Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Omer Muhtar je rođen 1858. godine u libijskoj pokrajini ElButnan u gradiću Barki. Od trenutka kada su Talijani kao okupatori ušli u Libiju pa do onoga dana kada su je poniženi i poraženi morali napustiti, libijski narod je imao spremnu priču o žrtvovanju za slobodu a glavna poruka te priče bila je da narod koji se ponosi svojom vjerom, tradicijom, historijom i kulturom, ne može nestati i ne može biti poražen ma kakva ga iskušenja snašla i ma koliko moćan neprijatelj ga napao, jer su pred tom duhovnom snagom, neprijateljski tenkovi i topovi, nemoćni i oni na kraju postaju samo obične olupine.
U cijeloj Libiji je odjeknula vijest o talijanskim zločinima u Barki i Tarablusu. Prvi koji je napravio plan otpora i pozivao u borbu protiv okupatora bio je Omer Muhtar. On je na početku okupio skupinu mudžahida na Zelenom brdu (Džebel el-Hadra), a zatim je preuzeo komandu nad kompletnim snagama otpora. Omer Muhtar se nijednog momenta nije pokolebao u svom naumu, već je formirao vojsku na državnom nivou i razradio je strategiju gerilskog ratovanja protiv nadmoćnog talijanskog okupatora. On je sa svojim mudžahidima pravio zasjede talijanskim jedinicama nanoseći im ogromne gubitke u ljudstvu. Osim što su redovno desetkovali okupatorske jedinice, u tim akcijama mudžahidi su zarobljavali velike količine naoružanja koje im je bilo prijeko potrebno.
Talijani su postali svjesni opasnosti snaga otpora pa su najprije pokušali ubaciti kost razdora među mudžahide. Krenuli su od komandanta. Omeru Muhtaru su ponudili basnoslovne svote novca da odustane i da se skloni kako bi u miru mogao uživati blagodati koje mu Talijani izdašno nude. Međutim, nisu uspjeli. Nakon toga su odlučili presjeći puteve i komunikacijske veze mudžahida. Tako su presjekli put između Zelenog brda i Barke i između Egipta s istočne strane kao i puteve koji su ih povezivali sa senusijskim centrima na jugu države, nakon čega su Omer Muhtar i njegove snage ostali na sjeveru u potpunoj izolaciji.
U toku opće izolacije on je uspio napraviti nekoliko gerilskih napada na Talijane u Darni i oko nje tako da je primorao Talijane da izađu da se bore izvan grada. Omer Muhtar je po običaju spremio zasjedu a onda je iznenada napao Talijane i poveo bitku koja je trajala dva dana i iz koje su mudžahid izašli kao pobjednici. Talijanske snage su u toj bici potučene do nogu.
No, kada je Allah odredio da preseli kao šehid, Omer Muhtar je toga dana izašao sa oko četrdesetak mudžahida da izviđaju teren i da otkriju neprijateljske položaje, ali su se izgubili u jednoj dolini obrasloj gustom šumom. Talijani su, preko svojih doušnika, saznali za njih, pa su naredili da se napravi obruč oko cijele doline. Omer Muhtar nije osjetio da je u klopci pa se upustio u bitku s mnogo nadmoćnijim neprijateljem. Na početku su mudžahidi uspjeli razbiti jedan obruč i ubiti mnogo talijanskih vojnika a onda ih je u zasjedi dočekala druga talijanska jedinica koja je poubijala sve mudžahide koji su bili s Omerom Muhtarom. Ubili su i Omerovog konja koji se svom težinom srušio na Omera. On se uz velike napore uspio izvući ispod konja i nastavio je sâm da se bori sve dok ga nisu ranili u ruku. Nakon toga su ga zarobili ne znajući odmah o kome se radi. Kad su saznali da je to Omer, poslali su ga u talijansku komandu u Susah a odatle su ga prebacili u Bengazi i bacili u tamnicu.
Na dan suđenja doveli su ga svezanog u okove, okruženog velikom skupinom talijanskih vojnika. Suđenje je bilo obična farsa, jer su Talijani već bili pripremili vješala za Omera Muhtara i donijeli presudu prije zvaničnog suđenja. Nakon samo sat i dvadeset i pet minuta suđenja, pročitana je presuda o pogubljenju vješanjem. Omer je na presudu reagirao tako što je naglas citirao kur’anski ajet: Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo. (El-Bekara, 156.)
16. septembra 1931. godine, okupatori su pogubili vođu libijskih mudžahida, Omera Muhtara. Poslije prvog pokušaja Omer Muhtar je još uvijek bio živ pa su ponovili vješanje. Nakon toga odvezli su ga na jedno groblje u Bengaziju u kojem su ukopali čisto mudžahidsko tijelo u neuobičajeno dubok kabur. Željeli su da ga što dublje zakopaju kako bi bili sigurni da neće ustati iz mezara. Talijani su se bojali i mrtvog Omera Muhtara.
