Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Homoseksualna nastranost se danas transformisala iz individualne sklonosti u globalno pitanje s mnogobrojnim organizacijama koje ga brane i zakonima koji ga štite. Rezultat ove transformacije je da je čovječanstvo prešlo iz faze obične preljube ili bluda u fazu otvorenog razvrata i homoseksualne nastranosti, a u kakve seksualne devijacije će skrenuti u budućnosti ne možemo ni zamisliti. Daj Bože da na kraju ova ogavna nastranost i perverzija ne dobije i vjerski legitimitet, a ako je suditi po snazi i utjecaju homseksulanog lobija, ni to im neće biti teško ostvariti.
Dakle, priča o homoseksualizmu počela je tezom da je homoseksulanost kod nekih ljudi prirodna sklonost koju moramo prihvatiti. Ako ne prihvatate homoseksualnost, onda ste nazadni, bolesni i patite od homofobije. Danas smo došli u fazu kada se bolesnim, nazadnim, ekstremnim i zaostalim ne smatraju homoseksualci, već oni koji su protiv homoseksulane nastranosti i perverzije. Sljedeća faza bi mogla biti, molimo Allaha da nismo u pravu, poruka i prijetnja koju su homseksulaci uputili Lutu, alejhi selam, i njegovoj porodici: ”Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!” (En-Neml, 56.)
Dakle, mjerila vrijednosti su se toliko promjenila da su oni koji govore protiv nastranosti homoseksualizma i koji vjeruju u čistu prirodu po kojoj je Allah stvorio ljude, bolesni i da se trebaju liječiti, a nemoralnost i nenormalnost su postali prirodno stanje koje nemamo pravo odbacivati, a pogotovo ga nemamo pravo kritikovati i boriti se protiv njega.
Posebno zabrinjava činjenica da zagovornici i branitelji homoseksualizma žele po svaku cijenu bitku homoseksualizma prenijeti unutar islamskog ili muslimanskog prostora, iako je ona, barem do sada, bila izrazito zapadnjačka bitka koja se vodila na zapadno-kršćanskoj teritoriji.
Naime, danas se vodi žestoka bitka da se homoseksualizam proširi na islamski svijet, u države i gradove sa većinskom muslimanskom populacijom, što potvrđuje i uporno i agresivno organiziranje pete homoseksualne parade u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, čiju većinu stanovnika čine Bošnjaci muslimani, i u kojem ima stotine džamija sa čijih munara svakodnevno odjekuju ezani koji muslimane pozivaju na namaz, a koji opet odvraća od razvrata i svega što je ružno, a zar ima većeg razvrata i išta ružnije od homoseksualne nastranosti?!
Eto, u takvom gradu agresivni homoseksulani lobi po četvrti put uzastopno organizira paradu nemorala i srama, prkoseći svim muslimanima grada Sarajeva i atakujući na temelje društvenog morala.
Naravno, nastrane homoseksulane skupine ne bi mogle priređivati ovu sramotu Sarajevu svake godine da nemaju zeleno svjetlo bh. vlasti, odnosno zakona koji štiti nemoral i razvrat, umjesto da štiti i čuva društveni moral.
Poznati egipatski pisac, Mustafa Sadik el-Râfi'i (1880-1937.), bio je sasvim u pravu kada je svojevremeno ustvrdio da je ideja nemorala pravna, odnosno zakonska ideja, i sve dok je zakon taj koji dozvoljava nemoral, on je taj koji također donosi odluku o širenju nemorala u društvu pod određenim uvjetima.
Stoga nije čudo što je nemoral duboko ukorijenjen u našim bosansko-hercegovačkim zakonima. I dok god je zakon slijep na pravila društvenog morala, skupine homoseksulanih razvratnika će se bahatiti i bez ikakvih problema organizirati svoje povorke srama i agresivno širiti nemoral u većinskim muslimanskim sredinama.
