Džamija Al-Aqsa je u opasnosti.
Decenijama su muslimani upozoravani da status quo oko trećeg najsvetijeg mjesta islama postaje sve slabiji. Danas se ta upozorenja više ne čine špekulativnima.
Rasprave o izmjeni uprave nad tim svetim mjestom, proširenju vjerskog pristupa onima koji nisu muslimani i, u konačnici, transformaciji njegovog karaktera prešle su s političkih margina ka glavnom toku izraelskog javnog diskursa.
Mnogi muslimani se plaše da su ovi događaji dio dugoročnijeg projekta čiji cilj nije samo nadgledanje Al-Aqse, već i njena suštinska promjena. Bilo da se vjeruje da je takav ishod blizak ili udaljen, putanja je dovoljno jasna da potakne hitno pitanje: šta je globalna muslimanska zajednica spremna učiniti da to spriječi?
Ovo pitanje je posebno važno nakon sramnog odnosa muslimana prema Gazi. Gotovo tri godine muslimani širom svijeta nemarno su gledali kako Izrael sprovodi genocid na Palestincima Gaze, kako ravna sa zemljom kompletnu Gazu. Niko nije pritekao u pomoć Gazi, svi su okrenuli glavu kao da se ništa ne događa.
Značaj Gaze proteže se izvan same Palestine. Agresija na Gazu nije samo izbrisala granice dopuštenog nasilja u međunarodnoj politici, također je otkrila koliko se patnje može nanijeti muslimanskom stanovništvu, a da se ne izazove odlučan i kolektivan odgovor globalnog muslimanskog ummeta.
Odgovor je poražavajući: veoma mnogo.
Kolektivna (ne)moć
Gaza je razotkrila više od izraelske vojne moći. Izraelski genocid nad palestinskim narodom u Gazi razotkrio je muslimansku slabost.
Zbog toga je budućnost džamije Al-Aqsa toliko važna. Ako razaranje koje se odvija u Gazi pred očima cijelog muslimanskog svijeta nije moglo proizvesti dovoljno snažan odgovor, kako da očekujemo da će muslimani uraditi bilo šta ako status Al-Aqse bude doveden u pitanje?
Ovakvog jadnog stanja muslimana, veoma su svjesne cionističke snage, zato su toliko odlučne u svojoj borbi.
Opasnost s kojom se Al-Aksa suočava nije samo vanjska. Također je unutarnja. Tiče se stanja same muslimanske zajednice: njene spremnosti da se žrtvuje, organizira i djeluje.
Lekcija iz Gaze ne bi trebala biti očaj, već odlučnost. Muslimani ne mogu promijeniti ono što su jučer propustili. Međutim, mogu odlučiti da budućnost bude potpunodrukčija.
Al-Aqsa bi mogla postati sljedeći veliki ispit za islamski ummet – onaj čiji ishod ne ovisi samo o ambicijama onih koji je žele transformirati (srušiti), već i o tome jesu li muslimani spremni napustiti navike udobnosti, straha i političke pasivnosti.
