Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Halifi En-Nasiru nije glavna briga bila gradnja dvoraca i palača. Najpreče mu je bilo ujedinjenje Endelusa i vraćanje izgubljene teritorije. I u tome se izdvaja među ostalim vladarima.
Nije se posebno pripremio, niti pravio duge analize i razrađivao strategiju. Krenuo je u akciju odmah po dolasku na vlast.
U godini njegovog preuzimanja vlasti – 300. (912.) – Ibn Hafsun napada i opsjeda grad Rej. Abdurrahman Treći okuplja vojsku i lično je predvodi na jug Endelusa. Razbija obruč i rastjeruje Ibn Hafsunovu vojsku. Na tome se ne zaustavlja. U istom pohodu, zauzima nekoliko važnih Ibn Hafsunovih utvrđenja.
Lukavi Ibn Hafsun zapada u težak položaj. Osjeća opasnost više nego ikad. U čudu se pita kako je moguće da mu golobradi mladić priredi nešto takvo i nanese mu težak poraz.
U jednom od sljedećih okršaja, vojska Abdurrahmana Trećeg je potpuno potukla Ibn Hafsuna. Ubijeno je mnogo njegovih vojnika, također i kršćana, koji su se borili kao Ibn Hafsunovi saveznici. Ibn Hafsun je primoran zatražiti pomoć od fatimija u Magribu.
Fatimije su ogranak otpadničke sekte ismailija i, nakon što su osvojili arapski Magrib, počeli su se širiti istočno, prema Egiptu, a razmišljali su i o Endelusu. U Ibn Hafsunu su vidjeli priliku da pređu u Evropu..
Kad je to čuo Abdurrahman, nije oklijevao. Kreće sa vojskom na jug Endelusa, prema gradovima Sidoniji i Karmoni. Potukao je Ibn Hafsunovu vojsku i zarobio lađe u kojima je iz Magriba pristiglo pojačanje s fatimijskim vojnicima. Halifa je naredio pogubljenje fatimija.
U Sevilji je, 301. godine, umro Abdurrahman ibn Hadžadž, a vlast nad tim gradom-državom preuzima njegov sin Muhammed. Protiv njega se digao Ahmed ibn Mesleme, iz iste porodice. I, traži pomoć od Abdurrahmana Trećeg. On to prihvata. Na Sevilju šalje svoju vojsku. Vojska je dobro opremljena i porazila je vojsku Muhammeda ibn Hadžadža. Time je Sevilja vraćena u okrilje države Endelus.
Vijest o vraćanju Sevilje je stigla i do Saragose. Njezin vladar Ibn Kusej se nije želio upuštati u vojne avanture. Poslao je poruku En-Nasiru da ga priznaje za halifu i da drage volje predaje Saragosu.
I, dok je En-Nasir ujedinjavao Endelus, kršćani na sjeveru nisu mirovali.
Vladar Leona Ordonjo Drugi, 302. godine (914.), sa vojskom dolazi do grada Meride, upada u tvrđavu i ubija mnogo muslimana. U istom pohodu je osvojio i područja Toleda i Valtjera. Jasno mu je bilo da ne može očuvati tu teritoriju u blizini Kordove, pa za sobom ostavlja pustoš – ubija, kolje, pljačka i vraća se u Leon.
Kad su kršćani uvidjeli da mogu upadati u muslimanske gradove i pljačkati bez većih problema, ujedinili su se vladari Leona i Navare i sa vojskom krenuli na Toledo.
Kršćani upadaju u Toledo gotovo bez ikakvog otpora. Ponovo je na djelu pokolj muslimana. Muslimanke odvode sa sobom, uz ostali veliki plijen.
Pljačkaški pohodi kršćana su razljutili Abdurrahmana Trećeg. Postao je još odlučniji da ujedini muslimane Endelusa. Razjedinjeni i podijeljeni na male države, bili su lahak plijen kršćanskim hordama.
Da bi vratio kršćanima milo za drago, En-Nasir šalje vojsku pod komandom svog vezira Ahmeda ibn Ebi Abde prema državi Leon. U nekoliko okršaja je porazio kršćane. Ipak, ništa se značajno nije promijenilo.
U to vrijeme, 305. godine, u Bobastri, prijestolnici juga Endelusa, umro je stari Ibn Hafsun. To je isti onaj ozloglašeni razbojnik i buntovnik koji je pola stoljeća zadavao jade Endelusu. Poslije njegove smrti, vlast su podijelili njegovi sinovi. Dža‘fer je preuzeo glavni grad Bobastru, drugom sinu je zapao grad Toreš, a trećem, Sulejmanu, grad Elba.
En-Nasir koristi taj moment i munjevitim napadom zauzima Elbu. Sulejman ibn Hafsun priznaje En-Nasira za halifu. Halifa ga potom uzima u svoju vojsku. Nedugo potom se predaje i grad Toreš.
En-Nasir odlučuje krenuti prema Toledu, gdje je vladao Lub ibn Tarbešij. Namjerio je i Toledo pripojiti jedinstvenom Endelusu.
Kad je Lub čuo za pokretanje halifine vojske, izišao je sa narodom da dočeka En-Nasira i preda mu grad.
Tako je En-Nasir za samo nekoliko godina vratio izgubljenu teritoriju i ponovo ujedinio Endelus.
Na početku vlasti je imao samo Kordovu, a sada i Sevilju, i Saragosu, i Toledo, i Meridu.
A onda, godine 308., zbila se jedna od najvećih, možda i najveća bitka u historiji Endelusa. Te godine se halifa Abdurrahman sa vojskom ulogorio u mjestu Medinetusalim. To će postati zborno mjesto muslimanske vojske. Taj gradić je južno od rijeke Duro, a sama rijeka je dijelila sjeverni dio Endelusa, koji su držali kršćani, od južnog, koji je bio u rukama muslimana. Odatle je En-Nasir kretao u pohode na sjever i osvojio mnoga utvrđenja – Osma, San Estevan, Clunja, Carcar i Valdehunker.
Odlučujuća bitka se odigrala kod utvrđenja Mobeš. Kad su kršćani Navare uvidjeli da se neće moći oduprijeti muslimanskoj vojsci, zatražili su pomoć od kršćana Leona i od njih im je pristiglo pojačanje. Ali, ni to im nije pomoglo. Pred naletom muslimanske vojske, pobjegli su u utvrđenje Mobeš.
Abdurrahman je utvrđenje gađao iz katapulta. Njegovi vojnici otvaraju vrata utvrđenja. Slijedi žestok okršaj i poraz udružene kršćanske vojske.
Bitka za Mobeš je potrajala tri mjeseca.
Cjelokupna teritorija tadašnje države Navara opet je bila u muslimanskim rukama.
Godine 314. (926.) umro je Sančo. Njegov sin i prestolonasljednik Garsija bio je maloljetan i nije mogao upravljati zemljom.
Vlast je preuzela Tota, majka njegovoga oca. Jedan činovnik se tome suprotstavio i sklopio savez sa Ordonjom, koji je bio kralj države Leon, s namjerom da svrgne s vlasti Garsiju i njegovu babu. Garsija i Tota su, pred naletom savezničke vojske, našli utočište kod En-Nasira u Kordovi. En-Nasir je to iskoristio i poslao vojsku, koja je potukla kršćanske saveznike i vratila Navaru u ruke mladog Garsije, odnosno njegove babe.
Te godine je En-Nasir, poslije 47 godina, konačno ovladao jugom Endelusa. Osvojio je prijestolnicu Bobastru, kojom je dugo vladao Sulejman ibn Hafsun.
Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira XVIII
Nastojanja da se vrati jedinstvo XVII
Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI
Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV
Endelus: Velika sječa uleme XIV
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
