Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na spomen – obilježju Smailu Šikalu, u Boljakovom Potoku, danas je obilježena 33.godišnjica oslobađanja kote Vis, na brdu Žuč i dan kad je poginuo Smail Šikalo, nosilac najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan „ i „Medalje za hrabrost“ i njegovih saboraca Feriza Tumbula, pomoćnika komadanta za bezbjednost i dvojice komandira četa Senada Ćolića i Nusreta Brkićakao, te još 35 poginulih pripadnika Druge viteške brigade Armije RBiH.
Obilježavanju ovog značajnog datuma u historiji naše domovine prisustvovali su članovi porodice rahmetli Smaila Šikala, veterani 2.viteške brigade Armije Republike BiH i MUP-a Republike BiH, Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja „Zlatni ljiljan“ i „Zlatna policijska značka“, predstavnici Prve slavne 111. viteške brigade ARBiH, Udruženja „Žene borci 92-95“, MZ „Alipašin Most 1“, učenici Osnovne škole „Umihana Čuvidina“ sa direktoricom Amelom Kazazić, predstavnici Općine Novi Grad Sarajevo sa načelnikom Semirom Efendićem, Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo sa predsjedavajućim Harisom Alihodžićem, predstavnici boračkih udruženja, te političkih partija.
Predsjednik Udruženja „Druga viteška“ Novi Grad Sado Šatrović“ istaknuo je da danas obilježavamo 33. godišnjicu oslobađanja kote Vis i pogibije našeg legendarnog komandira čete Vojne policije, nosioca „Zlatnog ljiljana „ i „Medalje za hrabrost“ Smaila Šikala.
„Druga viteška monorizovana brigada će nastaviti da čuva tradiciju oslobodilačke borbe, gdje smo se borili da oslobodimo BiH od neprijatelja, koji je dolazio sa istoka i zapada. Uspjeli smo u tome i nadam se da ćemo u budućnosti ovu našu djecu obrazovati da vole i čuvaju svoju zemlju. Nadamo se da će se u udžbenicima osovnih škola u budućnosti naći više događaja iz perioda 1992-1995. godina. Našem obilježavanju godišnjice, Druge viteške je pristupio i naš načelnik mr.Semir Efendić. Ovom prilikom mu se zahvaljujemo što je izdvojio vrijeme da prisustvuje našem događaju“, kazao je Šatrović.
Prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini Smail se bavio karateo, a neposredno pred izbijanje agresije učestvovao je u organiziranju jedinica teritorijalne odbrane, od kojih će kasnije nastati ARBiH. Na početku rata se istakao u borbama, ali i pisanjem pjesama, koje su objavljene u tadašnjim sarajevskim ratnim listovima. Tri puta je ranjen, posljednji put 1. decembra 1992. godine, sedam dana kasnije podlegao je ranama.
„Što se tiče mog rahmetli brata, ja samo imam lijepo sjećanje na njega. To je nešto što me drži, što me vodi dalje. Bio je dobar za porodicu, komšije, kolege, sestru, jednostavno za sve ljude koje je poznavao. Svi su bili pod njegovom pažnjom i zaštitom. On je uvijek bio jedinstven. Od malih nogu, pa do kraja života. Bio je poseban u komšiluku, sportu i školi. U cijelom svom djetinjstvu, uvijek je bio među prvima“, kazala je Smailova sestra Nefa Babić.
