Ovaj tekst nije namijenjen velikosrbima, oni znaju ko su i to ne kriju. Ovo pišemo zbog “naših” beskičmenjaka, onih koji tvrde da je rušenje džamija čin pojedinca ili grupice. Ne vide oni svih 16 sravnjenih banjalučkih džamija i skoro sve u Republici Srpskoj, ali i one koje su bili na teritoriji pokojne fašističke tvorevine Herceg-Bosne. Takvi uporno Aliju Izetbegovića, Harisa Silajdžića, Sulejmana Tihića, Bakira Izetebegovića i ostale naše prvake stavljaju u ravan sa velikosrpskim i velikohrvatskim, iako je to stavljanje u isti kazan nedopustivo, netačno i u korjenu kukavičko. Ono je plod nemanja hrabrosti da se rušiteljima u lice kaže ko su, da su eksluzivni pokrovitelji zla. Ovo objavljujemo zbog njih, neka uvide svoju licemjernost. Slike pokazujemo i slovima pokušavamo dočarati kosmičku udaljenost naših dobrih djela i njihovih zlodjela.
Slika prva pokazuje sačuvanu Sabornu crkvu u Sarajevu. Na drugoj je porušena Ferhadija.Samom uporedbom prve i druge fotke, moguće je uvidjeti razliku između nas i njih. Tu bi trebala prestati svaka priča. No, tu se ne završava mjerenje pregoleme razlike između nas i rušitelja.
Ta diskrepancija povećava se na kvadrat sa trećom slikom. Na njoj je prikazan napad banjalučkih nacista 7. maja 2001. prilikom pokušaja početka obnove Ferhadije. Tada je ubijen Murat Badić. Kamenovali ga fašisti. Kamenovali su i ostale, čak i vjerske velikodostojnike, strane diplomate. Ubacili su krme u harem džamije. Zapalili nekoliko autobusa. (Uz ovu sliku treba napomenuti da su jedno vrijeme banjalučke vlasti ubjeđivale obnovitelje da Ferhadija uopšte nije postojala na tom mjestu.)
Ni na ovoj neizmjernoj razlici između nas i pagana ne prestaje priča. Na četvrtoj fotografiji obezbjeđenje tokom otvaranja obnovljene Ferhadije dokaz je koliko su sami nesigurni u sebe. Naime, i njima samima je teško povjerovati da neće biti incidenta na otvaranju obnovljene džamije pa su obezbijedili ešalone i kordone policajaca. Znaju oni sebe, znaju da je njihova mržnja prema islamu, muslimanima i džamija tolika da je treba obuzdati stotinama policajaca.
Ukratko: oni sruše džamiju, ubiju čovjeka na pokušaju početka njene obnove, pa onda dovuku vagone milicionera da obezbjeđuju njeno otvaranje, a sve to dok mi ne srušismo ni jednu crkvu! A sve to dok mi u ratu popravljasmo crkve da ne prokisnu!
Hvala ti Bože, Veliki, što ovako svjedočimo islam, što ne obrukasmo vjeru našu, što sačuvasmo obraz ovome narodu. Hvala i rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću što je istinski sputavao one malobrojne među nama koji bi iz bijesa i iz osvete učinili neki zločin.
Molimo Boga da sačuva ovaj narod, sve dobre ljude zemlje ove i nju, našu Bosnu. Uz tu molbu prilažemo ove četiri fotografije.
