Piše: Said Šteta
Globalno društvo se polahko navikava na servirane informacija, posmatrane okom i medijski uramljene, od strane velikih sila, koje diktiraju svijetom. Kroz te naočale posmatranja, nije tužno ono, što još kao ljudska vrsta, sa Bogom danim osjetilima možemo determinirati kao takvo.
Tako nije nimalo tužna vijest što Sredozemno more izbaci na libijskoj obali u jednom danu trideset sedam tijela utopljenih migranata. Ili tijelo malog Aylana, utopljenog sirijskog dječaka na plaži Bodruma u Turskoj. Bježeći od smrti stigli su u smrt, on, njegov stariji brat i majka.
Nije tužna vijest što se u srcu Evrope, u Austriji, u kamionu nađe sedamdeset i jedno tijelo ugušenih migranata kojima san bi Evropa, ali samo san, nedosanjan.
Nije tužna vijest ni kada se broje pregledi video klipova o smakunuću koje pred kamerama rade vojnici ISIL-a. Čak šta više, ta vijest treba da pogura onaj adrenalin koji će se pretočiti u mržnju spram islama. Iako ISIL, niti njegovi pripadnici nemaju ništa zajedničko sa islamom. Tačnije, imaju onoliko koliko eskim ima pigmenata crnca na svojoj koži. Kome je to važno? Važno je za islam kao religiju i sve njegove sljedbenike dovesti i istu ravan, terorizam. Zato vijest o javnom smaknuću nema emotivnu, ljudsku stranu. Ne, ona treba da probudi zvijer nasuprot i izazove još više krvoprolića.
Nije nikako tužna vijest ni kada izraelski vojnik, koje li koincidencije, na isti način, kao što to čini i vojnik ISIL-a, demonstrira silu nad palestinskim dječakom. Uz opravdanje da je dječak samo jedan od skupine koja je izraelskog vojnika gađala kamenjem. Pitam se, šta da je palestinski dječak, kojim slučajem u svome džepu imao praćku? Naravno, završio bi isto kao i žrtva vojnika ISIL-a. Ali to opet ne bi bila tužna vijest.
Nije tužna vijest ni kada slovačke vlasti saopštavaju da ne mogu primiti sirijske izbjeglice jer oni na prostoru svoje države nemaju džamiju. Ni kada ksenofobični mađarski premijer Viktor Orban izjavi: “Odjednom vidjet ćemo da smo postali manjina na vlastitom kontinentu“. Uz to, podiže i stotinu sedamdeset kilometara bodljikave žice kako bi se sačuvali od najezde izbjeglica, koju već nazivaju zidom i simbolom ksenofobije.
Ni ovo nije tužna vijest! Samo je odvratna za dvadeset i prvi vijek. Ili ona, kada češka policija sa voza skida oko dvjesto migranata i flomasterom im na nadlaktici upisuje brojeve. Slika koju je već historija krvlju zabilježila.Ili kada u Sloveniji, nakon rasprave da se u zemlju puste samo izbjeglice kršćani a ostali, znači muslimani, vrate, novinar Sebastjan Erlah, na društvenim mrežama poruči: “Dopustiti da se granici približe na 500 metara, a sve ostalo ustrijeliti. Bog će već znati koji su njegovi”.Na ovom demonstriranju fašizma i raznih drugih izama od kojih se Evropa nije oporavila nakon Drugog svjetskog rata, pozavidio bi i mali brko, da kojim slučajem vaskrsne.
Ali to globalnom svijetu nije nimalo tužna vijest.
Izbjeglice iz Afganistana, ponajviše Sirije, Pakistana, i drugih arapskih zemalja, samo predstavljaju problem uspavanoj ljepotici kakvom se doima moderna Evropa. Korak dalje čine Francuska i Engleska, čiji se kolonijalni tragovi i sad ćute u arapskim zemljama, pa čine nemoguće napore da spriječe ulazak izbjeglica. O broju stradalih u pokušaju da uđu u ove zemlje, nema preciznih podataka. Kao ni o broju utopljenih u vodama na putu do obale Italije ili Grčke.U Makedoniji policija nad izbjeglicama trenira strogoću. Ima i pozitivnih primjera,recimo pri prolasku izbjeglica kroz Srbiju, žena je u Beogradu uzela cijelu porodicu, smjestila u svoj dom i nahranila. Ili prijem u Njemačkoj, koju vide kao obećanu zemlju.U Austriji izbjeglice dočekane sa suzama. Hrvatska se također nudi za prihvat izbjeglica. U Švedskoj parlamentarka se odrekla plate da pomogne izbjeglicama.Ali ovo nije vijest! I šta je onda tužna vijest?
Vijest, koja je proteklih dana punila novinske stupce i televizijski prostor. „Jedna od dvije pande nedavno rođene u Nacionalnom zoološkom vrtu u Washingtonu, uginula je, potvrdio je zoološki vrt. Manje mladunče pande stavljeno je u inkubator jer je majka, Mei Xiang, imala problema sa brigom oko oba mladunca.Kada smo shvatili da neće preživjeti, bili smo shrvani.Mladunče je imalo problema s dišnim putevima, a antibiotici i druge tekućine nisu mu mogli pomoći.„
Mi posmatrači plasirane slike na površini ekrana, trebamo prihvatiti da je tužno samo ono što nam se nametne da je tužno, Čak šta više, trebamo tugovati.Makar tako poručuju iz Washingtona.
Možda najbolje stanje svijesti savremenog društva oslikava izjava, koju je na društvenim mrežama ostavio predsjednik Uprave za vjerske poslove Republike Turske Mehmet Gormez, komentarišući snimke beživotnih tijela djece. „Tjela izbjegle djece su tijela mrtve savjesti. Mediteran je postao groblje izbjeglica. Istovremeno je postao i groblje savjesti”, napisao je Gormez u poruci koju prenosi Anadolija.
Ovdje neću zaobići spomenuti vladare bogatih arapski zemalja, koji škrto stišću svoje skute i administrativno komplikuju, kako bi odbili primiti izbjeglice,braću po vjeri, dok se u isti mah naslađuju zapadnim delicijama i porocima, bezbeli. Tako saudijski kralj Salman u Washingtonu u najluksuznijem hotelu, u kojem noć po osobi košta oko 2000 dolara, iznajmljuje samo na tri noći 222 sobe. Specijalno za Salmana u hotel je unesen pozlaćeni namještaj. Kažu, sve je u zlatu. A crven tepih raširen je po cijelom hotelu, parkingu i garaži.
Ili emirati, koji su potoršili 6 miliona dolara na samo jedan vatromet za Novu godinu po gregorijanskom kalendaru, za što su mogli nahraniti trenutni broj izbjeglica. Da ne govorimo o gradnji nebodera bliže nebesima, onako faraonski. No, apelovati na svijest koja bi trebala dotaknuti prazna srca i prepune oči, srca u kojima stanuje samo pohlepa, ostat će bez rezultata.
U svijetu povampirenosti i degradacije ljudskog roda, čak i udruge za zaštitu životinja, lakše prebroje jato stradalih ptica, nakon razljevanja naftne mrlje, nego što se broje tijela stradalih izbjeglica. Ljudi! Čini se, da su ljudi, koji nose prefiks emigranti, izbjeglice, u stvari, samo naftna mrlja, prosuta nepažnjom bogatnog naftnog maga i sada plutaju svijetom. I kopnom i morem, svejedno. Nepotrebni i NE dobro došli, gdje god da „doplutaju“. Naivno je od ideologa zla očekivati da kažu, ovo je tužna vijest!
U grobnici Sredozemnog mora,na obalama mora, ali i pored puta diljem Evrope nebrojeno je tijela dječaka i djevojčica i njihovih roditelja. Samo, u Washingtonu je stradala jedna mala panda???
U Washingtonu je saudijski kralj Salman rezervisao 222 sobe najluksuznijeg hotela, sve u zlatu ???
Između njih i ljudi izbjeglica velika je bara!
A to je,definitivno, najtužnija vijest!
