Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik je na čelo svoje private UDBE postavio obavještajni otpad, osobe bez ikakvih skrupula, sklone svakom zlu; Osobe koje su, nerijetko, proteklih decenija zlo naređivale i činile i koje se dovode u vezu sa najgroznijim stvarima.
Njegov izbor su ljudi koji nisu u staju odbraniti ni kokošinjac, ali su u stanju srušiti sve čega se dotaknu. U ovom slučaju kao žrva njihove bolesne ambicije i Dodikove diktatorske paranoje past će MUP RS.
Predrag Ćeranić, Dragomir Andan i Duško Živković upravo to imaju na umu. Sve njih u MUP RS uveo je ministar policije Dragan Lukač.
Ćeranić
Predrag Ćeranić, šef paraobavještajne agencije Milorada Dodika, koja je formirana u okviru Uprave za borbu protiv terorizma i 
ekstremizma MUP RS, bivši je debeovac, neostvareni ministar policije i šef OSE.
Ćeranić je ispodprosječan bezbjednjak, a krase ga tri osobine: Analitika mu je veoma loša; Ne može da se izdigne iznad situacije, već uvijek nastupa subjektivno/navijački i uvijek priča ono što se od njega očekuje da kaže, odnosno ono što bi drugi od njega željeli da čuju.
Stoga su svi njegovi projekti osuđeni na propast, a on na vječno, doživotno, obijanje pragova, sluganstvo i činjenje zla u manijakalnoj želji da postane Šef Službe.
Ćeranić je, premda nesposoban za bilo kakav profesionalan rad, izuzetno opasna osoba, sklona svakoj vrsti prljavštine, objede, pa i znatno težih stvari.
Ćeranić je kao student zavrbovan za rad u DB tadašnje SFRJ, a imao je kodno ime “Slavuj”. Moji izvori navode da ga je na vezi držao Zlatan Ramić, operativni radnik SDB Sarajevo.
Rat u BiH proveo je na Ilidži i Lukavici, a moji izvori tvrde da je i tada imao veoma bliske poslove veze sa Hrvatskom obavještajnom službom.
Za Ćeranića se tvrdi da je bolesno ambiciozan i beskrupulozan čovjek, što je lako dokazivo. Spreman je na sve da bi ostvario lične ambicije, koje daleko prevazilaze njegove objektivne mogućnosti.
Vrijeme raskola u političkom vrhu RS i SDS, tokom 1997. Godine, Ćeranić je iskoristio i zamalo postao šef tadšnje DB Republike Srpske. Podržao je tada Biljanu Plavšić, ali je uskoro došao u sukob sa Milovanom Stankovićem i Sredojem Novićem, koji su bili na čelnimpozcijama MUP RS i DB RS, u vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika.
Stanković i Nović uklonili su Ćeranića i on je od tada u stalnom sukobu sa Novićem.
Nakon formiranja OSE BiH, Ćeranić se kratko zadržao na toj poziciji i uklonjen je iz službe.
Ćeraniću je 30. maja 2008. godine visoki predstavnik Miroslav Lajčak zabranio rad u OSI i u političkim organizacijama zbog optužbi da je član mreže haških optuženika.
Ćeranić je sve to demantovao navodeći svoje bliske veze sa stranim obavještajnim službama, pa i rad na hvatanju haških optuženika. Moji izvori tvrde da su zapadne službe “provalile” da je Ćeranić višestruki agent i jednostavno su ga uklonile.
Ćeranić optužuje Ristu Zarića, zamjenika direktora OSE, da mu je on sve to smjestio. Tek, njegova “profesionalna” priča je neviđena prljavština, satkana od velikih laži, obmana, višestrukih igara i hronične nesposobnosti.
Kao takav on je Dodikov idealan izbor za šefa njegove private UDBE.
Andan
Ćeranić je u odličnim odnosima sa tajkunom Tomom Kovačem, kod kojeg je jedno vrijeme i radio.
To je interesantno zbog činjenice da je Ćeranić angažovao u Dodikovoj privatnoj UDBI i Dragomira Andana, kojeg je Kovač 21.02.2007. godine optužio da priprema njegovo ubistvo.
Kovač je taj dan u CJB Bijeljina dao izjavu u kojoj tvrdi da ga je Andan pokušao ubiti.
Ovaj tajkun, ratni minister policije, u svojoj izjavi navodi da je o istim prijetnjama upoznao i državne organe Crne Gore i Srbije i Andana teško optužuje za veze sa Zemunskim klanom.
“Ja sam saznanja o pripremi ubistva dobio iz više različitih izvora-pravaca, kao i direktne prijetnje pred svjedocima od Dragomira Andana”, izjavio je Kovač.
On je istakao da mu je u aprilu 2006. u hotelu “Interkontinental” u Beogradu, Andan, koji je tada bio direktor policije RS, javno, pred svjedocima, prijetio ubistvom.
Kovač je tada tvrdio da su trebali da ga likvidiraju Srećko Kalinić i braća Simović, pripadnici Zemunskog klana.
Ovaj slučaj nikada do kraja nije rasvijetljen i sve je ostalo na prijavi i medijskom prepucavanju.
Andan je, svojevremeno, bio pripadnik KOS-a.
Sklon je najprljavijim radnjama, monstruoznim manipulacijama i konstrukcijama i spreman na sve. Glavni motiv svih njegovih akcija je novac.
Andan je tokom prošle godine u nekoliko navrata Dodika nazvao najpogrdnijim imenima i optužio za najteže moguće radnje, ali sve mu je oprošteno i postavljen je za savjetnika-konsultanta ministra policije Dragana Lukača.
Andanov uticaj na Lukača je evidentan, jer je ministar policije za načelnika CJB Istočno Sarajevo postavio Andanovog čovjeka od najvećeg povjerenja Srđana Kosorića.
Očito je da Andan nečim “drži” Lukača. I to krupnim.
Andan je 2007. smijenjen sa pozicije direktora policije RS zbog optužbi da je dio mreže podrške Radovanu Karadžiću.
Nekoliko godina potom bio je u Dodikovoj službi radeći najprljavije poslove za njega, a kada je odbačen okrenuo se protiv njega. Da bi ćutao, smješten je u MUP RS.
Angažovanjem Ćeranića i Andana, Dodik demonstrira da sprema veliko zlo u Republici Srpskoj.
Živković
Potvrđuje to i izbor Dušana Živkovića za glavnog instruktora Dodikovih debeovaca.
Živković je bio načelnik Centra SDB Doboj od početka rata pa do 2003. godine, odnosno formiranja OSE.
Bije ga glas da se “nalazi u stalnom bjekstvu” zbog svega onoga što je počinio. A Živković se veže za najužasnije stvari.
Riječ je o egomanijaku, koji je ubijeđen u svoje natčovječanske sposobnosti, a najuspješniji je u montiranju bolesnih konstrukcija.
Prema riječima onih koji ga poznaju, Živković je konfuzan, konfliktan, sklon ogovaranju i širenju laži, ubijeđen u tačnost jedino svojih ocjena. Riječju, idealan kadar za Ćeranića.
