Sporazum o zonama deeskalacije u Siriji počeo se praktično provoditi u svim dijelovima zemlje. Zatupljivanje oštrice među doskorašnjim neprijateljima odraz je novih političkih okolnosti i dogovora koji iz dana u dan bivaju sve jasniji. Moskva i Washington nametnuli su se kao jedini igrači i od njihovog međusobnog razumijevanja zavisi budućnost Sirije. U svjetlu njihovih međusobnih sporazumijevanja utjecaj Irana na razvoj sirijske krize je sve manji.
Sporazum o deeskalaciji na jugu Sirije i povlačenje iransko-šiijskih milicija
Nakon niza neuspješnih pregovora u Ženevi i Astani, Rusija i SAD su postigli bilateralni sporazum na margini samita G 20 u Hamburgu. Sporazum koji su potpisali ruski i američki predsjednici, Vladimir Putin i Donald Trump, odnosi se na vojno-bezbjednosnu kooridinaciju na području tri južne sirijske pokrajine: Kuneitra, Daraa i Suveida. Rusija je ovim sporazumom postigla ključne ciljeve koje nije supjela postići u Astani, ali je novina to što Iran nije dio ovog sporazuma. Štaviše, Iran je jedna od strana koja je ovim sporazumom oštećena i čiji interesi su ugroženi. Ključna tačka sporazuma je udaljavanje iranskih milicija sa juga Sirije u prvoj fazi, zatim ograničavanje njenog utjecaja u Siriji u drugoj i primoravanje iranskih snaga, svejedno radili se o njihovim plaćeničkim sektaškim milicijama ili regularnim vojnim snagama, da napuste prvo Siriju, a zatim i Irak, u trećoj fazi. Američki državni sekretar, Rex Tillerson, nedavno je o tome otvoreno govorio na konferenciji za medije u Washingtonu, poručivši Iranu da „mora povući svoje snage i milicije iz Sirije“, kazavši da njegova zemlja nije promijenila stav o Asadu i da će sarađivati sa Rusijom „radi stabiliziranja Sirije, ali pod uslovom da iranske snage napusti tu zemlju, da se usvoji novi ustav i provedu slobodni i demokratski izbori.“
Po dolasku Trumpove administracije američka strategija u Siriji zasniva se na sprečavanju daljnjeg širenja iranskog utjecaja.
Nakon rusko-američkog sporazuma o deeskalaciji na jugu Sirije, Rusija je naredila iranskim snagama i sektaškim milicijama da se povuku sa tog područja. Iran je morao poslušati jasne ruske naredbe, ali su, po običaju, izazvali novo žarište na taj način što su posredstvom svoje sektaške milicije Hezbolah napali na sunijske gradiće Džarud i Arsal u Libanu. Izgovor je, naravno, borba protiv ISIL-a i al-Kaide, ali primarni cilj su sirijske izbjeglice koje se u velikom broju nalaze na tom području.
Sporazum o deeskalaciji u istočnoj Guti i udaljavanje šiijsko-iranskih milicija
Nakon postizanja sporazuma o deeskalaciji sukoba na jugu Sirije, intenzivirali su se napadi Asadove avijacije i šiijskih milicija na istočnu Gutu, pa su opozicione snage zatražile da potpišu isti sporazum za istočnu Gutu koja se već nekoliko godina nalazi u potpunom okruženju.
Nakon niza pregovaračkih rundi kojima je posredovao Ahmed Džerba, opunomoćen od strane Rusije, SAD-a i Jordana, predstavnici Asadovog režima i opozicione grupe Džejšul-islam postigli su 20. jula ove godine u Kairu sporazum o deeskalaciji sukoba u istočnoj Guri. Iz sporazuma je izuzeto područje Ajnu Terma koje je pod kontrolom grupe Fejlekur-rahman i Hej'etu tahririš-Šam, ali Fejlekur-rahman je ubrzo objavio da prihvata tačke kairskog sporazuma, te se obavezao da će obuzdati akcije Hej'etu tahririš-Šama. Sporazum nalaže sljedeće:
- Sve strane obustavljaju sva borbena dejstva
- Asadov režim i njegovi saveznici se obavezuju da neće ući niti u jedan dio istočne gute koji je pod kontrolom opozicionih snaga
- Otvaranje prijelaznog punkta na području Al-Wafdein Campa za protok roba i humanitarne pomoći, i slobodan prolaz civila.
- Raspoređivanje 150 ruskih vojnih policajaca (čečenske nacionalnosti), na ključne ulaze u istočnu Gutu, kako bi osigurali da sve strane poštuju sporazum
- Postepeno povlačenje iranskih milicija sa područja istočne Gute.
Bitka za Sirijsku pustinju i budućnost iranskog koridora
Iran još uvijek uporno nastoji da ovlada Sirijskom pustinjom koja za njega ima strateški značaj jer mu osigurava kopneni koridor od Bagdada do Damaska i dalje do libanskih područja pod kontrolom njihove milicije Hezbolaha. S tim ciljem iranske sektaške milicije iz pravca grada As Sukhnah snažno napadaju prema Deir ez-Zoru kako bi presjekli put snagama Slobodne sirijske vojske i pokušali se spojiti sa iračkim šiijskim Hašdom, koji je lojalan Iranu, na graničnom prijelazu Kaim sa iračke strane, odnosno Bukamal sa sirijske strane.
Ranije, američke i britanske trupe pojavljuju se otvoreno uz pripadnike opozicione grupe Megavirus-sevra dok je napredovala prema graničnom prijelazu Tenef. Kada su iranske milicije, također, napale u pravcu Tenefa i ugrozile operaciju sirijske opozicije koja ima američku podršku, uslijedilo je bombardiranje tih milicija. Dobivši jasne poruke upozorenja od strane SAD-a da ne smije ugrožavati vitalne američke interese u Siriji, Iran je nakon toga svoje milicije usmjerio prema gradu Deir ez-Zor.
Osvajanje Sirijske pustinje strateški je važno i za sirijsku opoziciju i za Iran, jer će njeno osvajanje igrati veoma važnu ulogu u određivanju kojim tokom će dalje ići rješenje sirijske krize. No, rezultat sukoba između snaga sirijske opozicije i iranskih sektaških milicija za Sirijsku pustinju zavisit će u dobroj mjeri i od toga koliko će se Trumpova administracija involvirati u njega.
Moguće reperkusije na ulogu Irana u Siriji
Iran smatra da će putem angažiranja svoje revolucionarne garde i plaćeničkih sektaških milicija osigurati sebi duogotrajan utjecaj u Siriji, ali sporazumi između Rusije i SAD-a o deeskalaciji sukoba ukazuju na to da je budućnost Irana u Siriji vrlo neizvjesna. Jasno je da ni SAD ni Rusija neće dozvoliti Iranu da ugrozi njihove vitalne interese vezane za Siriju. Iran se nalazi u veoma nezgodnoj poziciji zbog rusko-američkih dogovora iz kojih je isključen i koji, očito, ne idu u prilog iranskim planovima.
Do sada je Iran bio izložen žestokom političkom napadu Trumpove administracije i ukoliko amerikanci sa riječi prijeđu na djela Iran će pred sobom imati samo dva izbora: da se upusti u direktni vojni konflikt sa SAD-om ili, što je realnije očekivati, da se povinuje rusko-američkim dogovorima i izradi plan „dostojanstvenog“ povlačenja iz Sirije.
Pripremio: Abdullah Nasup / Baladi-news
