Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada su tatarske divlje horde provalile u Bagdad 1258. godine, ubile su više od 800.000 muslimana. Neki muslimani su zamolili poznatog historičara Ibnul-Esira da zabilježi ovaj događaj i ovaj period u svojoj Historiji. Međutim, Ibn Esir je mislio da je to kraj svijeta, da su to predznaci Kijametskog dana i da zapisivanje i bilježenje ovih trenutaka neće biti ni od kakve koristi.
Stoga je na početku odbijao zabilježiti taj zastrašujući događaj i tragediju muslimana koja je ličila na Kijametski dan, izgovorivši tada svoje poznate riječi: ”Ko može tako lahko i jednostavno napisati nekrolog (posmrtni govor) islamu i muslimanima? Kome bi to bilo lahko spomenuti? Volio bih da me majka nije rodila, volio bih da sam umro prije ovoga i da sam u zaborav pao.”
Dvije godine kasnije, Tatari su do nogu poraženi u bitki kod Ajn Džaluta od strane slavnog muslimanskog vladara i vojskovođe Sejfuddina Kutuza.
Zato ne zastrašujte muslimane moćnim neprijateljima, jer je to jedan od najvećih uzroka slabosti i poraza koji prokleti šejtan širi i promoviše, kao što se navodi u ajetu: ”To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!” (Ali Imran, 175.)
I ne žurite sa pisanjem nekrologa (posmrtnog govora) islamu i muslimanima Gaze, jer je Allah Svemoćni Gospodar, nisu cionisti i njihovi pomagači, i sjetite se Allahovih riječi: ”Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih jači, i zemlju su orali i obrađivali je više nego što je obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze; Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.” (Er-Rum, 9.)
