Pripremio: Resul Mehmedović
Gotovo da ne postoji čovjek koji nije osvjedočio usponu ili padu nekih planetarno poznatih muzičkih zvijezda. Nevjerovatno je kako preko noći neka pjesma postane toliko popularna, iako je evidentno da se radi i občnom idiotizmu. Međutim, očito da iza scene postoje ljudi, zaduženi za procjenu ko je podoban, a ko ne, koja pjesma će biti planetarno popularna i na koji način će široke masi biti indoktrinirane. Iako ovakve tvrdnje djeluju „zavjerenički”, ono što je na sceni, ali i izjave ljudi koji su godinama bili producenti ili saradnici u istoimenim muzičkim projektima govore da zavjera u vidu muzičke indoktrinacije, doista postoji.
En Lenders (Ann Landers), nacionalni sindikalni savjetnik, dugo se opirala priznanju da je muzika koju mladi slušaju, opasna za njihov um. U oktobru 1979. godine, dala je sljedeću izjavu:
„Dugo sam slušala priče o tome kako su stihovi rock-and-roll pjesama puni prljavština, pa sam odlučila da ih konačno čujem. Dvadeset i tri godine ovog posla načinilo me je imunom na šokove, no neki od stihova koje sam čula bili su nevjerovatno grubi.”
Ta prljavština u stihovima nije slučajna. Industrija muzičke produkcije koristi mlade ljude u veoma važne svrhe. Geri Alen (Gary Allen) je pokušao i ovo da objasni:
„Omladina vjeruje da se buni protiv establišmenta. Međutim, establišment posjeduje i upravlja radio i TV stanicama, velikim časopisima i industrijom muzičke produkcije koja je stvorila rock muziku, a njene izvođače načinila moćnim faktorima u životu Amerikanaca. Zar se ne čini čudnim da bi isti onaj establišment koji je iskoristio mas-medije da bi ismijao i ocrnio antikomunistički pokret sada otvorio vrata ljudima koji su neprijatelji tog establišmenta.” (Gary Allen, „That Music”, „American Opinion”, (February, 1969.), str. 62.)
Vezu između muzike i njenog cilja objasnio je Timoti Liri (Timothy Leary), samoproklamovani kralj droge LSD: „Osoba koja tvrdi… da rock-and-roll muzika ohrabruje klince da uzimaju drogu, potpuno je u pravu. To je dio naše zavjere… Droge su najefikasniji put do revolucije.” („The Review of the News”, (November 5, 1969.), str. 26.)
Muzičar Frenk Zapa (Frank Zappa), vođa rock grupe „Mothers of Invention, dao je nevjerovatnu izjavu: „Glasni zvuci i svjetlo danas su izvanredna oruđa za indoktrinaciju. Je li moguće modifikovati ljudsku hemijsku strukturu pravom kombinacijom frekvencija? Ukoliko vas neka vrsta ritma natjera da tapkate nogom, koja vrsta ritma će vas natjerati da stegnete pesnicu i udarite.” (Gary Allen, op. cit, str. 58.)
Ta muzika stvorena je da bi se ispunio cilj kontrolisanja mladih ljudi, no takva ideja je potpuno nepoznata roditeljima čija djeca slušaju rock-and-roll, pa su poruke skrivene u stihovima pisane posebnim jezikom koji mogu razumjeti uglavnom mladi. Potrebno je da muzičari i tekstopisci budu zaista nadareni da bi neku pjesmu roditelji razumjeli na jedan, a mladi na drugi način, a upravo, to je slučaj sa današnjom muzikom.
Skrivene poruke nalaze se u stohovima mnogih pjesama. Najviše skrivenih poruka moguće je pronaći u pjesmama planetarno poznate grupe „Beatles”. Poruke njihovih pjesama imale su za cilj da omladinu podstiče na korištenje droga, poput:
– „ŽUTA PODMORNICA” (Yellow submarine) – „Podmornica” je droga poslije koje se tone, koja smiruje uživaoca.
– „LUSI NA NEBU S DIJAMANTIMA” (Lucy in the Sky with Diamonds) – Inicijali glavnih riječi u naslovu su: L – S – D, a to se odnosni na drogu LSD.
– „HEJ DŽUD” (Hey, Jude) – Ovo je izraz koji se upotrebljava za drogu pod imenom metadrin.
– „JAGODNA POLJA” (Strawberry Fields) – Opijum se najčešće sadi na poljima jogoda, gdje se njegovo uzgajanje može veoma dobro zamaskirati.
– „NORVEŠKA ŠUMA” (Norwegian Wood) – Britanski sleng za marihuanu.
Nekako, previše podudarnosti da bi bila puka slučajnost.
Duga je lista grupa i pjesama koje su u službi indoktrinacije, jedna od popularnih je i grupa KISS. Kings In Service to Satan (KISS). Postoje grupe koje svoje ploče koriste da bi djelovale na podsvijest slušalaca, primjenjujući neke fraze koje se mogu čuti tek kada se ploča pusti unazad. Časopis „Tuscon Citizen” od 30. aprila 1982. godine donosi članak o ovom problemu:
„Ploča s podsvjesnim porukama Satani?
Članovi Kalifornijskog državnog organa za zaštitu potrošača… odslušali su traku s muzikom rock grupe „Led Zeppelin” – i to unazad. U kakofoniji koja se čula sa trake puštene unazad, u pjesmi „Stepenice za nebo” (Stairway to Heaven) mogle su da se razaberu riječi: ‘Ovo je za mog dragog Satanu’ i ‘Živim za Satanu’. Wilijem Jerol (William Yarroll) iz Aurore u Koloradu, koji je rekao da se bavi proučavanjem mozga i njegovim funkcijama, saopćio je članovima da podsvijest može da dešifruje poruke, čak i ako se pjesma ne sluša unazad, nego normalno. Jerol je zaključio da poruke rock zvijezda u službi Satane mozak slušalaca prima kao gotove činjenice.” („Tuscon Citizen”, (April 30, 1982.), str. 12.)
Establišment ili posjeduje ili kontroliše rad najvećih izdavačkih kuća muzičke produkcije, i to putem davanja ili uskraćivanja zajmova. One kompanije koje ne plasiraju pjesme koje odgovaraju establišmentu za njegove ciljeve, ne dobijaju zajmove, pa tako ne mogu ni da rade. Onima koji se pitaju kako banke odobravaju ili uskraćuju zajmove, banke će uvijek odgovoriti da daju zajmove samo produkcijskim kućama koje će izaći u susret potrebama muzičkog tržišta, a potrebe današnjeg muzičkog tržišta su indoktrinacija ionako poročne i izbezumljene omladine.
