Piše: Ezher Beganović / Saff br.59
Krajem septembra ove godine italijanski karabinjeri su u sarajevskoj općini Ilidža izvršili “provalu” u prostorije humanitarne organizacije “Meka” i u potpunoj tajnosti uhapsili dvojicu Bošnjaka koji su se zatekli na licu mjesta.Porodice uhapšenih Nihada Karšića i Almina Harbauša uzalud su danima tragali za svojim sinovima pokušavajući doznati jesu li barem živi.U FMUP-u im nisu znali ili možda htjeli pomoći pravdajući se nedostatkom informacija.Tokom sedmodnevnog zatočeništva Nihad Karšić i Almin Harbauš bili su izloženi raznim psihofizičkim torturama, odnosno svojevrsnim ponižavanjima od strane SFOR-ovih vojnika. Pokušali smo doznati i za naše čitaoce otkriti stvarne motive ovakvog postupka međunarodnih snaga te smo za ovu priliku uspjeli obaviti razgovor sa Nihadok Karšićem jednim od dvojice uhapšenih Bošnjaka.
„U utorak oko 12 sati otišao sam kupiti sebi hljeb.U jednom trenutku dok sam se vraćao iz trgovine zaskočila su me trojica muškaraca u civilu I sa uperenim pištoljima u glavu ugurali su me u neki automobil,galamećI na nekom meni ne razumljivom jeziku“, objašnjava Nihad Karšić kako je uhapšen.Nakon kraće vožnje jedan od trojice civila koji su uhapsili Nihada Karšića pokazali su mu akreditaciju SFOR-a nakon čega je saznao da su ga uhapsili talijanski karabinjeri. „Cijelo vrijeme od kada su me ugurali u vozilo pitao sam ih gdje je naša policija, zašto me oni ne hapse, a oni su mi odgovarali no problem,no problem“. Otmičari su Nihada dovezli u SFOR-ovu bazu na Butmir gdje je uslijedilo ispitivanje.“ Žalio sam se zašto su me tako grubo hapsili jer uopće se nisam opirao.Na to mi je komadant karabinjera odgovorio pitanjem gdje ima eksploziva, da li sam mudžahedin, da li ima ovdje terorista“.Ubjeđujći Nihada da sarađuje sa njima i da im kaže određene informacije karabinjeri su mu prijetili da će ga predati amerikancima ,zatim su mu nudili novac i mogučnost studiranja. Karabinjeri su insistirali i na dokumentovanju ispitivanja. „Komadant karabinjera mi je rekao po talijanskom zakonu ti nam moraš dati izjavu.Ja sam mu rekao da ne želim davati bilo kakve izjave jer talijanski zakon ne važi u našoj zemlji“.Na kraju tog dana karabinjeri su Nihada Karšića predali Amerikancima. „Karabinjeri su mi dali papir na kome je stojala njihova izjava da su uhapsili tog i tog, bez dokumenata, čovjek koji možda pripada terorističkoj skupini, a zatim su me predali Amerikancima. Oni su mi stavili vreću na glavu, lisice na ruke te su me ubacili u automobil. Vozali su me tako u krug neko vrijeme, vjerovatno kako bi mi zavarali trag. Kada smo se zaustavili izveli su me iz automobila i stavili me na nešto kao krevet. Potom su sa mene skinuli svu odjeću osim majice i vreće na glavi. Ponovo su mi navukli odjeću nakon čega su mi skinuli vreću sa glave te sam mogao vidjeti da se nalazim u nekakvom kavezu“.
Iste noći Nihad je ispitivan od strane jednog amerikanca i prevodioca koji je govorio arapskim jezikom, koji je bio uporan primoravajući Nihada da pričaju na arapskom jeziku. Ispitivanje je trajalo dugo u noć nakon čega je Nihad uspio malo zaspati. „Spavam ja kad čujem nešto bacaju, nešto deru. Kada sam se razbudio vidim zamotavaju kavez nekakvim platnom ili folijom,ništa mi nije bilo jasno no, malo kasnije čuo sam kako ispituju još nekoga ,a to je bio Almin, poznao sam ga po glasu te sam stoga razumio zašto su zamotavali moj kavez, pa ipak ja sam ponovo zaspao“.
Ujutro su po Nihada došli amerikanci koji su ga helikopterom prebacili u Tuzlu u SFOR-ovu bazu Orao. „Ujutru dolaze po mene stavljaju lisice ,vreću na glavu, ubacuju u auto i voze nekuda. Čujem brujanje helikoptera u kojeg su me ubacili. Kada smo se spustili helikopterom odveli su me u nekakav kontejner. Kada su mi skinuli vreću sa glave vidio sam nekakve nabildane vojnike u američkim uniformama koji su nastojali sa mnom razgovarati na engleskom jeziku i na tome su veoma grubo insistirali.Tu su me natjerali da se skinem sve do donjeg veša. Dali su mi neko platno s kojim sam se pokrio samo sprijeda a zatim su me natjerali da skinem i donji veš nakon čega su me takvog golog ostavili sama u tom kontejneru.Nakon dužeg vremena došao je jedan Amerikanac koji zna bosanski, a koji me je pitao ko sam šta sam itd. Nakon ovog razgovora premjestili su me u novi kontejner, zatvor gdje sam ostao do kraja. Narednih nekoliko dana i noći nastojali su me psihički slomiti. Svakih deset minuta su dolazili da me pitaju trebam li vode ili možda u toalet, zatim lupaju itd. Tokom noći nisu mi dali oka sklopiti, po cijelu noć lupaju , deru se , dolaze pitati trebali ti šta, jednostavno ne daju da zaspiš. Također dva puta su me po danu vodili po krugu baze da hodam bos po nekakvom šljunku a što me je jako boljelo jer taj šljunak je bio veoma oštar.
Jednog dana dolazi jedan Amerikanac dere se na mene i stavlja mi nekakvu kantu na glavu nakon čega je usljedilo udaranje drvenom palijom po toj kanti, odnosno glavi. Osječao sam se grozno i pomalo zabrinuto za svoj život. Drugi dan taj isti Amerikanac me je udario šakom u predjelu čela i to pred oficirom koji me je ispitivao.Treći dan kada sam išao u wc ovaj Amerikanac je ponovo nasrnuo na mene, ovaj put me je udario nekakvom željeznom šipkom. Nakon toga dolazi inspektor koji me je ispitivao i kaže mi ‘ako te neko maltretira slobodno ti meni reci’. Požalio sam se jednom Amerikancu da me boli stomak nakon čega su mi doveli doktora koji mi je dao nekakve antibiotike, a koji se je jako grubo ponašao prema meni cijelo vrijeme galameći na mene.
Jedno jutro donijeli su mi za doručak kuhano jaje i dvije šnite dvopeka. Nakon kraćeg vremena kada sam uspio pojesti jaje i jednu šnitu dvopeka ušao je stražar i uzeo mi je preostalu šnitu dvopeka govoreći mi da je vrijeme za doručak isteklo“.
Nakon svojevrsnih psihčkih priprema Amerikanci su Nihada primoravali da im odgovori na nekoliko njima interesantnih pitanja. „Pitali su me da li sam sufija ili sam vehabija, da li sam u Aktivnoj islamskoj omladini, da li Aktivna omladina sprema Išta od terorizma itd“.
Nakon što su iscrpili sve metode psihičkih pritisaka i nakon što su pitali šta ih je interesiralo Amerikanci su saopćili Nihadu da su pogriješili, da će uskoro biti pušten na slobodu.Nakon toga su ga odveli u jednu drugu prostoriju gdje su mu saopćili da su pogriješili što su ga uhapsili i da zbog toga po njihovom zakonu (koji je to zakon samo Allah zna , bosanskohercegovački sigurno nije) oni moraju da plate 500 dolara, a što je morao i da potpiše.Također, Nihad je morao ptpisati i papir na kome je pisalo da nije bilo prisile nad njim i da su pitanja bila vezana za sigurnost BiH, SFOR-a i da neće nikome prićati koga je vidio i šta su ga pitali. „Nakon što sam potpisao taj papir rekli su mi da ću ići kući da se spremim. Čekam da me puste iz čelije kada se pojavi dosta vojnika staviše mi lisice na ruke i noge i vreću na glavu. Izveli su me i stavili u jedno auto.Po jedan vojnik je sjeo sa moje lijeve i desne strane te su mi naredili da sagnem glavu tako da mi je glava bila uprta u sjedišta.Vozili su me tako u krug po bazi jedno pola sahata. Prvo zalete automobil pa naglo zakoče tako da ja udarim glavom u sjedište,pa onda isto ponove po nekoliko puta .Za cijelo to vrijeme kada bi god zakočili automobilom i kada bi ja udario glavom u sjedište automobila ovi vojnici koji su me vozili stalno su se smijali kao da ih je ponižavanje moje ličnosti jako veselilo. Na poslijetku su me stavili u helikopter kojim su me prevezli do SFOR-ove baze u Butmiru.U Butmiru su mi skinuli vreću sa glave nakon čega mi je prevodioc rekao da sam slobodan i ponovo su mi stavili vreću na glavu .Dovukli su me na ilidžu gdje su mi skinuli vreću sa glave i pustili na slobodu.Krenuo sam kući ,kad čujem dolazi drugi automobil,okrenem se i vidim Almina kako izlazi iz SFOR-ovog vozila“.
