Danas se obilježava godišnjica napada na Kozarac. Stravična priča o krajiškom gradiću u kojem je živjelo približno 22.000 stanovnika, od kojih je 96 % bilo muslimana počela je 24. maja 1992. godine.
Kozarac je jedna od najrazrušenijih mjesnih zajednica u Bosni i Hercegovini u kojoj je samo u prva dva dana napada 24. i 25. maja ubijeno oko 800 Bošnjaka.
– Tokom maja JNA se pripremala za napad na Kozarac i već je postavila snažna artiljerijska oruđa. I odmah su počeli progoni i ubijanja – kaže Amir Kliko, historičar i saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
U toku napada na Kozarac formirani su i logori Omarska, Keraterm i Trnopolje.
– Omarska je po broju ubijenih najkritičniji logor na području bivše Jugoslavije, Keraterm odmah nakon toga, a logor Trnopolje sa najvećim brojem zatočenika. Brojke nisu konačne i prema dosadašnjim istraživanjima sa područja nekadašnje općine Kozarac ubijena su 1.226 Bošnjaka civila. Najveći broj njih ubijen je u toku napada na Kozarac, u dva dana oko 800 civila, a ostali Kozarčani su ubijeni u logorima ili su izvedeni iz logora i ubijeni na drugim lokacijama kao što je Hrastova glavica kod Sanskog Most – ističe Jasmin Medić, historičar i saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.
Posmrtni ostaci Kozarčana i Prijedorčana pronađeni su na 501 lokaciji u deset općina u tri države u primarnim, sekundarnim i tercijarnim grobnicama.
– Za Prijedor je vezana Tomašica najveća grobnica u BIH. Ubijene su po tri generacije jedne porodice što jasno govori o genocidnoj namjeri agresora. Ovaj je zločin imao sve elemente genocida. Za Prijedor je specifično masovno ubijanje logoraša, ubijeno je blizu 1.000 logoraša u ovim logorima smrti i još tragamo za posmrtnim ostacima nekoliko stotina žrtava i pozivam sve one koji mogu da nam pomognu da ih pronađemo – rekao Mujo Begić, šef područnog ureda Instituta za nestale osobe u BiH i profesor na Univerzitetu u Bihaću.
Napad na Prijedor započeo je napadima na Hambarine i Kozarac. Tog ljeta 1992. godine kroz logore je prošlo 30.000 Prijedorčana, a na evidenciji nestalih je njih 3.176. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima nekoliko stotina nestalih Prijedorčana.
