U Šehidskom mezarju Gornja Kalesija danas je obavljena 25. kolektivna dženaza za žrtve velikosrpskih zločina na području Opštine Zvornik, koji su počinjeni u proljeće i ljeto 1992. godine.
Svoj vječni smiraj 31 godinu nakon brutalnih likvidacija pronašli su: Izet (Ismet) Manjić, rođen 1971. u Kamenici, Senad (Abdurahman) Sulejmanović, rođen 1964. u Novom Selu, Sadika (Emin) Hrbatović, rođena 1970. u Pahljevićima i Smajo (Ibrahim) Hamzabegović, rođen 1950. u Glodima.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica Općine Zvornik, istakao je kako su načelnici općina Kalesije i Sapne proglasili Dan žalosti što je znak solidarnosti sa porodicama žrtava zločina počinjenih u Zvorniku.
– Na ovom prostoru memorijalnog kompleksa do sada su ukopane 792 žrtve i nadamo se da ćemo pronaći još grobnica, jer nedostaje nam još 420 ljudi. Nažalost, nakon uspostave Instituta, revizije u kosturnicama, gdje su sklopljena tijela, i mi danas imamo 43 tijela pod NN oznakama. Nažalost, porodice nisu dale krv za identifikaciju – kazao je Grahić.
Prva dženaza mučki ubijenim Zvorničanima održana je 1999. godine kada su ukopani posmrtni ostaci 274 žrtve. Poslije 31 godinu, ističe Grahić, žrtve su dobile kakvu-takvu satisfakciju u presudi Stanišić i Simatović, ali očekuju da se i drugi zločinci pred pravosudnim institucijama u Bosne i Hercegovine procesuiraju što prije, jer svjedoci umiru.
Uz porodice žrtava zločina u Zvorniku, kao i sa porodicama iz Vlasenice i Bratunca, danas je bio tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović jer je važno, kako je rekao, biti sa Bošnjacima Podrinja.
– Divimo se ovom našem narodu na istrajnosti i dostojanstvu. Svi mi to pratimo iz dana u dan. Oni obilaze stratišta na kojima su ubijeni u teškim zločinima, u genocidu, njihovi najbliži. Velika je to snaga, Bošnjaci Podrinja zaslužuju u ovom vremenu, ali i budućnosti da cijeli naš narod i svi istinoljubivi ljudi budu s njima – rekao je tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović, koji je zaključio kako su šehidi najvjerniji svjedoci da se ne pomiješa istina i ono što nije istina.
Na današnjoj kolektivnoj dženazi amidžića je ukopao Muris Sulejmanović. U trenutku ubistva, njegov amidžić je imao 28 godina, a posljednji put ga je vidio u Cerskoj. Nakon pokušaja da se domogne Žepe, njegov amidžić se vratio u Novo Selo kod Zvornika gdje se zadržao izvjestan period.
– I krenuli su prema Tuzli, upali su u zasjedu na Baljkovici, mjestu poznatijem kao Križevačke njive. Tu su ga ranili, bio je dva dana tu i po mojim informacijama tu je preminuo – rekao je Muris Sulejmanović, koji je danima tragao za posmrtnim ostacima svog amidžića.
Mnogo porodice tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih. Razija Softić je pronašla oca i dva brata, ali za četvericom braće i dalje traga. O njima svojoj sestrični priča, a Lejla Bešić ističe da svojeg djeda i amidže pokušava zamisliti na osnovu priča preživjelih članova porodice.
– Preteško je. Evo i ja pokušavam kako koja godina prolazi i nadam se da ćemo dobiti taj neki poziv, da smo nekoga našli, da ćemo nekog ukopati jer mi smo to dobili kao neku, od naše nene što moramo da ispunimo, nadamo se da će neko od nas doživjeti i dočekati da ih ukopamo sve. Kost – kost, ali samo da se ukopaju, da se nađu – kazala je Lejla Bešić, koja smatra da je posljednja presuda u Hagu pozitivna vijest za porodice žrtava, ali da su zločinci zaslužili doživotne robije s obzirom na počinjena zvjerstva.
Dženaza – namaz predvodio je tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović, a 25. kolektivnoj dženazi prisustvovali su predstavnici državne, federalne, kantonalne i općinskih vlasti te nekoliko stotina građana i građanski.
Anadolija
