Šest kineskih vojnih transportnih zrakoplova tipa Y-20 sletjelo je prošli vikend na beogradski civilni aerodrom Nikola Tesla noseći eksplozivan teret: raketne sustave zemlja-zrak HQ-22 za srpsku vojsku.
Kako piše list Berliner Zeitung, posebno pikantna je pritom informacija da su “kineski transportni zrakoplovi s vojnim oznakama i pošiljkom oružja (…) stigli preko teritorija najmanje dvije zemlje članice NATO-a, Turske i Bugarske”. Po navodu lista, “stručnjaci to vide kao dokaz širenja kineskog globalnog utjecaja”, prenosi Deutsche Welle.
List navodi kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uglavnom potvrdio te informacije i najavio da će uskoro predstaviti “najnoviji ponos” srpske vojske.
Prema pisanju berlinskog lista, “američki dužnosnici su još 2020. godine upozorili Beograd da ne kupuje protuzračne sustave HQ-22, čija je izvozna verzija poznata pod nazivom FK-3”. Njihov argument: Srbija mora prilagoditi svoju vojnu opremu zapadnim standardima ako želi ući u Europsku uniju i druge zapadne saveze.
“Na Zapadu postoji bojazan”
Autor teksta s naslovom “Kineske rakete Srbiji” podsjeća da se ovaj kineski raketni sustav često uspoređuje s američkim raketnim sustavom Patriot i ruskim S-300, mada mu je domet manji nego kod naprednijeg S-300. Posebno se ističe činjenica da će “Srbija biti prva zemlja u Europi koja koristi kineske projektile”.
List još podsjeća da je Srbija, koja formalno teži članstvu u EU, prethodno opremila svoje oružane snage ruskim i kineskim oružjem, uključujući borbene zrakoplove, tenkove i drugu opremu. 2020. godine isporučeni su kineski dronovi ChengduPterodactyl-1. Oni su u stanju bombama i projektilima gađati ciljeve, ali se mogu koristiti i za izviđačke zadatke.
Na kraju autor teksta u Berliner Zeitungu napominje: “Na Zapadu postoji bojazan da bi naoružavanje Srbije od strane Rusije i Kine moglo ohrabriti vodstvo u Beogradu na novi rat na Balkanu, posebice protiv bivše pokrajine Kosova.”
Poruka Pekinga Zapadu?
Kupovinom kineskih protuzračnih raketa bavi se i konzervativni list Die Welt. Kako navodi autor, nabava sustava HQ-22 je samo jedna komponenta u procesu modernizacije srpske vojske.
“Prema raspoloživim informacijama, Srbija je 2019./2020. u Pekingu naručila ne samo ovaj protuzračni sustav nego i izviđačke i borbene bespilotne letjelice tipa Wing Loong 2F. Kineska državna industrija oružja traži kupce širom svijeta i u tome je sve uspješnija, ne samo u Africi.”
“Peking”, navodi se dalje u tekstu, “to pokušava postići niskim cijenama i relativno modernom tehnologijom. U studiji predstavljenoj krajem 2021. švedski institut za istraživanje mira Sipri ističe da u međuvremenu tri od deset najvećih proizvođača oružja dolaze iz Kine: Norinco (kopneni sistemi), Avic (avioni) i CETC (elektronika).”
Vrijednost kineskog izvoza oružja procjenjuje se na nešto manje od 67 milijardi dolara u 2020. Kineske tvornice su u međuvremenu postale drugi najveći svjetski izvoznik oružja s 13 posto udjela na svjetskom tržištu, iza američke industrije koja premoćno vodi s 54 posto.
Naoružava li Peking namjerno Srbiju?
Prema navodima autora, “letovi velikih vojnih transportera iz Pekinga u Srbiju izazvali su veliku pažnju i određenu zabrinutost u vojnim krugovima. Peking pokazuje kakve strateške mogućnosti transporta na velike udaljenosti sada ima, zahvaljujući domaćem modelu Y-20.”
Radi se o transportnom zrakoplovu koji se počeo koristiti tek 2016. godine, s maksimalnom nosivošću od 66 tona. To ga svrstava u prvu ligu vojnih teretnih aviona i vrlo se rijetko viđa u Europi. Nikada prije nije stigla tako velika flota, piše Welt, i dodaje: “Ovaj zrakoplov s četiri motora može prevesti i 300 vojnika. Za usporedbu: europski Airbus A400M može prevesti najviše 37 tona. A američki model C-17 ima kapacitet 77.5 tona.”
Autor teksta se poziva na neimenovane vojne stručnjake koji “raspravljaju o tome naoružava li Peking namjerno Srbiju isporukom protuzračne obrane tijekom rata u Ukrajini kako bi poslao signal NATO-u”. “Na Zapadu raste zabrinutost da bi u vezi s ruskim agresivnim ratom u Ukrajini moglo doći i do ponovnog naoružavanja na Balkanu”, zaključuje autor teksta u listu Die Welt.
(DW)
