Autor: Dr. Mustafa Cerić
Nije ni prvi puta, a očito je da neće biti ni zadnji puta da se heretičkoj Bosni odašiljaju prijeteće poruke (“čestitke”), i to baš za Bajram, od njenih susjeda. Jedna od najkrvavijih bijaše u aprila 1992. godine od Željka Ražnatovića Arkana u Bijeljini. Zbog toga se u Bosni drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao dan šehida. Nismo to očekivali od Kolinde Grabar-Kitarović. Očekivali smo od hrvatske predsjednice da poput makedonskog premijera Zorana Zaeva za Bajram bude sa muslimanima u džamiji. Muftija zagrebački dr. Aziz ef. Hasanović je zaslužio priznanje za svoj rad i djelovanje na širenju dobre volje u Hrvatskoj, ali Bosna nije zaslužila da ju hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović svako malo etiketira i to baš na lijepi Bajram.
No, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ima pravo osim u navođenju broja. Naime, u Bosni ne živi samo 10.000 ljudi “s radikalnim namjerama”. Svi ljudi koji žive u Bosni i koji vole Bosnu imaju “radikalne namjere”, jer bez tih namjera nema im opstanka. Vjerujem da je Grabar-Kitarović imala na umu da pojam “radikalan” znači: korjenit, ukorjenjen, potpun, temeljit, osnovan, iz osnova, prvobitan, urođen, koji je od prirode, prirodan, koji je od načela, dosljedan, koji je od prkosa, slobodan. Prema tome, svaki Bošnjak/Bosanac patriota je po definiciji radikalan, tj., temeljito je ukorijenjen u bosanskoj zemlji; prirodno je prvobitan u bosanskoj hiži; meterinski je urođen u bosanskom jeziku; neustrašivo je dosljedan u bosanskoj vjeri; prkosno je slobodan u bosanskoj kulturi; kraljevski je ponosan u bosanskoj državi. Ne možeš ga iskorijeniti iz bosanske zemlje; ne možeš ga istjerati iz bosanske hiže; ne možeš mu iščupati bosanski jezik; ne možeš mu promijeniti bosansku vjeru; ne možeš mu ogaditi bosansku kulturu; ne možeš mu oteti bosansku državu. Dakle, možeš ga nazvati bosanskim radikalom da bi skrenula pažnju na njega kao opasnost po Europu, ali ga ne možeš zastrašit zato što se Bošnjak/Bosanac nikog ne boji osim Boga svoga. Tako je to od pamtivijeka, otkad zna za sebe Bošnjak/Bosanac je imao svoj stav, svoju vjeru, svoju kulturu i svoj jezik kojeg mu niko nije mogao iščupati. Možeš ga optužiti za sve osim da djeluje protiv bilo kojeg susjeda svoga, najmanje protiv Hrvatske, koju, trenutno, predstavlja Kolinda Grabar-Kitarović svojim glasom protiv radikalnih, tj., korijenitih, urođenih, osnovnih, temeljnih prirodnih i principijelnih bosanskih ljudskih, vjerskih, nacionalnih, državnih, kulturnih i civilizacijskih prava.
Nama u Bosni nije nikako jasno kako našim susjedima, prije svih Hrvatskoj, nije još uvijek jasno da je Bosna postala toliko nacionalno, kulturno i državno samosvjesna da ju ništa i niko ne može više obmanuti ni kad joj se nudi da bude “hrvatsko cvijeće”, niti ju iko i išta može više učiniti ovisnim o bilo čijem velikonacionalnom, velikokulturnom i velikodržavnom projektu, u kojem bi Bošnjaci/Bosanci bili kolateralna šteta. Predsjednice Grabar-Kitarović, vama se samo čini da smo mi u Bosni u vrijema Bajrama previše raspjevani pa ne pratimo vaše prijetnje, koje ste nam jučer uputili, a koje nas podsjećaju na krvave prijetnje Željka Ražnatovića Arkana u Bijeljini. Nismo to od vas zaslužili. Nažalost, prisiljeni smo da slušamo prijetnje i onda kad mislimo da bar za Bajram zaslužujemo malo oduška od gorčine. Ali, Bošnjaku/Bosancu je draži gorčin, nego laž i prevara. To nam jasno kaže naš Mehmedalija Mak Dizdar:
GORČIN
Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posječe sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju
