Piše: Sead Zubanović
Sedmični list „Stav“ je objavio dio transkripta usmenog predavanja sefardskog rabina Eliezera Pape, inače svog redovnog saradnika, kojeg je pomenuti održao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na temu Istorijat i razvoj jevrejskog bogosluženja. Ismijavanje islama je razlog što se oko tog događaja ovih dana povela velika medijska polemika. Uredništvo pomenutog časopisa se obrušilo na portal „Saff“ koji je skrenuo pažnju javnosti na ovaj događaj.
U državi Srbiji koja je 9. Maja 1942. godine genocidom postala „Judenfrei“ (slobodna od Jevreja) i kao prva od evropskih fašističkih zemalja u rekordnom vremenu riješila „jevrejsko pitanje“ ( od 11. 870 tamošnjih Jevreja samo se bijegom u Bosnu spasilo njih oko 870), u državi koja je 1992. godine izvršila genocidnu agresiju na međunaradno priznatu, suverenu BiH, sarajevski rabin Eliezar Papo je uzeo sebi za pravo da ismijava prvo svoju pa i vjeru Islam. Kritikovao je usput, kroz historiju, ponašanje katolika kao i protestanata, a pažljivo biranim riječima tetošio prevoslavlje. „Smejali“ su se beogradski studenti anegdoti u kojoj je pripadnica Eliezerovog naroda naivno priznala da redovno konzumira slaninu, (inače i u jeduizmu je strogo zabranjeno svinjsko meso) kao i onim jevrejima koji u svojoj isključivosti uzaludno, ali uporno traže crve u krastavcima. To si ti rabine imao pravo da činiš zarađujući, na tako prizeman i malo je reći ružan način, ugovoreni honorar. Ali, nisi smio i nemaš pravo bacati ljagu na tuđu vjeru. Ismijavajući vjeru kojoj pripada većinsko stanovništvo i tvoje matične države. Odvratna je tvoja laž da je sultan Fatih potpisao ugovor kojim dozvoljava Bošnjacima muslimanima da piju i klanjaju. Ali je istina da je imperija na čijem čelu je on bio spasila tvoj narod od fizičkog nestanka u Evropi. Plakali su od „smeja“ ti mladi, šovinizmom zatrovani ljudi, tokom tvoje priče o komšiji hadžiji „bešvaktašu“ koji svako veče obavezno pije rakiju pravdajući to pomenutim ugovorom. Ti dobro znaš da tvoj i bilo čiji svjetonazor u Sarajevu i Bosni nikada niko nije i neće ni pokušati ismijati. To je nas naučio Islam. Bilo bi lijepo da se i ti tako počneš ponašati.
Krajnje je vrijeme da Bošnjaci prestanu slijepo vjerovati u iskrenost i dobronamjernost drugih. Čuvena Dekartova:“ Mislim, dakle postojim“ u Bosni mora da glasi ovako: „ Sumnjam i provjeravam, jer želim da postojim! “
