Gošća Pressinga sa Amirom Zukićem 9. marta bila je Florence Hartmann, bivša portparolka Tribunala u Haagu, francuska novinarka i književnica.
Dvije sedmice ostale su do izricanja presude Radovanu Karadžiću, a tri do presude Vojislavu Šešelju. Ranije je izjavila da su Šešelj i drugi optuženici u boljoj poziciji, jer nisu osuđeni – a onda jeste na sedam dana zatvora.
“Ima ih dosta koji bi trebali biti osuđeni. Karadžić i Šešelj će uskoro, ali ima ih još koji bi trebali”, kazala je u uvodu.
“Bilo bi racionalno da se bojim izručenja. Moj problem je da mogu dokazivati da je presuda nezakonito izrečena, ali kada ste osuđeni ne vrijedi. Meni treba stručnjak da pogleda da li je bilo kršeanja člana 6. i 10. Konvencije za ljudska prava. Nemam pristupa tome, jer nema institucije iznad Haaga”.
Ona je optužena za objavljivanje tajnih odluka tokom suđenja Slobodanu Miloševiću pred Tribunalom u Haagu.
“Gospodin Meron je potpisao te dvije odluke koje su bile tajne. Pričamo o nečemu što je tajno, a ne znamo šta je to. Štitile su se beogradske arihve vezane za BiH. Toliko su bili sigurni da ne moraju polagati račune nikome. Moj advokat je bilježio sve i prenijela sam to u Francusku”, kazala je Hartmann.
Kaže da je potrebno “lomiti tu presudu”: “Ako sam ja u pravu – onda cijepate presudu, a ako nisam u pravu – onda idem sedam dana u zatvor”.
Zbog presude ima dosta problema, istakla je jer mora da bilježi da je krivično kažnjena. To joj utiče na svakodnevni život, kazala je.
Uprkos tome, nastavila je kritikovati lik i djelo Tribunala u Haagu.
Kažnjena je jer je otkrila dokumente – odnosnu odluku koju je Tribunal trebao objaviti sam.
“Mi krijemo bitne dokumente Miloševićevog režima, jer ako Bosna zatraži reparaciju – morali bi platiti milione eura duga, čime bi naštetili ekonomiji Srbije”.
“Osramotili su se jer su krili to. Važno je da smo dobili pristup tim dokumentima. BiH je tražila dokumente gdje stoji da je Srbija pomagala genocidu, ali je spriječeno da ih BiH koristi. Nisu dovoljni da se dokaže da je Srbija pomagala, jer postoji još jedan nivo zaštite”.
Zašto je bilo bitnije da Haag zaštiti Srbiju odgovornosti?
“To njih treba pitati. Nemoralno je to što su uradili. Politika umjesto pravde za žrtve. Srbija je to tražila, i ima pravo da to traži, zaštitu dokumenata. Jer ako može dokazati da izlaže svoju državnu sigurnost, onda ima pravo da zaštiti dokumente. Sudije su to vidjele, ali zakon ne predviđa nikakav drugi izgovor. Ali nisu to javno kazali. To je politika, koja može da bude i iz glave sudije.”
Bio je to interes “mira u kući”, kaže Hartmann.
Šta se nalazi u zatamnjenim dijelovima tih dokumenata, pitao je Amir Zukić Florence Hartmann.
Hartmann: Nije tačno da Srbija nije bila u ratu u Bosni
“Ti dokumenti koje je Haag oslobodio nakon mog pisanja dokazuju da su predsjednici republika ex – Jugoslavije koje prate generalštab JNA – prate događaje u BiH. Kakvu pomoć trebaju, da bi vojska koju vodi Ratko Mladić bila plaćena. Oficirski kadar vojske RS je na platnom spisku Beograda. Oni su iz druge države, otišli pod izgovorom da su iz BiH. Svjesni su da su ti transkripti toliko opasni za jednu državu, jer dokazuju da taj režim vodi rat u drugoj državi – a Srbija zvanično nije bila u ratu”.
“To nije tačno. Ja sam bila uhapšena u Zvorniku od vojske Srbije”, jer nijedna druga takva jedinica nije postojala osim u Nišu.
Kaže da su neki transkripti prepisani od riječi do riječi – a drugi su rezimirani, dok neki ne postoje, a nastali su u Beogradu – pogotovo u slučaju genocida u Srebrenci:
Haag je tražio i utvrdio postojanje tih dokumenata, a prvi veliki korak da znate da nešto postoji je to da vam ne daju pristup, pojašnjava Hartmann.
Zašto je to bio njihov interes, odnosno koji je interes Tribunala u Haagu?
“Može biti interes, mogu biti nagađanja. Interes može biti vezan za ono što je zapad radio od 1992. do 1995. Ako su znali da se nešto dešava, i koje su uloge – trebali su poduzeti više mjere nego što jesu. Te karike nismo mogli spajati”.
Na osnovu čega tvrdi da je zanala da će se desiti genocid u Srebrenici i šta je dogovoreno na sastanku u Beogradu?
“Nemam detalje o tom sastanku. Imam samo svjedočenje šta je rečeno nakon sastanka. Jedan Karadžićev savjetnik je pominjao muškarce u Srebrenici. Zapad je znao za prijetnje. Mladićevi posrednici su obavijestili predstavnike zapada da hoće ubijati muškarce u Srebrenici. Za to imam dokaze, imena i datume”.
Ima i ključno svjedočenje u Haagu, koje nikada nije uzeto u obzir u presudama. Stvari u knjizi su javne i ne utiču na bilo koju prethodnu napravljenu narativu.
Izvor: N1
