Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U životu svakog čovjeka roditelji zauzimaju mjesto koje nijedna druga ljubav ne može popuniti. Njihova briga, odgoj, strpljenje i žrtva prate nas od prvog daha do trenutka kada dunjalučki život postane samo sjećanje.
Islam nas uči da vrhunac dobročinstva prema roditeljima nije samo u tome što im činimo dobro dok su živi, već i u tome što ih spominjemo u dovama nakon njihove smrti.
Prenosi se da je jedan mladić upitao šejha: ”Šejh, da li sam ja među dobrim ljudima?”
Šejh se nasmiješio i rekao mu: ”Sinko, pogledaj svoj odnos prema svojim roditeljima. Ako ih spominješ u svojim dovama u namazu, činiš istigfar za njih i moliš Allaha da im oprosti, budi siguran da si među dobrim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući djela od kojih će čovjek imati koristi i nakon smrti, rekao je: ‘I dobro odgojeno dijete za kojeg se upućuju dove.’ A ako si se preokupirao dunjalukom i zaboravio ih spominjati u dovama, znaj da je tvoja udaljenost od dobrih ljudi proporcionalna tvom zaboravu na roditelje.”
Priča koja potresa srce
Jedan musliman je plačući došao kod učenjaka poznatog po tumačenju snova i rekao: ”U snu sam vidio svoga oca u poderanoj odjeći, s tugom na licu. Probudio sam se prestravljen.”
Učenjak ga upita: ”Da li si za njega ikada učio dovu i molio Allaha da mu se smiluje i oprosti grijehe?”
Čovjek obori glavu i reče: ”Od njegove smrti nisam proučio ni jednu jedinu dovu za njega.”
Učenjak mu reče: ”Ustani sada, abdesti, podigni ruke i uči dovu: ‘Gospodaru moj, oprosti meni i mojim roditeljima i smiluj im se, oni su me odgajali kad sam bio dijete.’ Tvojom dovom tama groba će se pretvoriti u svjetlost, a tuga tvoga oca u milost.”
Nakon nekoliko dana isti čovjek ponovo dolazi kod učenjaka i kaže: ”Ponovo sam vidio svoga oca u snu, ali sada je bio nasmijan, a odjeća mu bijela. U snu mi je rekao: ‘Sine, Allah te nagradio, tvoja svjetlost je došla do mene!”’
Vrhunac dobročinstva je da činiš dobro svojim roditeljima – i dok su živi, i nakon njihove smrti.
Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ”Ko voli da mu Allah produži život i podari bereket u opskrbi, neka održava rodbinske veze i neka uči dovu za svoje roditelje.”
Islamski učenjaci također kažu: ”Ko izgovori: ‘Gospodaru, oprosti meni i mojim roditeljima’, taj je u jednoj rečenici spojio dobročinstvo prema roditeljima i istigfar.”
I znaj, nije dobročinstvo prema roditeljima da plačeš kad ih vidiš na slikama, niti da objaviš post u njihovu čast. Pravo dobročinstvo je da ih spominješ u osami, da im poklanjaš svoje vrijeme kroz dovu i iskrene suze.
Stoga, neka naš slogan bude: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su me odgajali kad sam bio dijete!” (El-Isra, 24)
Ova dova spaja ljubav i odanost, dobročinstvo i istigfar, dobro odgojeno dijete i njegove umrle roditelje.
