Iako je od aprila 1994. godine, mjeseca u kojem je u Goraždu poginuo veliki broj djece, prošlo 25 godina, niko do danas nije optužen za granatiranje ovog grada, u kojem je tokom 1.336 dana koliko je bio pod opsadom, prema podacima udruženja, ubijeno oko 2.000 civila, od toga 148 djece.
Napadi na Goražde bili su posebno izraženi u aprilu 1994. godine, u vrijeme operacije Vojske Republike Srpske (VRS) pod nazivom “Zvijezda 94”, kada je za manje od mjesec ubijeno 20 djece. Među njima je bio i Haris Čaušević, koji je ubijen sa osam i po godina dok se igrao s drugovima ispred kuće.
Njegova majka Mirsada se za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) prisjetila 14. aprila 1994. godine.
– Bio je to žestok napad na Goražde s lijeve strane Drine. Granatirano je, sve se dimilo. Narod je bježao na desnu stranu rijeke. Krili smo se i sklanjali, a onda je odjednom sve utihnulo i stale su granate – ispričala je Mirsada Čaušević.
Njen sin je izašao da se igra ispred kuće, zajedno sa devetoipogodišnjim Eldinom Bašićem i osmogodišnjakom Ervinom Ušanovićem.
– U 12.05 pala je granata. Ubila ih je sva tri. Moj sin je bio pogođen gelerom u srčanu arteriju. Ova dva dječaka bila su baš iskasapljena od gelera. Komšinica mi je rekla da je vidjela Harisa kako doziva mamu u pomoć. Valjda dok je srce još malo kucalo – kazala je Mirsada izrazivši ogorčenost činjenicom da niko još nije procesuiran za granatiranja u kojima su ubijena djeca.
Ferida Smajović, predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata u Goraždu, rekla je da su napadi na ovaj grad počeli u maju 1992. godine, ali da do danas niko za njih nije proglašen odgovornim ni procesuiran.
– Prve granate pale su 4. maja na Goražde, kada smo ostali bez struje, vode, hrane… Za tri i po godine opsade ubijeno je oko 2.000 civila, od čega 148 djece. U aprilu 1994. bila je velika ofanziva u kojoj je ubijeno mnogo civila i najveći broj djece. Nažalost, za 25 godina niko nije procesuiran za tolike zločine, ubijenu djecu, opsadu koja je trajala 1.336 dana – kazala je Smajović.
O stradanju djece tokom opsade Goražda u proteklom ratu Muamer Džananović, viši stručni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, objavio je knjigu “Zločini nad djecom Goražda tokom opsade 1992-1995”.
Knjiga, koja predstavlja istraživački rad autora, govori da su u Goraždu i pod statusom sigurne zone UN-a ubijana djeca.
Džananović napominje da je do 6. maja 1993. godine, kada je Rezolucijom 824 Vijeća sigurnosti UN-a Goražde proglašeno sigurnom zonom, ubijeno najmanje 56, a ranjeno najmanje 225 djece. Nakon dobijanja statusa sigurne zone, do kraja rata ubijeno je najmanje 64, a ranjeno najmanje 203 djece.
Više djece je ubijeno u vrijeme kad je Goražde bilo “sigurna zona UN-a”, što dovoljno govori o razmjerama zločina, navodi autor Džananović u svojoj knjizi.
U knjizi se navodi da su ubijana djeca svih uzrasta, 40 posto njih je bilo predškolskog uzrasta, a 57 posto ubijene djece je muškog spola. Više od 98 posto ubijene djece je bošnjačke nacionalnosti.
Izvor: Detektor
