Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Malik ibn Nebi pripada rijetkoj vrsti mislilaca čija je sudbina bila da žive usamljeni u vremenu koje ih nije razumjelo i da budu shvaćeni tek onda kada je cijena nerazumijevanja već plaćena. Živio je u vremenu kolonijalnog poniženja, ali je odbio da misli iz pozicije žrtve. Umjesto optuživanja drugih, okrenuo se analizi unutrašnjeg stanja ummeta, uvjeren da se propast ne nameće izvana dok joj društvo ne otvori vrata iznutra.
Po formalnom obrazovanju inženjer, po intelektualnom pozivu ”inženjer” civilizacije, Malik ibn Nebi nije gradio zdanja, već ideje. Govorio je o slobodi, ali i o odgovornosti koju ona traži; o znanju, ali i o idolima koji nastaju kada znanje izgubi savjest.
U nastavku slijede misli Malika ibn Nebija koje predstavljaju svojevrsni poziv na unutarnju revoluciju, bez koje nema ni civilizacije, ni slobode, ni dostojanstva:
-Kada ideje vežemo za osobe, lišavamo se dobre ideje ako dolazi od protivnika, a zapadamo u besmisao ako dolazi od prijatelja.
-Kolonijalizam nije puka pojava, već nužna posljedica našeg propadanja.
-Promijeni sebe i promijenit ćeš tok historije.
-Prva i temeljna vrijednost uspjeha svakog ekonomskog projekta jeste čovjek. Ekonomija nije samo osnivanje banke ili izgradnja fabrike, već prije svega izgradnja čovjeka i oblikovanje njegovog novog ponašanja pred izazovima.
-Svako društvo koje izgubi svoju civilizaciju, time gubi i svaku izvornost u mišljenju i ponašanju prema drugima.
-Civilizacija nije gomila, nego skladna građevina i promišljena arhitektura.
-Sloboda je težak teret za narode čije ih elite nisu pripremile da nose odgovornost vlastite nezavisnosti.
-Od Allahovih zakona u stvaranju jeste da, kada ideja zađe, idol izlazi na scenu, a ponekad i obratno.
-Neznanje je u svojoj suštini idolopoklonstvo; ono ne zasađuje ideje, već podiže idole.
-Ideja mira još uvijek nije uspjela izgraditi vlastitu samostalnost i prepoznatljiv identitet.
-Teško je brbljavom narodu čuti tihi zvuk koraka vremena koje izmiče.
-Nauka bez savjesti jeste rušenje duha, a politika bez morala jeste rušenje naroda.
-Knjiga je poruka upućena nepoznatim prijateljima širom svijeta.
-Ljepota je lice domovine pred svijetom; čuvajmo svoju ljepotu da bismo sačuvali svoje dostojanstvo.
-Ono što muslimanu nedostaje nije logika ideje, nego logika rada i aktivizma; on ne razmišlja da bi djelovao, već da bi govorio apstraktne riječi.
-Svaki neuspjeh koji društvo doživi u svojim pokušajima iskren je pokazatelj dubine njegove kulturne krize.
-Historija jasno presuđuje: narod koji ne izvrši svoju misiju, odnosno svoju ulogu u tom lancu, ne preostaje mu ništa drugo nego da se pokori i ponizi.
-Svaka riječ koja ne nosi određenu aktivnost jeste prazna riječ – mrtva riječ, sahranjena u svojevrsnom groblju koje nazivamo rječnikom.
-Majstori idejnog sukoba dobro znaju da je lakše nositi se s idolom nego s idejom.
-Iz svijesti nam je nestala istina da je pravo nerazdvojno od obaveze, te da narod stvara svoj novi društveni i politički poredak onda kada promijeni ono što je u njemu samom.
-Neznanje koje njegovi nosioci oblače u ruho znanja, opasnije je po društvo od neznanja običnog svijeta; jer neznanje masa je jasno i vidljivo, pa se lahko liječi, dok je ovo prvo skriveno iza oholosti ”učenih”.
