Semir Imamović
Lokalni izbori u Turskoj su iza nas. Erdoganova partija pravde i razvoja zabilježila je još jednu briljantnu pobjedu nad suparničkim, prozapadnim, partijama, zahvaljući prije svega konkretnim rezultatima, koje ova partija niže već godinama i na gotovo svim poljima, a posebno na polju ekonomskog razvoja, a koji su i ovaj put bili presudni. Turski narod je još jednom pokazao, sebi i svijetu, da priznaje samo uspjeh i rezultate. Ono što ovu pobjedu čini jedinstvenom u odnosu na sve ranije pobjede, koje su također bile briljatne i uvjerljive, jeste činjenica, da su Erdogan i njegova partija, na ovim izborima, osim političkih konkurenata, protiv sebe imali dojučarašnje prisne saveznike, uticajnog turskog propovjednika i bivšeg imama Fethullaha Gulena i njegov moćni pokret Hizmet, i ne samo njih, nego i kompletnu, američko-izraelsku propagandnu mašineriju, i sve njene ispostave, od YouTubea, Facebooka, Twittera, Googlea, Yahooa, pa do CNN-a, BBC-a (pa čak i nekih bosnakih dnevnih novina), koje su se jednostavno natjecale u širenju negativnih vijesti i smišljanju afera o najpoluarnijem muslimanskom lideru. Erdogan je, u toku svoje predizborne kampanje, otvoreno optužio Gulena da stoji iza ”korupcijskih afera” koje su imale za cilj njegovu i kompromitaciju najužeg rukovodstva AK partije, ali i svih njenih uglednih članova. Gulen je, prema Erdoganovim tvrdnjama, za tu kampanju koristio mrežu svojih sljedbenika u medijima, sudstvu i policiji, kako bi skovao korupcijski slučaj protiv njega i oslabio njegovu političku poziciju, a sve u ime samo njemu poznatih interesa. Stajao Gulen iza njih ili ne, sasvim je jasno da su posljednji nemiri u Turskoj ”nategnuti” i izrežirani, sa samo jednim ciljem – razbijanja i slabljenja Turske, kao jedinog ozbiljnog političkog i ekonomskog faktora u svijetu i vojnog pandana zapadno-kršćanskoj vojnoj sili, i uništenja posljednjeg bastiona muslimanske časti, dostojanstva i ponosa na tlu Evrope. Erdoganov izborni poraz, da se kojim slučajem desio, je značio sve to, ali je Allah, dželle šenuhu, neka je slavljen i hvaljen, htio da se desi upravo suprotno, pobjeda AK partije ne samo da je Tursku digla na noge, ne samo da je turskom narodu vratila vjeru u sebe, ne samo da je ozlojedila, obeshrabrila i razočarala neprijatelje jedinstvene i jake Turske i zadala im udarac od kojeg će se još dugo oporavljati, nego je cjelokupunom islamskom ummetu, dala jednu novu snagu, polet, energiju, entuzijazam, želju i motiv da se konačno krene s mrtve tačke i naprave prvi konkretni koraci u oslobođanju muslimanskih država od zapadnog, političkog i ekonomskog, jarma, i formiranja autentičnih muslimanskih međunarodnih organizacija i institucija, koje će se istinski, a ne formalno, boriti za muslimanske interese. Pokazuju to mnogobrojne pozitivne reakcije običnog muslimanskog čovjeka, gdje god on bio, koji je u ovom Erdoganovom izbornom trijumfu vidio pobjedu slobode, istine, pravde i istinskog zalaganja za muslimanska prava, obraz, čast i toprak. Erdoganova pobjeda šalje islamskom ummetu još jednu važnu poruku: sa iskrenim i Allahu odanim vođama puno je lakše prebroditi dunjalučke izazove i iskušenja, ostati dosljedan i boriti se za islamske ideale i principe i u najtežim trenucima i oduprjeti se šejtanu i njegovim vojskama. Zato su u prvim generacijama muslimana posvećivali posebnu pažnju dovi za muslimanskog vođu, jer su bili svjesni da je on glava i žila kucavica svakog uspjeha i progresa, a da njegova i najmanja greška i posrnuće može imati fatalne posljedice po cjelokupnu zajednicu. Nije slučajno Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na čelo sedmorke koja će na Sudnjem danu biti zaklonjena i zaštićena Allahovim hladom, kada drugog hlada neće biti, isturio upravo ”pravednog vladara”. Kao da se hadisom želi reći da je izbor pravednog i bogobojaznog vladara, preduslov za svaki drugi hajr na ovom, i spas na budućem svijetu.
