Nakon odluke Rijaseta Islamske zajednice u BiH da se takozvani paradžemati vrate u institucije Islamske zajednice, provjerili smo kakvo je stanje u Velikoj Kladuši, koja se previše često dovodila u vezu s odlascima mladića iz BiH na ratište u Siriju.
Rijaset je izdao preporuke kojima je obavazao muftije i predsjednike medžlisa IZBiH u općinama da razgovaraju sa njima i da ih pozovu da odbace ekstremne stavove.
Muftiju bihaćkog Hasana ef. Makića pozvali smo više puta, ali zbog prezauzetosti nije nam mogao još odgovorio na proslijeđena pitanja, da li je i s kim razgovarao, jesu li paradžemati u Krajini zatvoreni i da li imaju ikakvih aktivnosti usmjerenih ka vjerski ostrašćenoj omladini.
– Otkako je osuđen njihov šejh Bilal Bosnić, mi u Velikoj Kladuši nemamo više paradžemata u tehničkom smislu, jer postojao je samo taj u Bilalovoj kući, gdje je on predvodio džume i držao hutbe. Nije isključeno da se ti mladići i dalje okupljaju u kućama i njima nije ni potreban toliko određeni ekstremni imam, jer takve stavove koje žele slušati i slijediti mogu u obilju naći na internetu. Nažalost, bilo je slučajeva i ranije da se selefije pokušaju integrirati u regularne džemate, pa su lokalne džematlije postavljale problem zbog različitosti kod klanjanja i drugih mehzebskih detalja, ali nije ni rješenje da se povuku u kuće i u izolaciju. U mom naselju postoje mladići selefije, često su to djeca očeva koji su bili u autonomiji, pa su i bez toga bili dovoljno zbunjeni. Zatim, primjetno je da su mnogi od njih bili ekstremni i prije vjere, korisnici droga i slično. Njima jednostavno nedostaje tradicija o vjeri, koja je dio kućnog odgoja, a postoji taj generacijski jaz da bi naišli na kvalitetan dijalog u samim džamijama, kazao nam je Kladuščanin Asmir Ćufurović, inače, poslanik u Skupštini Unsko-sanskog kantona.
Oslobodjenje.ba
