Spoštovani gospodine Milan Kučan,
Zahvaljujem vam se na odgovoru na moje otvoreno pismu, kojeg sam vam uputio 23. aprila, 2021. god.
Razumijem, trebalo vam je vremena da odgovorite 03. maja, 2021. god.
Prije svega, hvala vam na iskrenosti i na priznaju o postojanju vašeg tajnog izvještaja iz 2011, izvještaja u kojem ste sugerirali opciju „mirnog razlaza“ u Bosni.
Spoštovani gospodine Kučan,
Ovaj moj odgovor nije zapravo upućen vama osobno, već vašem nalogodavcu gospodinu Borutu Pahoru, koji je obnašao dužnost predsjednika Vlade Slovenije. On vam je dao zadatak 2011. god. da napišete izvještaj o Bosni za njegovu vladu, izvještaj kojeg je podnio Evropskoj uniji.
Spoštovani gospodine Boruta Pahor,
Evo, Kučan je priznao da je izvještaj o Bosni iz 2011. god. uradio po vašem nalogu, izvještaj koji je bio pod velom tajne jednu deceniju od bosanskih građana, o kojima vi u Sloveniji tako revnosno brinete. Kučan kaže: „Pripremio sam ga (izvještaj) u početku 2011. godine na zahtjev tadašnjeg predsjednika slovenske vlade (Boruta Pahor) kao temelj za njegovu raspravu o stanju u BiH o kojoj su trebali raspravljati na vrhu EU…“
Dakle, vi, gospodine Pahor, ne samo da ste bili nalogodavac, koji je prihvatio Kučanovu sugestiju o „mirnom razlazu“ u Bosni, već ste lobirali za taj dokument kod EU i USA. A u tom dokumentu između ostalog stoji: „Neophodno je osvijetliti šta bi trebalo raditi u slučaju da političke elite odbiju da žive u Bosni i Hercegovini kao zajedničkoj državi i njenu evropsku budućnost. Bolje je podijeliti mirno pod supervizijom i intervencijom međunarodne zajednice nego dalje jačati međusobne blokade, pogoršavajuće sukobe i zaostajanje u ekonomskom i društvenom razvoju. U tom slučaju, međunarodna zajednica mora imati aktivnu ulogu budući da bi disolucija Bosne i Hercegovine imala posljedice na odnose i mir, kako na sigurnost područja bivše Jugoslavije tako i na šire područje Jugoistočne Evrope”, navodi se u vašem tajnom slovenačkom raportu o Bosni za EU.
Pa to su nam Tuđman i Milošević stalno govorili: „Dogovorite se vi u Bosni“, dok su se oni iza leđa Bosne dogovarali oko njene podjele.
To isto vi radite sada u Sloveniji. Govorite nam da se mi u Bosni dogovorimo s politikom koja je osuđena na međunarodnom sudu pravde u Hagu za genocid i udruženi zločinački poduhvat protiv bosanske države i bošnjačkog/bosanskog naroda. To je isto kao kad biste tražili od žrtava Holokausta da se dogovore s njemačkim nacistima o tome ko je bio u krivu a ko u pravu za stradanje Jevreja u Aušvicu.
Kao ni Jevrejima, tako ni nama u Bosni niko nema pravo dijeliti ni političke ni moralne lekcije nakon genocida, nakon udruženog zločinačkog poduhvata. To vi, gospodine Pahor, kao ni mnogi političari u Evrope ne možete ili nećete da shvatite. No, treba da shvatite da nama u Bosni nije shvatljivo kako vam je uopće moglo pasti na pamet da, nakon svega, nakon genocida, dođete u Sarajevo pa da nam u ime Kučanovog i vašeg izvještaja iz 2011. god. pričate o tome kako u Evropi kruži priča o „non-paperu“, u kojem stoji opcija za mirni razlaz u Bosni. Za takvu infantilnu priču se u Sarajevo kaže: „Šupljak“.
Gospodine Pahor, jeste li vi uopće svjesni o čemu pričate vi u Sloveniji? O čemu ste pričali nama u Sarajevu? Znadete li vi koliko je bosanske krvi proliveno da se odbrani i sačuva jedinstvena i nerazdruživa bosanska država? Mnogo, mnogo krvi je proliveno, gospodine Pahor! Možda vama to ništa ne znači, ali znači bosanskim sinovima i kćerima, kojima je sada jasno da i vi, kao što su to radili Tuđman i Milošević, jedno pričate javno, a drugo tajno pišete u izvještajima za EU.
Eto, sad znamo odakle je priča potekla o mirnom razdruživanju Bosne, ali još ne znamo ko je u toj priči glavni junak: Kučan, vi Pahore ili Janez Janša? Voljeli bismo da se vi oko toga mirno dogovorite, a ako ne možete, da se onda mirno raziđete. Voljeli bismo znati i taj detalj jer uvijek je šejtan, đavo, u detalju.
Voljeli bismo saznati zbog čega, od koga, s kim, protiv koga, za čije interese Bosnu treba „mirno“ razdružiti? Kažite nam to, gospodine Pahor, prije nego sami otkrijemo vaš tajni udruženi „mirni“ plan o razbijanju Bosne kao što smo otkrili i onaj iz 2011. godine.
Nije li, možda, i Sergej Lavrov uključen u taj udruženi „mirni“ poduhvat? Voljeli bismo znati da li se o tome priča i u Moskvi?
Znamo sigurno da se o tome ne priča u Washingtonu. Sadašnjem predsjedniku Amerike Joe Bidenu ne bi nikad ni u snu palo na pamet da dijeli Bosnu, mirno ili nemirno. A kamoli da tu ideju svjesno stavlja na papir i podmeće je bilo kome u svijetu. O vrijednostima bosanskog suživota i tolerancije Europa i svijet treba tek da uče.
Voljeli bismo, gospodine Pahor, da se vi u Sloveniji stavite na naše mjesto u Bosni samo jedan dan pa da vidite kako izgleda svijet oko vas, svijet koji bi da “mirno” razbija Bosnu zato što ne razumije njen iskonski duh, njenu vitalnu dušu i njeno ranjivo ali nedjeljivo tijelo.
Možda vam donekle dube jasno kako se mi osjećamo u Bosni nakon vašeg „non-papera“ ako vas upitamo kako biste se vi osjećali ako bismo vam mi iz Bosne kazali da, ako se ne možete dogovoriti s Hvatima oko Piranskog zaljeva, predajte ga mirno Hrvatima pod supervizijom i intervencijom međunarodne zajednice! To je bolje nego dalje pogoršavanje međususjedskih odnosa dviju članica EU.
Gospodine Pahor, prenesite gospodinu Kučanu naše lijepe bosanske pozdrave i recite mu da nam je žao što vas je poslušao da uradi izvještaj, koji je mnogo povrijedio Bosnu s idejom o opciji mirnog razdraživanja nakon genocida, naizgled mali detalj koji je, nažalost, sve drugo što je dobro u izvještaju poništio.
U nadi da vam se više neće ponoviti ista greška oko Bosne, primite izraze mojeg osobnog poštovanja s molitvom Bogu Svevišnjem da u Bosni vlada mir i sloga protiv (ne)mirnog razdruživanja! Da se Bosni nikad više ne ponovi genocid zbog pokušaja (ne)mirne podjele. Amin!
