TV1: Prvi mart uputio je upoziv za registraciju birača za glasanje putem pošte. Šta je cilj i kakav odziv očekujete?
JAHIĆ: Registracija putem pošte otvorena je već danom raspisivanja izbora, s tim što smo se danas oglasili budući da imamo još samo 30 dana. U tome periodu građani BiH koji se nalaze izvan zemlje mogu se prijaviti za glasanje. Dijelimo dvije kategorije, to su izbjegla lica koje i dalje nemaju dokumente BiH, koji se prijavljuju uz uvjerenje o državljanstvu i neki dokument države domaćina, dok s druge strane lica koja imaju dokumente BiH samo trebaju priložiti uz tzv PRP-1 obrazac koji mogu skinuti na web stranici izbori.ba, kopiju lične karte i nekog važećeg dokumenta BiH kako bi mogli dobiti glasački listić na vrijeme i kako bi mogli iskoristiti pravo glasa.
TV1: Imate li podatak koliko je potencijalno osoba koji bi mogli iskoristiti na taj način pravo glasa?
JAHIĆ: Od 2002.godine se dešava kontinuirani pad u izlaznosti glasača izvan zemlje. Imali ste 2002.godine, 40 hiljada glasova unutar izbornog procesa koji su došli izvan BiH. Na izborima 2010 smo imali ukupuno oko 10 hiljada glasača u RS-u a 2014.godine kada smo radili masovnu mobilizaciju po dijaspori gdje smo slali ljude na teren, došli smo do 16 hiljada glasova. Izniman porast se desio kada je neko krenuo da radi na tome. Ono što sada imamo kao problem jeste činjenica da nemamo jedinstvenog pristupa, da vlada nepovjerenje, sa jedne strane nevladinih organizacija i sa druge strane političkih stranaka i konačno fali volje unutar zajednice da se nešto pomjeri.
TV1: U priopćenju naveli ste da Koalicija nema sredstava za razliku od prošli put. Koliko to može utjecati na proces registracije?
JAHIĆ: Utiče mnogo, prvenstveno zato što smo na prošlim izborima imali oko 50 ljudi na terenu. Danas imate na lokalnom nivou ljude koji rade nešto slično, npr u Stocu, Foči pa donekle i u Srebrenici i mi smo dostavili sve podatke koje imamo iz tih lokalnih zajednica kako bi mogli odraditi dio posla, međutim to će ići vrlo teško. U Srebrenici će ići vrlo teško, s obzirom da je situacija promijenjena. Fokus javnosti i nije toliki na Srebrenici iako se čini da jeste. Kandidati koji su ponuđeni; s jedne strane imamo Ćamila Durakovića koji je trenutni načelnik s druge strane Mladena Grujičića koji dolazi iz jednog političkog miljea koji je negativan, čak je mnogo lošiji nego što je bio 2012.godine, kada smo imali kandidatkinju SNSD-a i konačno treći kanidadat, Desnica Radivojević ne tretira se kao relevantan u tome procesu, tako da se ne može računati da će doći do neke podjele glasačkog tijela sa jedne strane a imam osjećaj da su ljudi spremni da izgube Srebrenicu što iz te perspektive stvara problem u mobilizaciji birača.
TV1: Kakve bi posljedice bile po Bošnjake kada bi u Srebrenici pobjedio kandidat koga su delegirale stranke koje negiraju genocid?
JAHIĆ: U Srebrenici trenutno vlada jedna multietnička koalicija. Iskreno rečeno to je koalicija interesa ali ona nekako balansira interese i Bošnjaka i Srba. Ukoliko bi se desila značajna prevlast jedne etničke zajednice, imali bi isti scenarij kako i u RS-u i Federaciji gdje jedna etnička grupa vlada dominantno. Ne morate ići tako daleko, odete u Bratunac i Zvornik i vidite kako to ide od podjele stipendija do podjele freza za poljoprivrednike i vidite da se to djeli isključivo po etničkoj liniji. Ukoliko imate prevlast neke politike onda imate problem. Međutim za Srebrenicu nije samo problem ono što se dešava na lokanom nivou, problem je percepcije koja će nastati u Sarajevu i generalno a to je da na prostoru RS-a ne postoji više nikakva politička grupacija koja je releventa i koja djeluje mimo onog što režim Dodika sa jedne strane ili SDS-a sa druge. To će neminovno prouzrokovati frustracije koje će sigurno doći kada bude godišnjica u julu ali i generalno.
TV1: Koja je najbolja opcija za Srebrenicu i za ljude koji žive tamo?
JAHIĆ: Najbolja opcija je da svi Srebreničani koji žive tu i koji su van nje daju svoj glas za Srebrenicu, da krenu neki pomaci koji bi se desili u smislu privrede i konačno da mladi ljudi zauzimaju pozicije, jer trenutno postoji dominacija kako političara tako i nekih vojnih komadanata koji u suštini nisu spremni da prepuste Srebrenicu novim generacijama i ljudima koji žive tu, koji su oženjeni imaju djecu i žele da naprave nešto tu, oni zapravo treba da preuzmu odgovornost to je najbolji recepet za njih.
TV1: Jedan od problema je i negiranje bosanskog jezika, problem koji je aktueliziran pred kraj školske godine. Šta je rješenje i kako gledate na taj problem?
JAHIĆ: U suštini diskriminacija u osnovnim škola u RS-u ne počinje od jezika nego od načina kako se te škole tretiraju i finansiraju, koje učitelji se šalju u te škole, postoji masa problema. Međutim kada je riječ o jeziku tu je stvar jasna. Ono na čemu trebamo insistirati jeste da se na državnoj razini donese jedan jasan propis koji bi tretirao pitanje službenih jezika, druga stvar je da se konačno povratničke zajednice širom RS-a ujedine oko jednog pitanja. Imate sada situaciju da o bosanskom jeziku u knjižicima u Prijedoru u Doboju, Bratuncu i Srebrenici svaki put pojedinačno pregovaramo.
Svaki put porodice idu pred ministra i pregovaraju za svaku školu pojedinačno kako će se to riješiti. Imam osjećaj da ljudi gledaju samo u svoju avliju a nikako da malo izađu iz nje i budu ozbiljna politička snaga. Imali smo vrijeme protesta pred OHR-om kada su roditelji iz Konjević polja došli u Sarajevo i tek tada je to bila relevantna tema za BH medije, za OHR, kada se dođe u Emerika Bluma tamo u ulicu i napraviš šator tek onda si objektivno problem, a sada kada imate situaciju da se to dešava tamo daleko na Drini nema ni političke odgovornosti ni lidera SDA ni vlasti u Sarajevu da konkrentno nešto urade po tome. Sve se završava na nekim saopštenjima osude a konkretna reakcija ne dolazi. Ne postoji inicijativa da se donese zakon. Nema veze što će ga neko oboriti u parlementu, pokažite barem koja je vaša vizija da se taj probem riješi a to nam očigledno fali.
(Vijesti.ba)
